O zanemarenom potencijalu razgovarali smo s Jasminkom Biliškov. Neke od otočića, kaže Biliškov, trebalo bi oplemeniti mediteranskim raslinjem - maslinama, vinogradima, smokvama, lavandom - te na njima dopustiti strogo kontroliranu gradnju, koristiti solarnu energiju, desalinizatore za vodu i slično, dakle da objekt bude samoodrživ
Za veliko bogatstvo Hrvatske, njezine male otoke, nikako da se nađe zadovoljavajući model prema kojem bi oni procvjetali te koji bi odgovarao njihovim privatnim vlasnicima, ali i državi. Redovno smo u nekoj rubnoj situaciji - nešto snažno štitimo, ali pritom zanemarujemo.
Tako je i s malim otocima na kojima nema mogućnosti ni minimalne gradnje prema današnjim standardima, ali nije tajna i nikome ne smeta što oni često velikima služe kao odlagališta otpada, a ima tu i poneki slučaj bespravne gradnje.
DRŽAVNA BLAGAJNA
Zanimalo nas je koja je alternativa, i što bi se moglo s otočićima. Za to je nezaobilazna sugovornica Jasminka Biliškov, vlasnica agencije Biliškov nekretnine, koja u javnosti više od desetljeća apelira da se ne diskriminiraju privatni vlasnici otoka. Ima i novi prijedlog kako napuniti državnu blagajnu upravo uz male otoke.
- Hrvatska je zemlja 1244 otoka, otočića, hridi i grebena, a naseljenih je 66.
Mali otočići su uglavnom u vlasništvu RH, više od 80 posto, a ostatak je u privatnom vlasništvu - kaže Jasminka Biliškov.
Nakon što je Hrvatska ušla u Europsku uniju, 2013. godine, strahovalo se da će ih pokupovati državljani EU i drugih zemalja.
- Međutim, ništa se nije dogodilo, otoci i dalje stoje neprodani ili ih je prodano veoma malo. Upita za njih imali smo od ljudi iz show businessa, sportaša, kraljevskih obitelji, ali nažalost, svi odustaju nakon što se upoznaju s propisima pod koje potpadaju mali otoci. Naime, svi ti potencijalni kupci na otočiću bi željeli imati vlastiti mali raj, intimu, sagraditi jednu vilu s popratnim sadržajima sukladno današnjim standardima. No, svaka gradnja i dalje je zabranjena - objašnjava Biliškov.
Postoji doduše mogućnost ako je to u skladu s prostornim planovima gradova i općina kojima pripadaju otoci, da se rekonstruiraju postojeće, uglavnom zapuštene građevine ili ruševine, ali pojedine lokalne zajednice ni to ne dopuštaju.
- Zbog toga su često mali otoci napušteni, rijetki na njima danas imaju stada ovaca ili maslinike jer nemaju nikakve higijenske uvjete da bi mogli boraviti ondje dulje. Pojedini otočići postali su odlagalište smeća za veće, naseljene otoke u blizini - kaže.
Što se tiče zakonske procedure, vlasnici su u situaciji ograničenog raspolaganja vlasništvom. Ako žele prodati svoj otočić, a koji su naslijedili od svojih roditelja i djedova, oni ga moraju prvo ponuditi državi, zatim županiji, pa zatim i gradu ili općini kojem pripadaju po cijeni po kojoj ga žele prodati i potom čekati zakonske rokove od po 30 dana da se navedene institucije očituju ili ne očituju.
- Županije uvjetuju da se odredi pomorsko dobro, odnosno obalna crta koja ne može biti predmet prodaje te to isto pada na teret vlasnika, a često je riječ o pozamašnim svotama, ovisno o veličini otoka. Vlasnici često odustaju od određivanja linije pomorskog dobra zbog prevelikog troška pa otoci uglavnom nisu spremni za prodaju. Kad se kupci jave, dugotrajnost cijelog procesa, nemogućnost ikakve gradnje i slično, odvraćaju ih od kupnje - navodi Biliškov te dodaje da se oni koje imaju u ponudi nude za 10 do 60 eura po četvornom metru zavisno od udaljenosti od kopna, površini šume i raslinja, veličini...
Pojedine europske mediteranske države, kao primjerice Grčka, dopuštaju kontroliranu gradnju na otocima, dok otoke koji su u državnom vlasništvu daju na koncesiju na više godina. Predlaže da uvedemo sličan model.
- Mogli bismo se i mi voditi primjerom drugih država. Hrvatska bi mogla davati neke otoke koji su u njezinu vlasništvu na koncesiju od, na primjer, 50 ili 99 godina te bi se tako privukla bogata klijentela, a istovremeno bi se punio i državni proračun. Smatram da se malim otocima trebalo u tom smislu dati puno veće značenje nego što ga imaju sada. Ne mora se svima dopustiti minimalna gradnja - rekla je Jasminka Biliškov.
TEMA ZA NOVU VLADU
Neke od otočića, dodaje ona, trebalo bi oplemeniti mediteranskim raslinjem - maslinama, vinogradima, smokvama, lavandom, smiljem te na njima dopustiti strogo kontroliranu gradnju, koristiti solarnu energiju, desalinizatore za vodu i slično, dakle da budu samoodrživi.
- Tako bismo privukli zanimljive klijente, zaposlili lokalne ljude te otoke pretvorili u ekskluzivne destinacije kakve oni i zaslužuju biti. I onima koji bi od domaćih ljudi željeli tu stanovati treba dati priliku. Mali otoci trebali bi biti tema nove Vlade. O načinu raspolaganja malim otocima nužno je donijeti novi zakon jer im treba pomoći da ispune svoj puni potencijal, a njihovim sadašnjim vlasnicima pomoći ako žele obnoviti neke poljoprivredne kulture, da mogu tu civilizirano stanovati i da mogu lakše raspolagati s njima, poštujući zakonske propise - zaključuje Biliškov.
