Priče postoje još od početka vremena. Tradicijski su prenošene usmenom predajom, a poslije su razvijene u pisanom obliku. Svi volimo poslušati, pročitati ili pogledati dobru priču, a kada nam se pruži prilika da u nju možemo i ušetati, to je ipak nešto što ne propuštamo. Do nas su stizale razne priče o gospodinu Milinoviću i njegovu imanju, ali mi nismo mogli odoljeti da se sami uvjerimo u istinitost svega što je došlo do nas. Zaputili smo se samo 20-ak minuta od centra Zagreba prema podnožju Medvednice, na Zaluka Heritage Estate, da pronađemo neku priču i za nas.
Miljenko Milinović, vlasnik imanja, njegovi suradnici i obitelj srdačno su nas dočekali na svom posjedu, željni da s nama podijele dio svoje povijesti. Zaluka Heritage Estate je imanje koje se proteže na gotovo 8000 metara kvadratnih, uronjenih u raskoš Medvednice.
- Moj djed je bio vincilir, odnosno čuvar vinograda na vlastelinskom posjedu i umjesto plaće dobio je čitav ovaj posjed - polako nam počinje svoju priču sadašnji vlasnik i ponosno nastavlja da je s generacijama to naslijedio i u proteklih pola stoljeća sve svojim rukama uredio.
Osim što je kolekcionar, Milinović je i restaurator i dizajner namještaja, tako da ima osobni odnos sa svakim predmetom na imanju
Željan da njegova djela svjedoče za njega, Miljenko Milinović nas uvodi na prvi kat impresivne građevine na samom ulazu na imanje. Dok nas pušta da upijemo atmosferu koja nas je dočekala, nastavlja nam svoju priču.
- Ova građevina je bila ciglana u Dobovi - ističe i na naše iznenađenje dalje objašnjava kako je dospjela na njegovo imanje.
- Rastavili smo je u Sloveniji, smjestili na dva velika kamiona, dovezli ovamo i ponovno sastavili - dodaje.
SVE IMA SVOJU PRIČU PA JE TAKO, PRIMJERICE, CIJELA GRAĐEVINA, GREDU PO GREDU, DOPREMLJENA IZ SLOVENIJE I SASTAVLJENA PONOVO NA ZALUKI. OSIM TOGA, SVAKI DIO JE RUČNO OBRAĐEN I POSTAVLJEN NA SVOJE MJESTO, UKLJUČUJUĆI I KAMENE DIJELOVE U PROSTORIJI KOJI POTJEČU SA ZAGREBAČKE KATEDRALE
Iako smo već otprije znali da je Milinović strastveni kolekcionar, priča o cijeloj građevini kao kolekcionarskom dobru ipak nas je malo iznenadila. Bilo je očito da u njegovu životu nema prostora za nešto što nema priču. Dosljednost mora biti u svakom detalju. Vlasnik nam dalje prepričava kako je ta građevina u početku sastavljena da bude radionica i izložbeni prostor za njegove rukotvorine, a kao takva morala je prije svega imati svoju prošlost. Prostrani objekt nimalo ne izgleda kao doseljenik na imanju, nego kao glavni lik cijele priče.
Osim što je kolekcionar, Milinović je i restaurator i dizajner kako namještaja tako i interijera. U staroj ciglani, u svojoj nekadašnjoj radionici, vrijedno je dizajnirao i izrađivao sav namještaj koji je poslije izlagao na prvom katu u galeriji. Taj je prostor sada prenamijenjen za održavanje raznih događaja i u njemu pronalazimo sve dokaze Milinovićeve pripovijesti u kojoj žarko želi oživiti prošlost. Svaki predmet u prostoriji kao da ima svoj život i samo čeka pravi tren da ispriča svoju povijest. Niti jedan stolac nije samo predmet za sjedenje, niti jedan stol samo stol, niti jedan kamen nije samo građevni materijal. Sve izloženo traži svoju pozornost kroz postojanje u Milinovićevoj priči. Velika većina predmeta koji se nalaze u prostoriji su vlasnikov ručni rad, od namještaja do lustera, umjetnina i drvenih stepenica. Preostali predmeti su kolekcionarsko blago iz svih dijelova svijeta.
Miljenko Milinović je, kao i njegova djela, prepun priča pa nam ih rado iznosi.
- Znate li vi priču o Mati Katedralcu? - pita nas Miljenko i nastavlja s osmijehom: - On je bio dečko koji je žarko želio postati vatrogasac u zagrebačkoj postrojbi i u silnim pokušajima da dokaže svoju hrabrost popeo se na križ na vrhu zagrebačke katedrale. To vam je onaj križ na samom ulazu u prostoriju - ponosno nam pokazuje i dodaje kako je i kamen koji je smješten u ulazno stubište također kamen sa zagrebačke katedrale. U prostoru se još može zamijetiti dosta predmeta od crnog drva koje je, ističe Milinović, testirano i dokazana mu je starost od 1200 godina.
Osim vjerno izabranih i pomno sačuvanih unikata, Milinović se jako ponosi i ostatkom svog imanja kamo nas odvodi u nastavku ove priče.
Da bismo pristupili drugom dijelu posjeda, morali smo proći kroz čeličnu ogradu koja imanje simbolički dijeli na dva dijela. Ograda je također Milinovićev ručni rad, a njezin izgled zapravo može biti omot cijeloj njegovoj priči. Prenamjena prošlosti u sadašnjost još je jedna Milinovićeva vrlina kojom odiše kompletno imanje. Ostali objekti koje nalazimo na imanju su stari ambari prenamijenjeni u stambene jedinice ili saunu. Sjenica u hladu uz potok, mlin i glamping zona su dokaz kako prošlost i sadašnjost mogu postojati istodobno.
Veliki trud koji je Miljenko Milinović uložio u ovo imanje doista je priča koju je vrijedilo poslušati, i to je svakako priča koja je još u nastajanju. Iako danas svi jedva dočekaju da otkriju kraj neke priče, mi ćemo se ipak suzdržati i prepustiti vam da sami saznate kako je sve završilo.
Foto: BERISLAVA PICEK/HANZA MEDIA
