Iva Rogović Lekić poznato je ime u svijetu avijacije te u brokerskim i menadžerskim krugovima: po zanimanju je profesionalna pilotkinja i diplomirana inženjerka zračnog prometa koja je nakon letačke karijere i karijere brokerice u poslovnoj avijaciji završila u osiguranju, a zatim na upravljačkim funkcijama u brokerskim društvima. No, ono što je u javnosti možda manje poznato jest da je ujedno i velika zaljubljenica u dizajn interijera.
- Ne znam otkud se rodila želja za letenjem i je li to zaista bila moja prava želja ili svojevrstan bunt protiv “trpanja” žena u određene kategorije, zanimanja i kalupe. Kad sam bila mala, moj tata se bavio letenjem kao hobijem i znala sam s njim odlaziti na male aerodrome, Grobnik i Vrsar. Međutim, odmah sam znala da ne želim cijeli svoj život provesti u kokpitu i da je pilotsko zanimanje, koliko god fascinantno zvučalo, za mene nije dovoljno kreativno. Naravno, tada o dizajnu interijera nisam ni razmišljala, barem ne u kontekstu u kojem ga sada promatram - priča Iva.
Danas je na mjestu CEO GrECo Specialty te je zadužena za razvoj poslovanja specijalnih industrija u 21 državi!
- Kao prvu naglašavam avijaciju - dodatno su tu energetika, financijske institucije, izgradnja, logistika... - s razlogom. Ipak je to moja domena i sretna sam da sam bila u mogućnosti spojiti ta dva svijeta, a to zaista ni u snu ne bih očekivala. Živim zaista jako dinamičnim životom, konstantno sam na putu, tako da mi se ponekad čini kao da sam opet u pilotskom poslu - kaže sa smiješkom.
Sebe opisuje kao radoznalu osobu koja ne trpi površnost. U svoj posao i projekte maksimalno se daje.
- Vjerujem da je moj današnji uspjeh u poslovnom smislu posljedica i mog pilotskog posla koji ne trpi nepripremljenost, u kokpitu je sve unaprijed propisano, prije toga jako dobro izvježbano i nema prostora improvizaciji. Kad imaš takve temelje i preneseš ih u posao, kad imaš dovoljno discipline, ali i dovoljno želje izaći iz vlastite zone komfora i naučiti nešto novo - uspjeh u pravilu ne izostaje - kaže.
Privatno, Iva je neraskidivo povezana s Istrom, gdje do izražaja dolazi njezina kreativnost, ali i poduzetnički duh. Rođena Pazinjanka, godinama je živjela u Zagrebu, ali se uslijed promjene posla nakon skoro šestogodišnje karijere u američkoj kompaniji nije vratila u Pazin, već je, kako kaže, odlučila biti pametnija, budući da je “rad na daljinu” danas sveprisutan. Svojom “bazom” proglasila je Boljun, rodno mjesto njezina pokojnog oca.
U ovom malom istarskom selu koje krasi dobro očuvani, srednjovjekovni kaštel, nalazi se obiteljska vikendica u vlasništvu njezine majke Danke Rogović, gdje je Iva provodila vrijeme pandemije koronavirusa i upravo je tu, sa suprugom Mariom, osvijestila želju za investiranjem u nekretnine. Nedaleko od obiteljske vikendice kupili su kuću u roh-bau i nadogradili je, a Iva ju je uredila po pravilima wabi-sabi uređenja. Nazvali su ju Villa Bagnoli. Nakon toga je preuredila i obiteljsku vikendicu rustikalnog uređenja. Ona se također povremeno iznajmljuje, a nosi naziv Villa Boljunčica, po obližnjoj rječici.
- Ne znam jesam li uvijek bila ovako kreativna, vjerujem da se neki talenti otkrivaju u određenim godinama, kad se dovoljno usudite otkriti ih. Potrebno je vrijeme, zrelost i na kraju jako važno - financije. Moj profesionalni život mi je u prošlosti dao šansu da uređujem neke urede, volim reći da je ljudima puno ugodnije raditi u lijepom prostoru pa sam to koristila kao argument u nagovaranju svojih tada nadređenih da mi daju odriješene ruke u preuređivanju tih ureda. I zaista su bili sretni s ishodima - prepričava.
