Uske vijugave uličice, mali trgovi i visoke uske kuće gusto zbijene u urbano tkivo starog dijela grada u Barceloni okružuju ljupku zgradu u kojoj se nalazi 40 četvornih metara velik stan čiji projekt adaptacije i i unutarnje uređenje potpisuje Eva Cotman, hrvatska arhitektica sa španjolskom adresom.
Stan koji nas je odmah osvojio onim što volimo nazivati praktičnim minimalizmom nalazi se u kvartu Reval koji je svojedobno bio poznat po ludom noćnom životu i na glasu kao poprilično nesiguran. No, Raval se u zadnjem desetljeću bitno promijenio i pretvorio u jedan od značajnijih turističkih lokacija Barcelone. Tako se danas ovdje nalaze mnogobrojne galerije i muzeji suvremene umjetnosti, kafići i restorani, a kvart u posljednje vrijeme jako dobro kotira među mlađim generacijama koje ga smatraju sve poželjnijim za stanovanje.
Korišteni su konstruktivni materijali, cigla i drvo tipični za početak 20 st.
Upravo takve preferencije imao je i mladi par s vrlo aktivnim društvenim životom kada su stigli na prvi sastanak kod Eve Cotman. Imali su samo dva glavna zahtjeva što bi htjeli u svom novom stanu – da se u njemu isprepliće staro sa novim i da bude maksimalno iskorišten.
– Postojeće stanje stana nimalo nije zadovoljavalo potrebe mladoga para. Stan je bio vrlo nefunkcionalno distribuiran u nekoliko manjih prostorija nanizanih jedna iza druge koje nisu imale prirodno osvjetljenje i ventilaciju. S druge strane, s godinama se izmijenilo nekoliko vlasnika koji su stan prilagođavali svojim potrebama pa se nakupilo više slojeva različitih materijala, kako na podu, tako i na zidovima i stropovima.
Iako ni zgrada ni stan nisu imali posebnih značajki kulturne baštine, iz same činjenice da je zgrada sagrađena početkom 20. stoljeća dalo se naslutiti da će tijekom cijelog procesa adaptacije i uređenja biti prisutni konstruktivni materijali tipični za to doba, a to su cigla i drvo – priča Eva Cotman te dodaje kako su naposljetku ti materijali obojani u bijelo te su tako postali odličnom neutralnom podlogom za projekt.
Projekt je, prisjeća se arhitektica, počeo restauracijom i konzervacijom izvornih zidova i stropnih greda te učvršćivanjem konstrukcije metalnom gredom, čime se ostvario “open floor”, odnosno otvoren prostor bez ikakvih zidova i pregrada.
Budući da je riječ o samo 40 četvornih metara, dnevne prostorije su unificirane u jedinstveni prostor, dok je privatni, spavaći dio odvojen. – Kako bi se što više iskoristio prostor, koristili smo elemente namještaja koji istovremeno imaju različite funkcije. Naime, glavni element organizacije tlocrta je biblioteka koja, osim što služi kao polica za knjige, također ima funkciju stepenica koje vode do male galerije gdje se nalazi dodatni krevet za goste.
Prostorije su unificirane u jedinstven prostor, a namještaj je višenamjenski
S druge strane biblioteke i ispod galerije nalazi se garderoba koja koristi pozadinu biblioteke kao ormar. Tako smo jednim elementom omogućili kružno kretanje unutar stana te ujedno odvojili javni dio stana (kuhinja – blagovaonica – dnevni boravak) od privatnog (spavaća soba – garderoba) – pojašnjava arhitektica.
Kuhinja i kupaonica u ovom stanu smještene su neposredno uz manje unutarnje dvorište kako bi imale prirodnu ventilaciju. Mala, ali funkcionalna kupaonica svedena je na minimum te je putem garderobe povezana sa spavaćom sobom, dok se kuhinja pomoću otoka otvara prema ostatku stana.
– Zajedno s dnevnim boravkom i blagovaonicom kuhinja čini vizualnu cjelinu s bibliotekom i galerijom te se pritom stvara velik, otvoren i prozračan prostor koji smo željeli postići od samih početaka. Dok u ostatku stana imamo visoki strop, iznad kuhinje i kupaonice odlučili smo se za spušteni strop kako bi se taj prostor iskoristio za ugradbene ormare, čime je stan dobio veliku količinu prostora za spremanje stvari koje nisu za svakodnevnu upotrebu – kaže Eva.
Inače, bijeli cigleni zid i bijele drvene grede, koje su zaštitni znak ovog stana, osim što zadržavaju prisutnost starine, također imaju ulogu u rasvjeti stana. Bijela, kaže arhitektica, dodatno osvjetljava stan, a nepravilna tekstura tih materijala ne dopušta direktnu refleksiju, već stvara neravnomjerno raspršeno svjetlo. U kontrastu sa zidovima, svi novi elementi i namještaj imaju glatku teksturu kako bi se jasno diferenciralo novo od staroga.
– Pomoću multifunkcionalnosti ostvario se dojam puno većeg prostora, dok je kroz restauraciju starih konstruktivnih elemenata zadržan kontakt s poviješću zgrade – zaključuje arhitektica Eva.
