Iako renoviranja kulturnog nasljeđa i ponovne adaptacije zvuče prilično uzbudljivo na papiru, uistinu nisu ništa novo - potreban je izvanredan projekt da ostavi trajan dojam koji ostaje s nama dugo nakon što prelistamo stranice časopisa ili pregledamo web stranicu.
Enter Stable & Cart House u sjevernom Melbourneu realiziran od strane Clare Cousins Architects vježba je majstorske ravnoteže i duboke ljepote gdje postojeća omotnica baštine samouvjereno održava svoj jedinstveni karakter, unatoč novim hrabrim arhitektonskim umecima. Projekt je stvarni zbroj svojih dijelova—ne samo intervencija u baštinu niti smjela nova gradnja—već nijansiran i promišljen dom koji stvara vlastitu estetiku. Izvornu prodavaonicu iz 1920.-ih koju je dizajnirao cijenjeni arhitekt Harry A Norris—poznat po projektiranju kultne zgrade Nicholas u Melbourneu i Burnham Beeches—Clare Cousins Architects promišljeno su obnovili sa svim nesavršenostima.
"Budući da su bili vlasnici skladišta 25 godina, umirovljenje i preseljenje naših klijenata iz Novog Južnog Walesa bili su katalizator za pretvorbu zgrade iz komercijalnog najma u dom", objašnjava osnivačica i voditeljica istoimenog studija, Clare Cousins. Klijent je želio sačuvati i slaviti bogatu povijest različitih namjena zgrade - nekoć konjušnica, željezara, skladište za otpad i nedavno krojački atelje - a sve je to ostavilo tragove na strukturi zgrade. Definirane s četiri obodna zida dvostruke visine, postojeće staje predstavljale su jedan zatvoreni volumen.
Arhitekti su uveli podnu izolaciju, dvostruko staklo, poprečnu ventilaciju, pokretne krovne prozore za toplinsko pročišćavanje i visoko izolirane prostorije kako bi se borili s toplinskim ograničenjima 100 godina starog skladišta. Iznutra, valoviti krov je zadržan kao strop s novom izoliranom krovnom konstrukcijom koja je genijalno konstruirana iznad. Rupe od korozije i prethodni popravci stvaraju patine ostajući vidljive u unutrašnjosti godinama koje dolaze.
"Izazov dizajna bio je uvesti stambeni dizajn uz očuvanje skladišnog opsega interijera i sjećanja na njegovu prošlost", rekla je Claire. Industrijska patina, staro drvo i zahrđali valoviti krovni pokrivači bile su ključne karakteristike povijesnog interijera koje je trebalo zadržati. Glavni potez ovog projekta je, bez sumnje, novo dvorište koje je usječeno u središte zgrade, donoseći sa sobom prirodno svjetlo, ventilaciju i dašak prirode. Više zona grli vrt, dopuštajući različite prostorne povezanosti gdje se stanari mogu uključiti ili povući.
Hrđavo-crveni ton stepenica u razgovoru je s patinom neravnih površina, ali ipak ostaje jasno izražen kao umetak nove zgrade. Kao i svi veliki elementi arhitekture, stepenice nadilaze svoju korisnost, pružajući mogućnosti za povišene točke gledišta dok dijele otvoreni životni prostor na intimnije zone.
"Pod budnim okom graditelja, čelični prozori, police za knjige i stepenice industrijskih dimenzija izgrađeni su na licu mjesta, u znak sjećanja na željezaru koja je nekoć bila smještena u zgradi", objasnila je Claire.
S prednje strane, izvorna fasada zgrade ostaje netaknuta, ne otkrivajući ništa od izvanredne kuće koja se nalazi unutar zidova od opeke. Ova iskrena, robusna i praktična izmjena istinski cijeni prošlost, a čuva staro skladište i u budućnost.