Kad nije na poslovnom putu, vrijeme provodi u Istri, budeći se s pogledom na šumu, a upravo joj je priroda glavna inspiracija za dekoriranje kuće.
- Okolica kuće nudi nevjerojatne izvore dekoriranja za koje nije potrebno odlaziti u kupovinu. Kraj je brdovit i šumovit, boje su fascinantne u svako godišnje doba i osobno mi je najdraža jesen. Kuća je u jesen puna ruja, svaki kutak kuće ukrašen je toplim zlatno-ljubičasto-crvenim lišćem koje mijenjam tjedno, vrlo jednostavno - sjednem u auto, ponesem rukavice i škare i krećem u “berbu”. Auto nakon toga izgleda užasno, lišća ima posvuda, od prtljažnika do sjedala. Ali ne samo auto, nego i okućnica jer ruj režem i podrezujem ispred kuće ili na velikom stolu na terasi - smije se.
Ljeti taj isti ruj cvjeta predivnim ljubičastim i zelenim cvjetovima koje također koristi u dekoraciji. Obožava i hortenzije koje joj daje mamina prijateljica Nidija...
Svaki dan, pa tako i blagdani, nova su joj inspiracija - dovoljno joj je pogledati kroz prozor. Osim materijala iz prirode, dekoracije pronalazi na putovanjima, internetu, a ponekad i u hrvatskim trgovinama.
- Ponekad pronađem nešto zanimljivo što uopće nisam tražila, ali me inspirira i u stanju sam zbog jednog zanimljivog komada potpuno promijeniti smjer dekoriranja. To zna biti prilično zahtjevno i skuplje nego očekivano, ali tvrdoglava sam - “vidim” prostor kakav treba biti i nema šanse da odustanem od krajnjeg cilja - kaže.
Lani je, primjerice, “preokrenula svijet” ne bi li pronašla mat, tamnoplave kuglice za bor koje nisu sjajne i tipične božićne. Kasno se sjetila pa ih nije našla dovoljno i bor je ostao ukrašen samo običnim lampicama, koje su uvijek atraktivne. Koristi ih i ljeti, kad ih postavlja na masline, umjesto na bor.
Ove je godine u nabavu krenula na vrijeme, a dekorirala je dva blagdanska stola u dvije potpuno različite kuće.
- Villa Boljunčica rustikalna je kuća koju bi mnogi opisali idealnom za božićne blagdane. Tamo je Božić klasičniji, ali to nikako ne znači da je dosadan ili isti kao u cijelom svijetu. Ove sam ga godine zamislila u tradicionalnim zeleno-crvenim tonovima, ali sam crvenilo ublažila nježnijim nijansama poput roze, bordo i boje patlidžana. Za inspiraciju mi je poslužila slika koju je nedavno završio lokalni slikar Josip i za koju kaže da prikazuje mamu i mene. Radi se o zelenim ženama s pink pokrivalima za glavu. Apstrakcija, naravno. To je simbolika nas dvije koje smo u nekim stvarima jako slične, ali u drugim sušta suprotnost. Mama isto voli dizajn, ali je malo više ziherašica i neće se usuditi, ali joj se sviđa kako ja to radim. Kako je kuća mamina - činilo mi se kao izvrsna ideja da za božićno uređenje iskoristim i tu našu sliku - kaže.
Iva ne robuje pravilima. Jednostavno se igra u prostoru. Tako se na stolu poigrala kombinacijom dva stolnjaka, zelenog i bež sa sitnim crvenim uzorkom koji ima svrhu nadstolnjaka. Set bijelih, klasičnih i malo rustikalnih tanjura izvrsno se uklopio na stol. Za dodatne dekoracije koristila je borove grane, iz okolice.
