Brest pod Učkom živopisno je naselje koje se u cijelosti nalazi u Parku prirode Učka, usred plodnog polja na ćićarskoj visoravni. Na samom rubu tog sela, kao posljednja u nizu malobrojne stambene gradnje, smjestila se divna kuća u koju vas ovaj mjesec vodimo. Okružena prekrasnim livadama, u blizini vidikovca s kojeg puca pogled na Boljunsko polje i okolna istarska brdašca, drugi je dom četveročlane obitelji Perčin iz Rijeke u kojem, pogotovo u ovo pandemijsko vrijeme, provodi svaki slobodan trenutak. No, supružnike Tomu i Lanu za to zemljište vežu i drage, privatne uspomene.
- Na istom ovom mjestu vjenčali smo se prije 16 godina, kad kuća još nije bila ni u planu. Zemljište su nam darovali Tomini roditelji, a na njemu se nalazila kamena kućica koja je s vremenom postala pretijesna, pa smo odlučili graditi novu, a postojeću smo adaptirali i pretvorili u ostakljenu ljetnu kuhinju - govori nam Lana Perčin.
Kaže da je sve to trajalo punih sedam godina jer su sve radili sami, od projektiranja do uređenja okućnice i interijera. Jedino su za grube građevinske radove angažirali majstore.
- Željeli smo sudjelovati u svim radovima, to nas i inače veseli... - kaže vlasnica te dodaje kako su imali iskustva s dizajniranjem prostora i namještaja, ali ti su projekti uglavnom bili za prijatelje ili drage klijente. Ovaj put osmišljavali su za sebe: Lana, koja je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Rijeci, zaslužna je za dizajn i opremanje, a poduzetnik Toma, koji je vrlo vješt s rukama, sam je izvodio veći dio radova.
- Gradili smo kuću u kojoj ćemo se moći opustiti i pobjeći od stresne poslovne svakodnevice u gradu i u kojoj ćemo moći ugostiti obitelj i prijatelje. To je bila glavna ideja, Učku pretvoriti u naš novi veliki dnevni boravak... - kažu.
Sama parcela površine je 1100 kvadrata, a teren u padu podijelili su na kaskade koje prate “zone uživanja”, pri čemu su sačuvali sva autohtona stabla i grmove, jer su željeli ostaviti dojam da je šuma ušla u dvorište. Gornji dio terena povezan je s prirodom, s istočne strane kuće je bazen sa sunčalištem te terasa s vanjskom kuhinjom, kaminom i blagovaonskim stolom na otvorenom. U nastavku je preuređena, ostakljena kućica s još jednom kuhinjom, kupaonicom i dnevnim boravkom.
S istočne je strane i glavni ulaz u kuću površine 200 četvornih metara. Kroz velika staklena vrata ulazi se u hodnik sa stubištem, koje vodi na prizemnu etažu i na kat. Terasa na otvorenom zapravo je na međurazini.
- I u unutrašnjosti smo željeli što otvoreniji prostor, što više svjetla i prozora da bismo se na najbolji način povezali s krajolikom - kažu nam vlasnici.
Na katu je dnevna zona s prostranom kuhinjom, blagovaonicom i boravkom u čijem je produžetku terasa sa staklenom ogradom, zapadne orijentacije, uvučena među krošnje starih stabala. U tom zapadnom dijelu dvorišta, pod krošnjama, smješten je i kutak s ljuljačkama i trampolinom za djecu. Iznad trosjeda je galerija koja je ispod drvenog krova, s pogledom u nebo, a koristi se kao igraonica, radni prostor i biblioteka. U prizemlju su dvije sobe i dvije kupaonice. Veća soba ima veliku walk-in garderobu, a tu je i zona za čitanje i relaksiranje.
U svim prostorijama prevladavaju prirodni materijali, drvo, metal, staklo, neutralne boje, ručno rađeni detalji... U oba interijera vidljiva je drvena krovna konstrukcija, kako bi dijelom podsjećala na planinske kuće. Na podovima je velikoformatna keramika, a u maloj kući, uz crnu kuhinju, dominira kameni zid.
Zanimalo nas je kako to da su se odlučili za čak tri zone za kuhanje.
- Željeli smo otvoreni prostor koji je živ, pun dragih ljudi... Svaki vikend dolaze nam prijatelji i zato nam je bilo važno da imamo tri kuhinje: zimsku i ljetnu unutarnju i vanjsku. Može se reći da smo veliki ljubitelji pripreme lokalne hrane, vina i ostalih delicija, druženja, degustiranja... Tako je i kuća, jednostavno, stvorena za uživanje - odgovaraju i dodaju kako su sve tri kuhinje rađene po mjeri.
Dugački, horizontalni prozor s pogledom na bazen jedan je od zanimljivijih detalja u kuhinji nove kuće.
- Tražila sam neko zanimljivo rješenje s pogledom na vrh Učke, da staklena ploha obuhvati što veću površinu zida, ali da istodobno ne bude prevelika zbog jakih naleta vjetra - objašnjava vlasnica.
Dio namještaja je kupljen, slike je naslikala Lana, sačuvali su i lijepe stvarčice iz Tomina djetinjstva, a uklopili su i neke stare stvari koje su kupovali kod raznih skupljača starina.
Iznad stola u blagovaonici uočava se ulična lampa kakve se i danas mogu vidjeti na riječkom Korzu. Tu su i stari stolci, škrinja, bocuni, emajlirano posuđe iz nekadašnje kućice, vlasnici možda i najdraži mali čajnik...
Priča nam i o jednom starom ključu koji je pronašla u zemlji koju joj je susjed prodao od svog polja, a koji je nekad davno nekome ispao... Pokazuje nam i granu oraha koju je suprug “bez pitanja” ispilio pa su joj pronašli mjesto u boravku. U ostakljenoj kućici pokazuje nam izloženi drveni trajekt koji je izradio Tomin otac, barske stolice su kalupi iz ljevaonice željeza... Uglavnom, svaki predmet ima svoju priču.
Prostor se mijenja i dopunjuje ovisno o godišnjem dobu i namjeni. Kuća je, kažu vlasnici, uvijek otvorena za nove ljude, predmete i priče, a ono što je nepromjenjivo su tišina, netaknuta priroda, stada ovaca koja okružuju kuću, prekrasan pogled i zalasci sunca.
