Mladi je Škot na svom YouTube kanalu pokazao kako je ruševnu kuću pretvorio u lijepi dom koji nitko nije htio.

Dunnett je odrastao u malom škotskom selu Kinnesswood, otprilike sat vremena vožnje sjeverno od Edinburgha. U blizini roditeljskog doma godinama je prolazio pokraj stare dvokatnice koja je, za razliku od mnogih lijepo održavanih kuća u selu, bila prepuštena propadanju.

Kameni zidovi bili su puni pukotina, kućica je izgledala zapušteno, a nitko u njoj nije živio više od 50 godina. Prethodni vlasnici koristili su je kao spremište.

Dunnett, tada 28-godišnji videomontažer, ipak je smatrao da bi se od nje moglo napraviti nešto lijepo. U listopadu 2020. kupio ju je za 55.386 funti.

Problem je bio u tome što je kupio praktički samo ljusku budućeg doma.

Kuća veličine 37,2 četvorna metra, nije imala izolaciju ni tekuću vodu. Prozori su bili dotrajali, krov je zahtijevao opsežne radove, a zbog starosti objekta trebalo je dodatno učvrstiti i dijelove temelja. Od nekadašnjeg interijera ostali su uglavnom stari kamin i vrlo jednostavno drveno stubište.

Prema onome što je čuo od drugih stanovnika sela, Dunnett vjeruje da kućica potječe još iz 18. stoljeća. Navodno se nekoć koristila za uvezivanje i distribuciju vjerskih knjiga, a prema pričama mještana nekada je bila povezana i s crkvom koja je u međuvremenu uklonjena.

Nakon što je iz kuće uklonio sve stvari koje su se ondje godinama skladištile, Dunnett je uz pomoć građevinara počeo procjenjivati što je sve potrebno napraviti.

Ponesite novi broj magazina D&D gdje god vas ljeto odvede: Čitajte ga na plaži, na terasi, u uredu...

Ispostavilo se da problema ima mnogo više nego što je na prvi pogled izgledalo.

Dio zida uz dimnjak bio je šupalj i nestabilan pa ga je trebalo učvrstiti. Stari kamin također je zbog sigurnosnih razloga morao biti zatvoren. Krov je predstavljao još veći problem. Građevinari su utvrdili da nije dovoljno čvrst i da postoje problemi s hidroizolacijom, zbog čega su bili potrebni dodatni radovi i skela.

Ni vanjski kameni zidovi nisu bili u dobrom stanju. Kamenje je bilo oštećeno, pa je angažiran klesar koji je morao obnoviti spojeve između kamenja kako bi konstrukcija ponovno bila sigurna i zaštićena od prodora vode.

Unatoč svim problemima, cilj je bio maksimalno iskoristiti vrlo malu kvadraturu.

Plan je bio donju etažu podijeliti na dvije prostorije: spavaću sobu i kupaonicu, dok bi se na gornjoj etaži nalazio otvoreni prostor s dnevnim boravkom, kuhinjom i blagovaonicom.

Najprije je trebalo riješiti ono najosnovnije. Postavljen je odgovarajući pod, podignut je strop gornje etaže, a zidovi su izolirani. Izolacija je napravila veliku razliku, osobito tijekom hladnih škotskih zima, no imala je i jednu posljedicu koju Dunnett nije očekivao – više nije mogao ostaviti originalne zidove od opeke vidljivima u interijeru.

Nova električna instalacija također je bila nužna jer postojeća nije bila primjerena potrebama suvremenog doma. Nakon što su instalacije završene, postavljene su gipskartonske ploče kojima su oblikovane prostorije na donjoj etaži.

Pogledajte video!

Kako su radovi napredovali, kućica je počela sve više nalikovati pravom domu.

Na pročelju su ugrađeni novi prozori, a na krovu je dodan krovni prozor. Upravo su novi otvori unijeli mnogo više prirodnog svjetla u dotad mračan prostor.

Za završnu obradu interijera Dunnett se odlučio za jednostavnu i svijetlu paletu. Većina zidova obojena je bijelom bojom kako bi prostor djelovao svjetlije i vedrije, dok su u spavaćoj sobi i kupaonici dodani akcentni zidovi u plavo-sivoj nijansi.

Nakon postavljanja hrastovih podova, u bojenju zidova pomogla mu je majka.

Konačni raspored vrlo je jednostavan: na donjoj etaži nalaze se spavaća soba i kupaonica, dok je cijela gornja etaža otvoreni dnevni prostor s kuhinjom i blagovaonicom.

Jedan od posljednjih detalja bilo je postavljanje ograde uz stubište – trenutak kojem se Dunnett posebno veselio. Prije obnove do gornje etaže vodile su jednostavne ljestve, a između etaža postojao je veliki otvor bez ikakve zaštitne ograde.

Za vanjski prostor pobrinuo se njegov otac, koji je ispred kuće postavio kamene kocke i napravio malu stazu. Taj detalj imao je i simboličnu vrijednost jer se ulica u kojoj se kuća nalazi naziva The Cobbles, a nekoć je cijela bila popločena kamenom. Kasnije je asfaltirana.

Obnova je započela u siječnju 2021. godine. Veći dio posla bio je završen do kolovoza, dok su završni radovi, uključujući postavljanje ograde na stubištu, završeni u studenome. Dunnett se u svoj novi dom uselio krajem studenoga – prvi put u životu napustivši roditeljsku kuću.

Iako je početna procjena bila znatno niža, projekt se na kraju pokazao puno zahtjevnijim i skupljim.

Ukupni trošak obnove iznosio je 102.458 funti, uključujući odvjetničke i administrativne troškove. Kada se tome pribroji i kupovna cijena kuće, Dunnett procjenjuje da je cijeli projekt stajao 157.844 funte.

Veći dio novca za kuću, obnovu i opremanje sam je osigurao od ušteđevine koju je tijekom godina zaradio radeći kao videomontažer i preko svojih YouTube kanala, uz dio koji je pokrio kredit.

Danas mu je jasno da je projekt trajao puno dulje i koštao znatno više nego što je na početku očekivao. Prvotno mu je građevinar rekao da bi obnova mogla trajati oko dva mjeseca i stajati oko 40.000 funti. U stvarnosti je projekt trajao gotovo godinu dana, a troškovi su bili višestruko veći.

Njegov je savjet zato jednostavan: ako obnavljate staru kuću, računajte na to da će projekt trajati dulje i koštati više nego što ste prvotno planirali.

Od zapuštene zgrade koju su desetljećima zaobilazili tako je nastao mali, svijetao dom, i projekt koji mu je, osim prvog vlastitog prostora, donio i iskustvo za neke buduće obnove.