- Ono što možda ovaj stol čini drugačijim jesu zeleni, okrugli karanfili koje sam nabavila u lokalnoj cvjećarnici Iris u Pazinu koja uvijek ima nešto zanimljivo za mene i koji možda uobičajeno ne bi bili nečiji božićni odabir, ali meni su bili i inspiracija za dekoraciju. Svijeće su u nijansama od crvene do bordo i roskaste i bez njih bi ovaj stol bio nepotpun - kaže.
Stol u Villi Bagnoli potpuno je drugačiji. Dugačak je 3,5 metra, a širok skoro 1,5 metar, što zahtijeva puno više angažmana u dekoriranju.
- Kako je kuća uređena u wabi-sabi stilu s ponekim istarskim pomakom, a wabi-sabi propagira jednostavnost i nesavršenost, bilo mi je prilično zahtjevno osmisliti nešto što će biti i nesavršeno poput wabi-sabi prostora, a raskošno jer se ipak radi o Božiću. Ali, trebalo je krenuti s neke točke, a meni je to uobičajeno boja. Odlučila sam se za bazu koja je tamnosmeđa i koja se uklapa u prostor i dodatno ga smiruje - opisuje.
Budući da je stol od hrasta starog više od 150 godina i prilično je “neobrađenog” izgleda, odluka je pala na malo svečanije dekoracije. Uz smeđe, plišane kuglice nabavila je i one mat, blijedozlatne nijanse koje su jako teške i ne mogu se objesiti na bor pa ih je “razbacala” po stolu.
- To je moja kreativna faza, slažem boje na jednom mjestu, mijenjam kombinacije, dodajem, oduzimam, kombiniram, promišljam, legnem spavati s jednom idejom i probudim se s drugom. Ništa novo za mene, ljudi oko mene me jako dobro poznaju i da je drugačije, vjerojatno bi se zabrinuli. Tako sam tijekom tog svog kreativnog “ludila” ponovno došla u lokalnu cvjećarnicu i pronašla ukrasni kupus, blijedolila nijanse. Nabavila sam i puno eukaliptusa kojeg sam namjeravala staviti na stol, ali mi je odjednom bilo previše i ostao je kao ukras kuhinjskog pulta. Nedavno sam na internetu pronašla jako zanimljive mini pladnjeve tamnosive boje koji imaju taj stari, rustikalan izgled i njih sam koristila kao tanjure, ali sam kao balans koristila zlatni mat pribor za jelo. Naravno, ništa bez svijeća i kamina. Stalno stvaram atmosferu, ne volim prejaku rasvjetu, stalno je nekako prigušujem i zato je stol jednostavno morao biti okićen još nečime - svjetlom svijeća. Ni tu ne robujem pravilima - kombiniram boje, teksture, veličine, debljine, visine... ali nekako uvijek nađem neku poveznicu kako bi se i svjetlo svijeća uklopilo u božićnu bajku. Iako volim “statement” komade i u dizajnu interijera, baš kao i u odijevanju, oni se ipak moraju uklopiti. Meni je to ove godine ukrasni kupus koji sam rasporedila u dvije rustikalne, tamnosmeđe keramičke vaze. I baš mi se svidio rezultat - kaže.
Ova kuća u središtu metropole skriva jedno od najljepših dvorišta, a kad zavirite u interijer...
Za Ivu je dizajn igra u kojoj uživa usuditi se, čini joj se da tako napreduje.
- Izlaskom iz svojih zona komfora i nametnutih granica i ograda postajemo bolji, sigurna sam u to. Ja ću s autoceste uvijek radije skrenuti na malu cestu - posebice ako ima aleju čempresa - jer tamo se nalaze zanimljive stvari. Tamo se događaju mala čuda, otkrivaju novosti, otkriva ljepota u nesavršenostima, baš poput uređenja u wabi-sabi stilu. Nismo savršeni. Ja sigurno nisam i ne trebam ni biti. A je li stol? E, to ostavljam drugima da ocijene, ja znam da su meni dragi ljudi oko tog stola uvijek sretni i veseli i kažu da ga krasi nevjerojatno dobra energija. A što nam više treba? - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....