Pitanje je koliko malen može biti prostor u koji se mogu smjestiti najvažniji aspekti života, fizički i duhovni. Le Corbusierov Cabanon na Azurnoj obali imao je samo 13 četvornih metara. U razdoblju Edo, prije 300 godina, prosječna japanska obitelj zadovoljila se s pet tatamija. Za usporedbu, mi danas živimo kao prinčevi!
Takeshi i Megumi Hosaka žive u glavnom gradu Japana, gdje prostora za život nema. Njihov je iznimno uzak, a opet sa svojih 19 četvornih metara nudi sve što je potrebno za život para bez ikakve klaustrofobije.
Hosaka je živio sa suprugom u Yokohami 10 godina, u kući koju je sam projektirao. Ali život ima način da pomiješa stvari čim pomislite da ste se sredili. Arhitekt je dobio posao predavača na sveučilištu u Tokiju i putovanje na posao pokazalo se previše opterećujućim. Tako su kupili malenu parcelu zemlje i odmah započeli tromjesečno promatranje sunčeve svjetlosti na tom mjestu. Međutim, promatranje sunčeve svjetlosti otkrilo je da tijekom zimskih sati na zemljištu zapravo nije bilo sunčeve svjetlosti. Stoga je Hosaka uključio u plan dva zakrivljena krovna prozora koji stvaraju veličanstvene zrake svjetlosti.
Naime, prije nego što je postao arhitekt, Takeshi je bio pilot. Morao se oprostiti od zrakoplovstva kad mu se naglo pogoršao vid. Tako je ispunio svoj drugi san. Kad leži u krevetu s nebom, mjesecom i zvijezdama iznad sebe, gotovo je kao da je u kokpitu aviona: skučeno, ali s pogledom na otvoreno nebo.
Hosakini planovi zahtijevali su raspored u 19 četvornih metara koji uključuje svih 5 elemenata koje su stari Rimljani nazivali sretnim životom: znanje, kupanje, drama, glazba i hrana. Kad je bilo gotovo, dom je bio sve što je paru trebalo. Mogli su kuhati u kuhinji, kupati se vani pod zvijezdama (ili se tuširati unutra u hladnoj noći), čitati i raditi, komunicirati sa zajednicom i uživati u prolasku vremena, sve u 19 kvadratnih metara i ni centimetra više.
