Iznad brežuljaka Wellingtona uzdiže se Walker Box — kuća na tri etaže izgrađena na prostoru tek nešto većem od jedne garaže. Nekadašnja „raspadajuća” građevina od svega 22 četvorna metra, premalena čak i za moderan automobil, zahvaljujući arhitektu Micahu Rickardsu i njegovu partneru Ivanu pretvorena je u visoku, fleksibilnu i svjetlom okupanu mikrokuću, piše Never Too Small.
„Oduvijek me privlačila ideja tornja… uzdizanja visoko, uživanja u pogledu i zimskom suncu”, kaže Micah.
Prilika se pojavila 2017. godine, kada su se njihovi prijatelji uselili u obližnji bungalov, a Micah je u neiskorištenoj garaži ispred kuće prepoznao potencijal za potpuno drukčiji način života. Upravo je to bio projekt kakav su tražili — prilika da žive blizu prijatelja i istovremeno stvore nešto izazovno.
„Pravi izazov”, prisjeća se.
Nakon djetinjstva provedenog promatrajući tornjeve i neobične forme arhitekta Rogera Walkera kako izranjaju iznad brežuljaka Wellingtona zajedno sa svojim ocem, Micah je želio u vlastiti projekt unijeti isti osjećaj igre i radosti.
Njihova verzija tornja izgrađena je od blokova — materijala koji je, kako kaže, „modularan, brzo se postavlja i relativno je povoljan”. Pročelje kuće dodatno je oživljeno razigrano raspoređenim prozorima, uključujući i namjerno maleni „prozor za šalu”.
Vjernost razigranom pristupu vidi se i u svakom detalju projekta pa je čak i nagnuti teren uz kuću dobio novu svrhu kao „vrt vila kivija”.
Interijer koji funkcionira poput mnogo većeg doma
Unatoč malim dimenzijama, Walker Box funkcionira poput znatno prostranije kuće zahvaljujući prostorima koji se međusobno preklapaju u namjeni.
Dnevni boravak ujedno je i gostinjska soba, prostor za vježbanje služi i kao glazbeni kutak, tuškada koristi se i za pranje rublja, dok dnevni ležaj istodobno funkcionira kao klupa uz blagovaonski stol.
„Kada radite na malom prostoru, ključno je imati tlocrt koji zaista dobro funkcionira”, objašnjava Micah, dodajući da pritom ne treba izgubiti osjećaj zabave i spontanosti.
Fleksibilan ulaz koji se pretvara u frizerski salon
Dvokrilna garažna vrata bila su zahtjev gradskih vlasti jer je kuća morala osigurati dva parkirna mjesta. No umjesto da velik dio prostora prepusti automobilu, Micah je osmislio prizemlje koje tehnički može primiti vozilo — iako se to nikada nije dogodilo.
Nekadašnja garaža danas funkcionira kao fleksibilan ulaz inspiriran japanskim genkanom, s prostorom za odlaganje ključeva pa čak i trampolinom.
Ispod nogu nalazi se plutajući pod obložen plutom koji se po potrebi može ukloniti, a istovremeno skriva diskretni prostor za pohranu obuće i pruža dodatnu izolaciju.
Iza plave zavjese smješten je Ivanov frizerski salon, dok se iza druge krije praonica rublja povezana otvorom za odlaganje odjeće iz spavaće sobe na katu.
Kada dolaze gosti, oprema salona jednostavno se pomiče u stranu, a madrac na napuhavanje prostor pretvara u privatnu sobu.
Rekreacijska zona okupana svjetlom
Drugi dio prizemlja definira impresivna dvostruka visina prostora — arhitektonsko rješenje koje je možda oduzelo nekoliko četvornih metara, ali je u dom unijelo prijeko potrebnu svjetlost i osjećaj prozračnosti.
„Bez toga bi prostor bio samo špilja”, kaže Micah.
Prostor je osmišljen kao zona za rekreaciju, s gimnastičkim karikama koje vise iznad i klavirom smještenim ispod njih.
Postolje ispod stubišta služi za pohranu kamperske opreme i kofera, dok je njegov vrh pretvoren u Ivanov mali vrt s biljkama.
