Samo dvije minute nakon što je stara ruševna kuća u dubrovačkoj povijesnoj jezgri stavljena u oglasnik, Slavica Grkeš je nazvala agenciju za nekretnine, niti ne znajući da je prva osoba koja iskazuje interes za njom.
- Sutradan sam ju išla obići s prijateljicom iz Engleske. Čim sam ušla znala sam što želim tu, imala sam viziju, a ona je negacijski mahala glavom da odustanem. Stanje je bilo kompletno za renovaciju, od krova, međukatnih konstrukcija... svega! - prepričava, dodajući kako je njezin suprug rodom sa Pelina, ali se s obitelji odselio dok je još bio dijete. Bila je to dodatna motivacija za kupnju kuće površine 70-ak kvadrata.
- Često je spominjao da mu je žao što nisu mogli zadržati tada taj stan, u 80-ima - kaže Slavica Grkeš, inače direktorica poznate dubrovačke turističke agencije. Stoga je početna ideja bila namijeniti kuću za najam, no nije isključeno da se jednog dana obitelj i preseli.
- Osmislili smo ju onako kako bi i sebi radili. Kuća je kupljena s gotovim projektom rekonstrukcije i svim odobrenjima konzervatora, što je bila velika olakotna okolnost s obzirom na to koliko se to inače sve skupa čeka, tako da smo u renovaciju krenuli mjesec i pol dana nakon kupnje. Čekali smo da svim susjedima odu gosti da ne smetamo, a susjedi koji žive tu su bili fer i korektni i čak nam govorili na što sve moramo paziti - prepričava.
Dodaje kako je projekt rekonstrukcije obuhvatio kompletnu izmjenu međukatnih konstrukcija, krovne konstrukcije i samog krova. Sve je, ističe, napravljeno onakvo kakvo je bilo prije, čak i galerija.
- Kuću smo skroz ogolili i krenuli je nanovo iznutra graditi. Žao mi je jedino što nismo uspjeli, osim kamenih zubova, ostaviti još neke dijelove kamenih zidova, ali kamen je bio loš, krpljen. To se inače tako kaže; da što su kuće dalje od Straduna da je kamen lošiji - pojašnjava.
Unutarnje uređenje potpisuje dizajnerica interijera Jelena Grizelj iz studija Design with Jelena.
- Imala sam neke preporuke i pratila sam njezine radove na društvenim mrežama, dala sam joj težak zadatak i svaki dan čekala da me nazove da kaže da nešto ne može. Do toga, do kraja nije došlo. Otad je zovem čarobnica i trenutno radimo na drugom projektu - kaže, dodajući kako je radove izvodila tvrtka njezina dobrog prijatelja s kojim surađuje unazad deset godina i zbog kojeg, kako kaže, radovi nisu kasnili. Sve je, ističe, izvedeno u šest mjeseci, a projekt je realiziran u svibnju.
Slavica je u interijeru željela jednostavnost, iskoristivost i dozu luksuza, ali ništa pretjerano. Odabrane su nježne boje, a s obzirom na ograničenost prostora važnu ulogu su odigrale tapete iz Studija Wallart, postavljene na tri zida. Ističe se i crna željezna konstrukcija stepeništa.
Lijevo od ulaza u prizemlju nalazi se ugradbeni ormar s perilicom i sušilicom rublja, dok je s desne strane ulaz u dvokrevetnu sobu sa samostojećom kadom i ensuite kupaonicom. Na prvom katu su bračna soba, kuhinja, trpezarija i velika kupaona, dok je na galeriji dnevni boravak. S obzirom na to da je kuća manje kvadrature i da ima prozore samo s jedne strane, prostor je osmišljen minimalistički, s ciljem dobivanja dojma prostranosti i svijetla. Dominiraju gole grede, niše upotpunjene detaljima...
- U cijeloj priči najzahtjevnije su bile moje želje - smije se Slavica, dodajući kako je najviše zadovoljna izborom pločica Venice Recycle kroz cijelu kuću, koje izgledaju kao verandne. Radnicima je, pak, najzahtjevnije bilo iz male uske ulice iznositi i donositi sav taj materijal na ruke.
Ugradbeni ormari, kuhinjski elementi, ukupno devet prozora i ulazna vrata od ariša izrađeni su po mjeri, kao i stepenište te tuš-kade od lijevanog mramora. Od namještaja se ističe Natuzzi garnitura u boravku, dok su uporabno-dekorativni detalji iz trgovina poput Kave Home, Ikea...
- Htjela sam malu unikatnu kućicu gdje bi se i mi dobro osjećali i uspjeli smo to postići - zaključuje.
