Ne postoji univerzalan materijal koji bi se mogao preporučiti za sve uvjete i podloge, kao što ni inženjerski ne postoji samo jedan način rješenja toplinske izolacije. Odabir optimalnog materijala složen je postupak kojem prethodi detaljan pregled stanja podloge, mogućnosti i ciljeva investitora. Nekome će ekonomski, a nekome ekološki aspekt biti prioritetan pri donošenju odluke. Ne smije se zanemariti niti iskustvo i znanje izvođača koji će izvoditi radove s određenim materijalom, te projektanta koji treba dati rješenja svih potrebnih detalja. Odabir fasadnog sustava (kontaktni ili ventilirajući), status arhitektonske zaštite zgrade i specifičnost orijentacije i lokacije zgrade također će utjecati na optimalan odabir toplinske izolacije, stoga to treba prepustiti stručnjaku koji će uštedjeti novac i vrijeme za moguće promašaje.
MATERIJALI ZA IZOLACIJU KUĆE
1. MINERALNA VUNA je izolacija od kamene i staklene vune. Ne mrvi se, postojana je na visokim temperaturama. Ima povoljne karakteristike toplinske izolacije, no ujedno i rast toplinske provodljivosti pri navlaživanju, zbog čega treba biti pažljiv oko njezine namjene, i sustava u koje se ugrađuje.
2. EKSPANDIRANI POLISTIREN (EPD) poznat kao stiropor, jeftiniji je materijal kojim se najčešće izoliraju kontaktne fasade. Ekstrudirani polistiren (XPS) je skuplji (proizvodi se u boji), no ne upija vodu pa se koristi na mjestima izolacije u neposrednom dodiru s vlagom te za rješavanje kritičnih točaka kod kontaktnih fasada. Goriv je materijal, pa se ne smije koristiti u fasadnim sustavima visokih zgrada i zgrada u kojima se okuplja veliki broj ljudi.
3. TVRDE PJENE - poliizocijanurat (PIR) ili poliuretan (PUR) imaju vrlo povoljnu toplinsku provodljivost pa se manjim debljinama mogu dobiti ista svojstva građevnih dijelova. Skuplje su, a u zgradarstvu se uglavnom koriste kod kosih i ravnih krovova, ali i zidova i podova. Otporne su na vlagu, plijesan i ultraljubičasto zračenje, a osobito je povoljna njihova čvrstoća. PIR je teško zapaljiv materijal, ali pri gorenju može emitirati otrovne plinove.
4. Postoji i niz ekološki prihvatljivih alternativnih materijala, koji se odlikuju prirodnim, lako reciklirajućim sirovinama: celuloza, ekspandirana glina, pluto, kokos, pamuk, ovčja vuna, trstika, slama, lan i perlit. Zbog bolje trajnosti i protupožarne zaštite, najčešće se ti materijali moraju podvrgnuti određenim tretmanima, ljepilima i dodacima, kako bi zadovoljili tražene tehničke karakteristike i uporabljivost. Spadaju u skuplje materijale.
MATERIJALI ZA GRADNJU
OPEKA je najčešće korišteni zidni građevinski materijal, ima dobra građevinsko-fizikalna svojstva te se zbog dobre toplinske izolacije i protu- požarne postojanosti koristi za montažu unutarnjih i vanjskih zidova.
KAMEN se u graditeljstvu upotrebljava u obliku dekorativnih ploča, odnosno obloga koje se postavljaju na betonski ili cigleni zid, čime se postiže izgled masivnog zida.
BETON ima dobru zvučnu i protupožarnu zaštitu te dobra termoizolacijska svojstva. Ipak, kako bi se postigla dobra toplinska zaštita potrebna je dodatna vanjska izolacija. Zidovi od betona su obično pred-proizvedeni.
DRVO je šest puta bolji izolator od cigle, a čak 15 puta bolji od betona, u požaru se ponaša bolje od čelika. No, podložno je propadanju pa ga se mora tretirati zaštitnim premazima. Koristi se za konstrukcije kuća, pročelja...
POKROVI ZA KROVOVE MOGU BITI OD RAZLIČITIH MATERIJALA
- Glineni crijep ima dug vijek trajanja, otporan je i prihvatljiv cijenom.
- Betonski crijep dolazi u više boja te ga je lakše postavljati od glinenog.
- Bitumenske ploče su povoljnije i imaju dug vijek trajanja, a neobične su po tome što s vremenom postaju sjajnije, a samim time i svjetlije.
- Limeni pokrov se brzo montira, ima dug vijek trajanja, malu težinu i dobru otpornost.
- Salonit i eternit ploče više ne sadrže azbest, otporne su na temperaturno djelovanje i imaju malu težinu.
- Plastične krovne ploče nisu preporučljive za oblaganje krovišta životnih prostora jer nisu dovoljno čvrste i trajne.
FASADA: ESTETIKA, ALI I ZAŠTITA
U novije vrijeme klasične se žbuke sve više zamjenjuju sintetičkim (silikatnim žbukama). Još neke od čestih izrada su fasade od kamena, drveta te aluminijskih panela, eternit fasade, fasade od kerrocka... Demit fasada najviše se koristi za obiteljske kuće, a sve se češće izvode fasade od drveta, ali i keramike te raznih betonskih prefabrikata tipa "edil leca" i deko kamen.
Kvalitetna žbuka mora omogućiti isparavanje vlage iz doma prema van, a s druge strane spriječiti ulaz kiše i vlage u unutrašnjost. Žbuka mora biti elastična da bi izdržala sve fizikalne stresove koji nastaju pri ekstremnoj promjeni temperatura (pucanje). Svaka pretjerana štednja na materijalu i nestručno rukovanje može rezultirati velikom štetom.
Što se tiče načina na koji se nanosi fasada, razlikujemo fasadu s ventilacijom ili bez nje. Riječ je o fasadi bez stražnje ventilacije, žbuka se nanosi na toplinski izoliranu nosivu ploču usko priljubljenu uz sam zid. Za fasadu sa stražnjom ventilacijom nosivu ploču treba staviti na konstrukciju od letvica, a između zida i ploče postaviti dodatni izolacijski sloj koji služi kao tampon između ploče i zida i dodatno poboljšava termička svojstva kuće. Za vrhunsku toplinsku izolaciju s vanjske se strane provodi toplinski sloj koji će se protezati cijelom dužinom fasade.
Pri odabiru završne žbuke osim visine i namjene objekta, važno je obratiti pozornost na tip podloge i željeni izgled. Što se tiče boja, svaka ima označen koeficijent odbijanja svjetlosti. Što je ta vrijednost niža, niže je i odbijanje svjetlosti. Nijanse s koeficijentom ispod 30 posto ne preporučuju se za termofasadu.