Posebnu pozornost privlači upečatljivo crveno stubište koje se penje kroz kuću — ideja njihove prijateljice Ellie, koja je, kako Micah kaže, „usmjerila paletu boja u potpuno drugom smjeru”.
Kupaonica zamišljena poput velikog komada stolarije
Na gornjoj etaži pogled prvo privlače veliko ogledalo i lebdeći keramički umivaonik koji je izradio jedan od Micahovih prijatelja.
Detalji su pažljivo promišljeni pa ručnik za ruke visi iz otvora u crvenoj metalnoj šipki koja je prvotno bila namijenjena biljci.
Nasuprot umivaoniku nalazi se kupaonski modul osmišljen poput „velikog ormara”, unutar kojeg su smješteni WC i tuš.
Tuškada izrađena od nehrđajućeg čelika istovremeno služi i kao praktična kada za pranje blatnjavih čizama i odjeće.
Budući da kupaonica nema vanjski prozor, dodatna svjetlost dolazi kroz mali unutarnji otvor, dok ružičaste podne pločice i ljubičasta fuga prostoru daju živost i karakter.
Pogledajte video!
Kompaktna spavaća soba sa skrivenim funkcijama
Zbog urbanističkih ograničenja spavaća soba ima visinu od nešto više od dva metra, no izložene grede vizualno vraćaju osjećaj prostranosti.
Umjesto vrata, prostor definira svjetlost, što dodatno pojačava osjećaj otvorenosti.
Niski krevet, prenesen iz Micahove prethodne kuće, savršeno je uklopljen u ugrađenu stolariju koja uključuje noćne police, ladice i otvor za odlaganje rublja.
S druge strane prostorije široka plava zavjesa skriva ormar pune širine s iznenađujuće velikim kapacitetom za pohranu.
Svjetlost ulazi kroz nisko postavljeni „šaljivi” prozor, dok su podesive zidne lampe smještene visoko među gredama kako bi se naglasila visina prostora.
Betonski pod prvotno nije bio planiran kao završni element interijera, no na kraju je ostao dio konačnog izgleda.
„Graditelji su odradili fantastičan posao… i jednostavno smo nastavili dalje”, kaže Micah.
Mamu i tatu preselila je u garažu, ali kad su otvorili vrata svi su ostali bez riječi
Gornji kat kao srce doma
Na posljednjoj etaži kuća se potpuno otvara u dnevni boravak, blagovaonicu i kuhinju — prostor u kojem Micah i Ivan provode najveći dio vremena.
S jedne strane stubišta nalazi se glavna kuhinjska radna ploha, oblikovana poput elegantnog komada stolarije s integriranim aparatima.
Nasuprot nje smješten je kuhinjski otok za pohranu izrađen od recikliranog drva kauri, autohtone novozelandske vrste.
Micah je pritom iskoristio prostor oko podesta stubišta, koji često ostaje neiskorišten, pa otok skriva duboke izvlačne ladice za ostavu, uključujući mjesto čak i za toster.
Iz glavne kuhinjske plohe produžuje se dnevni ležaj koji služi za odmor, pohranu i dodatno sjedenje uz blagovaonski stol iz sredine prošlog stoljeća.
Niska sofa boje „brownieja s maslacem od kikirikija”, kako je opisuju, dodatno naglašava modularni karakter prostora.
Iznad svega nalazi se veliki krovni prozor koji tijekom cijele godine preplavljuje interijer prirodnim svjetlom.
Klizna vrata s trostrukim ostakljenjem otvaraju dnevni prostor prema terasi — mjestu na kojem je cijela ideja zapravo i započela, na prijelazu između vrta njihovih prijatelja i vlastitog doma.
„Oduvijek me privlačila ideja gradnje nečeg eksperimentalnog… nečeg što donosi iznenađenje, veselje, pomalo neobičnosti i boje”, kaže Micah.
Na prostoru koji je nekoć bio predviđen za automobil, Walker Box danas pokazuje koliko života, svjetlosti i karaktera može stati u jedan mali dom — ili mali toranj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....