Nisam željela klišeje koji bi nasilno utisnuli jedan genius loci u zagrebački. Odabrala sam reinterpretaciju autohtonog dalmatinskog, kaže nam arhitektica.
Zadaci su se sami nametali, od onih uobičajenih vezanih za struku do realizacije ideje u kojoj je bilo potrebno sljubiti dalmatinsko i kontinentalno u već desetljećima poznatom mediteranskom restoranu. Nisam željela klišeje koji bi nasilno utisnuli jedan genius loci u ovaj naš, zagrebački. Samoj sebi zadala sam zadatak da izravni simboli gradnje vezani uz priobalni kraj ostanu u priobalju, ali da opet postoje reinterpretacije autohtono dalmatinskog, apstrahirane suvremenim arhitektonskim rukopisom. Jer treba poštivati vrijeme, kako prošlo, tako i sadašnje, kao i lokacijske simbole, izbjegavajući zamke koje bi dovele u određene nesrazmjere s postojećom gradnjom i lokacijom, priča nam poznata hrvatska arhitektica Violeta Beljić Kušić, o osnovnom projektnom zadatku u jednom od njezinih novijih uradaka - adaptaciji popularnog restorana Blato-Zlinje u Zagrebu.
ISKORACI
I investitori, Blato 1902. d.d., nastavlja arhitektica, željeli su osuvremeniti dotadašnji prostor, ali i ponudu zasnovanu na tradiciji.
- Uz pomoć poznatih chefova radilo se na dopuni menua, koji je ljupko iskoračio po interpretaciji, ali i prezentaciji u odnosu na prošlo vrijeme. Arhitektura restorana trebala je pratiti te iskorake, a opet ostati vjerna onome što Blato predstavlja već dugo vremena. Nije bilo ni govora o luksuzu koji bi neprimjereno stavio sebe u prvi plan u odnosu na hranu koja je ipak tradicionalna. Zahtijevana je finoća sadržaja, naznake konobe, ali i polivalentni otvoreni prostor koji će omogućiti veća okupljanja poput obiteljskih slavlja, godišnjica, poslovnih domjenaka i slično - otkriva arhitektica Beljić Kušić.
Riječ je o prostoru koji ima povijesna obilježja, od vremena kad su u njega zalazili Tin Ujević i gradski boemi, što izaziva posebno poštovanje. Nova vremena i prenamjene dala su prostoru i nove karakteristike te fizičku podjelu na kafić, malu i dvodjelnu veliku dvoranu za objede, kao i kuhinju te neizostavni sanitarni čvor.
Arhitekticu pitamo kako je izgledao njezin prvi profesionalni susret s ovim prostorom.
- