Dunja Dujmović, koja je s 20 godina spakirala kofer i otišla putovati svijetom te bila instruktorica ronjenja pet godina u Tajlandu, Maleziji i Egiptu, između ostalog još i majka, planinarka, magistra ekonomije i inženjer tehnologije prometnog prometa i po svemu viđenom velika kreativka i umjetnica, pustila nas je u svoj dom u Rijeci. Vjerujemo da i sami odmah možete pretpostaviti da vas u nastavku čeka jedna nimalo obična priča.
Inicijalni plan
Zanimljivo je odmah na samom početku spomenuti da se ovaj divan stan nalazi u zgradi iz 1903. godine te da je nekada bio dio jednog velikog stana od 105 četvornih metara koji se podjelom vlasništva razdvojio na dva manja stana, a Dunja je postala vlasnica dijela od 65 četvornih metara. Trebalo je proći tri godine od kupnje dok se nova vlasnica nije odlučila na kompletno renoviranje. Priznaje nam da je na samom početku imala hrpu velikih i kompliciranih ideja, ali kako je projekt odmicao, one su se jedna za drugom rušile u vodu. Ipak, to nije omelo Dunju da i dalje napravi nešto doista posebno od ovih kvadrata.
- Moj inicijalni plan bio je da ulaz u stan bude kroz ostavu i da na taj način dobijem više mjesta u samom stanu i da mogu napraviti raspored kakav ja želim, a ne da se sve prostorije vrte oko kupaonice. S obzirom na to da su u zidu između ostave i stana dimnjaci, od te ideje smo morali vrlo brzo odustati. U stanu sam također zatekla predivan starinski parket koji sam htjela preurediti i ostaviti, ali s obzirom na to da su podovi bili neravni, morala sam se pozdraviti s još jednom odlukom - objašnjava nam Dunja.
- Cijeli zid s južne strane morali smo obnoviti u cilju da ga poravnamo i obojimo u bijelu boju, ali cigla koja se našla ispod bila je neobično lijepa pa smo je odlučili ostaviti, tako da je cigleni zid ostao u dnevnom boravku, a ostatak zidova smo ožbukali i prebojili u bijelo - nastavlja.
Kako je proces odmicao, stvari su se samo komplicirale, pa osim jednog ili dva zida Dunja je na kraju morala srušiti sve zidove u stanu i potpuno ga ogoliti. Nakon uklanjanja zidova postavljeni su potporni stupovi.
Oblak prašine
- Također, htjela sam staviti metalnu gredu kao zidni potporanj na mjesto jednog zida, no ipak je netko prije mene mislio i ugradio jednu u strop. Trošak manje, idemo dalje - kaže zadovoljno nova vlasnica.
Nakon ovog dijela slijedi uređenje kupaonice i kompletnih podova, promjena instalacija, gdje je Dunja imala velike bojazni, ali je situacija ipak u ovom dijelu više išla u njezinu korist. Nakon što se slegnuo velik oblak prašine i kada je sva ona šuta završila na otpadu, konačno se moglo konkretno početi razmišljati o uređenju novog doma.
- Prilikom kupnje stana dobila sam i sve pripadajuće u njemu, od robe, namještaja, slika, ukrasa... Ono što sam mogla iskoristiti, odnosno ono što je u mojoj glavi bilo iskoristivo sam ostavila. Sa starog smeđeg ormara skinula sam vrata te ga obojila u tirkiznu boju sa sivim detaljima. Žlice, vilice i noževe sam obojila u plavo-roza boju i sada služe kao ukras na zidu. Stari sanduk, koji je bio u jako lošem stanju, cijeli sam pobrusila i ponovo obojila. Odlučila sam da bude stol u dnevnom boravku. Naručila sam kaljeno staklo i namjestila ga na sanduk (zalijepila sam spužvice na njega kako se ne bi oštetio jer je sanduk neravan). Dobila sam također stare francuske desertne tanjure koje sam htjela uklopiti u taj neki chic dekor - opisuje nam vlasnica i dodaje da je željela novi stan koji će imati neku svoju dušu prošlosti, a istovremeno biti i moderan i vintage chic.
- Restauracijom starih stvari stan je dobio dušu. Bicikl koji je obješen na zid u dnevnom boravku je od pokojnog djeda i on mi se nekako savršeno uklopio u tu moju neku ekstravagantnu ideju. Ne želim slijediti trendove, želim ići svojim putem kroz svoje ideje, a cilj je uvijek upitan; to me veseli - naglašava Dunja.
Govori nam kako na samom početku nije bilo nekog zacrtanog stila koji je pratila, nego je sve dolazilo nekako usput, ali kasnije, kada je stan počeo poprimati izgled, tako je i Dunja počela slagati kockice.
Industrijski grad
- Kauč je kupljen sasvim slučajno. Bio je izložbeni primjerak u dućanu koji se zatvarao i čim sam ga ugledala, rekla sam - to je to. Sanitarije su slučajno ispale crne. Plan je bio imati bijele, ali sam u potrazi ugledala crni umivaonik i onda si napravila kombinaciju u glavi: podići kupaonicu na neku drugu razinu. Naručujem sve crne sanitarije, iako znam da su teže za održavanje, no volim čistiti pa nije problem. U svim tim nekim detaljima odlučujem da kroz cijeli stan želim crne detalje, tako su naručene i crne kvake na vratima, crni lusteri, prekidači i utičnice, staklena vrata s crnim aluminijem... Također, jedan od zanimljivijih detalja je i luster u dnevnom boravku napravljen od kotača bicikla. Napravio ga je moj tata, od početka do kraja, ja sam ga samo obojila. Kako se i vidi, svi lusteri imaju žice, što daje malo industrijskog izgleda. Rijeka je ipak bivši industrijski grad - kaže Dunja, koja se naradila, namučila, natrčala..., ali je i uživala u cijelom procesu preuređenja.
- Bilo je dana kad sam htjela pobjeći i znala sam reći da bi bilo najbolje prodati ga jer ovo nema ni smisla ni kraja, ali ipak sam izdržala do kraja, a sada moram svoje vrijeme ispuniti nekim drugim kreativnim idejama - zaključuje.
