Unutar povijesne medine marokanskog grada Marakeša pod zaštitom UNESCO-a, u labirintu krivudavih ulica, izvorne arhitekture, egzotičnih bazara i soukova prožetih slatkastim mirisima raznovrsnih začina, nadomak kultnog trga Jemaa el-Fnaa, poznatog po užurbanoj tržnici Souk Semmarine, autentična kultura i povijest tog jedinstvenoga grada odolijevaju vremenu i vidljivi su posvuda. Iza masovnih zidina medine skrivaju se fascinantne kuće unutar kojih su jedinstvene oaze za odmor.
Grad na rubu Sahare i blizu planine Atlas, nevjerojatne energije i impresivne povijesti, već je osam godina afrički dom slovensko-hrvatskog bračnog para Sonje i Drage Palestrina Mazić, iz mjesta Preko na otoku Ugljanu, koji su u Marakešu vlasnici čak dva riada. Jedan je licencirani hotel koji iznajmljuju, a u drugom žive. Njihov riad nalazi se u samom centru Medine, u ulici Derb el Qadi koja izlazi na Azbest ulicu, od Ben Youssefove prema Ben Salahovoj džamiji.
Dom nam je i u Hrvatskoj i u Maroku. Srce mi je na školju, a duša u Marakešu. Ljubav prema Africi i jugu Europe javila se kao neki tihi otpor prema zagrebačkim zimama, kao bijeg od kaputa i zimske usamljenosti na otoku. Prije osam godina supruga i ja smo došli ovdje kao turisti na nekoliko dana, a potom se vratili ponovo već nakon mjesec dana. Marakeš je pronašao nas, a ne mi njega, priča nam Drago Palestrina Mazić koji je godinama imao vlastitu tvrtku u Zagrebu, a onda je u 50-im godinama života odlučio napraviti potpuni preokret.
PROČITAJTE JOŠ Novi broj magazina D&D na svim kioscima! Tema broja: mali stanovi
Grad Berbera, Arapa, Židova i Europljana, prigrlio je Slovenku Sonju i Hrvata Dragu kao da su oduvijek tu. Postali su Marrakshia i Marrakshi, kako se nazivaju lokalci, bez obzira na vjeru i boju kože.
Sonja je dizajnerski guru njihovih riada, a u uređenju im je pomogao i sin Mate.
Riadi su tipični za Maroko i Andaluziju. Pravi riad mora imati šikanu (hodnik) na ulazu da pogled prilikom otvaranja vrata ne seže do atrija zbog privatnosti prostora, potom kolonadu unutar atrija, zatim odvojenu lođu bhoo gdje vlasnici primaju goste, prostor menze na prvom katu, drveni dio koji gleda u atrij sa mamonouia cedrovim rešetkama. Mora imati i khokha ili dvostruka vrata. Obvezne komponente svakog riada su voda i vrt. Naš je riad nekada pripadao obitelji qaida (lokalnog vođe) El Ayadia. Zato se i zove El Ayadi. U formi koju ima danas datira s kraja 18. stoljeća. Restauriran je u tradicionalnom stilu s lokalnim materijalima uz pomoć vrsnih obrtnika, dodaje Drago.
Vrata riada zrcale ulicu, nipošto ne predstavljaju sam riad. Dio kulture je da se ne pokazuje što posjeduješ, tako da vrata pripadaju ulici, a ne riadu. Njihova su u crnoj boji.
Pokušali su objediniti sve kulture, od berberske, arapske, europske, subsaharske i ukomponirati ih u skladnu cjelinu. Namještaj je lokalni i stari secesijski (potječe iz Indije i prijašnji vlasnik namještaja ga je kupio od nekog Francuza koji ga je donio u Marakeš krajem 30-ih godina prošlog stoljeća). Ostalo su umjetnine, vaze, lampe... Puno toga su kupili i na Bab El Khemisu, marakeškom Hreliću, prepunom umjetnina i antikviteta.
Adaptacija riada je trajala godinu dana, a priprema sedam godina. Da bi upoznali arhitekturu sjevera Afrike trebate proputovati sjever i jug Maroka, posjetiti Fes gdje se proizvodi najljepša keramika, biti poznavatelj zeliige i bejmata (ručno izrađenih glinenih pločica), otići preko Atlasa u berberska područja gdje su poznate kasbe, otići i dalje do subsahare, u područja sa Tuarezima... Ne zaobići ni secesijsku Casablancu, otići do Andaluzije i Alhambre... Tek onda možete krenuti u restauraciju riada. I svakako pronaći lokalnog građevinara koji može vašu viziju pretvoriti u tradicionalni riad. Bez moje Sonje sve bi to ostala pusta želja, ona je pokretač svega, školovani dizajner sa osjećajem za boje i sklad. Drugi sin Luka, magistar industrijskog dizajna, pomogao nam je u uređenju jednog manjeg riada koji smo posjedovali prije El Ayadia. Tako da cijela obitelj ima background u uređenja riada.
Bitni materijali u riadu su vapnena bijela boja i tadelakt, polirana vapnena žbuka. Vodootpornost se postiže poliranjem crnim afričkim sapunom. Od njegove primarne upotrebe u hamamu za piling kože, koristi se i za čišćenje i održavanje pločica u riadu. Sve drugo je zabranjeno zbog osjetljivosti prirodnih materijala koji su najčešće od vapna. Riad je nezamisliv i bez cedra, pa su drvene komponente uglavnom od cedra, gotovo sve osim kreveta i noćnih ormarića, jer cedar ima jak miris pa nije preporučljiv u prostorijama za spavanje.
Naš riad ima 160 m2 tlocrta. Obnova nije bila problematična. Imao sam već prije nekoliko riada i naučio sam tajne marokanske gradnje, nabave materijala, dogovora s obrtnicima i umjetnicima. Treba doći do onih koji znaju vrhunski raditi, oslikati plafone u zouak tehnici, napraviti intarzije na mesingu, napraviti kupaonicu u tadelaku, posložiti zellige pločice u čarobnim tirkizno zelenim kombinacijama...
U susjedstvu im je nekadašnji kadijin riad s astronomskim tornjem. Kadija je odlučivao kada počinje ramazan, prema položaju Mjeseca i zvijezda. Kadijin riad i toranj danas su u vlasništu Quentina Wilbauxa, najpoznatijeg arhitekta u Marakešu, podrijetlom iz Belgije, koji je 90-ih pokrenuo revitalizaciju starih riada. Wilbaux je zagovornik tradicionalne gradnje, principa manje je više, odnosno nasljeđa funduka i karavan saraja starog Marakeša. Marakeš ima najviše ekspata u Africi. Prekrasna je fuzija različitih kultura, kaže Drago čija je obitelj jedina hrvatska u tom marokanskom gradu.
Svi u Medini znaju za nas, posebno otkako je hrvatska nogometna reprezentacija igrala protiv Maroka na Svjetskom prvenstvu. Sretni smo što smo tu, što predstavljamo Hrvatsku. Puno Hrvata su i naši gosti u riadu, s ponosom ističu Sonja i Drago Palestrina Mazić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....