U jednoj od najživahnijih i najraznolikijih četvrti Valencije, Ruzafi, nastao je projekt koji na suptilan, ali snažan način propituje suvremene oblike stanovanja. Arhitektonski studio fos Studio, transformirao je jedan postojeći stan od 130 četvornih metara u dvije neovisne stambene jedinice, povezane zajedničkim ulaznim prostorom. Riječ je o projektu koji istodobno zagovara autonomiju i bliskost, individualnost i zajedništvo.
Početna ideja bila je jasna, ali otvorena interpretacijama, omogućiti dvjema osobama, konkretnije bratu i sestri, da žive neovisno, a da pritom ostanu fizički i emocionalno povezani. Umjesto da se podjela stana shvati kao tehničko ili isključivo funkcionalno rješenje, arhitekti su je prepoznali kao priliku za redefiniranje domaćeg praga. Kako sami autori ističu, podjela nije zamišljena kao čin razdvajanja, već kao oblik suživota.
Središnji element projekta postaje zajednički vestibul, prostor koji ne pripada u potpunosti nijednom stanu, ali ih oba dijele. Ovaj ulazni prostor reinterpretira tradicionalni hodnik ili ulazno dvorište kao suvremeni prag, mjesto prijelaza, zadržavanja i susreta. Arhitektura ovdje preuzima ulogu posrednika, omogućujući ravnotežu između privatnosti i povezanosti.
Unatoč različitim veličinama i karakterima, oba stana slijede istu projektantsku logiku, očuvanje postojećih elemenata, suzdržanu uporabu boja i namjenski dizajn kao alat za prostornu jasnoću. Pažljivo restaurirane stropne štukature, sačuvane u obje jedinice, djeluju kao tiha poveznica između prošlosti i sadašnjosti, stvarajući kontinuitet unutar nove organizacije prostora.
Prvi stan, manjeg tlocrta, organiziran je oko kuhinjsko-blagovaonskog prostora, kupaonice i spavaće sobe. Njegov karakter je izražajniji i razigraniji, nadahnut domaćom ikonografijom same četvrti. Pod je obložen retro terrazzo pločicama malog formata, dok snažna paleta boja definira atmosferu prostora: ružičasta kuhinja unosi toplinu i vedrinu, intenzivno plava kupaonica stvara intimniji, gotovo introspektivan ugođaj, a bijeli namještaj u spavaćem dijelu uspostavlja jasnu hijerarhiju funkcija.
Drugi stan, veće površine, obuhvaća dvije spavaće sobe, kupaonicu, gostinjski WC, otvoreni dnevno-blagovaonsko-kuhinjski prostor i vanjsku terasu. Ovdje prevladava smirenija, neutralnija paleta, no zadržana je povezanost s prvim stanom korištenjem istih boja u zagasitijim, prigušenim tonovima. Na taj se način postiže kohezija bez ponavljanja, jedinstvena cjelina koja poštuje autonomiju svakog prostora.
Ključnu ulogu u oba stana ima namjenski dizajniran namještaj, razvijen u bliskoj suradnji s tvrtkom CUBRO, specijaliziranom za integrirani i prilagodljivi namještaj. Kuhinje, ormari i kupaonski elementi projektirani su kao sastavni dio arhitekture, povezujući pohranu, instalacije i svakodnevne funkcije u čiste, funkcionalne cjeline. Kako ističu autori, upravo je svestranost CUBRO-vih završnih obrada omogućila prilagodbu svakog elementa kromatskom i emocionalnom jeziku pojedinog stana.
Projekt od samog početka prati i svjesna strategija ponovne uporabe. Osim restauracije stropnih štukatura, sačuvana su i obnovljena izvorna unutarnja vrata, čime se prostoru vraćaju slojevi memorije i karaktera. Taj suživot novog i zatečenog, dizajnerske preciznosti i spontanosti otkrića, definira duh cijelog projekta: suvremen u rješenjima, ali duboko ukorijenjen u identitet mjesta.
Ovaj „2-u-1 stan” otvara važna pitanja o budućnosti urbanog stanovanja. Pokazuje kako se postojeći stambeni fond može prilagoditi novim oblicima života bez širenja tlocrta ili radikalnih zahvata. Model nudi održivo rješenje za braću i sestre, proširene obitelji ili višegeneracijska kućanstva koja traže ravnotežu između neovisnosti i bliskosti.
U vremenu sve gušćih gradova i sve složenijih društvenih odnosa, projekt sugerira da arhitektura ne mora nuditi fiksne tipologije, već fleksibilne okvire. Prostore koji omogućuju ljudima da žive zajedno, drugačije, ali blisko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....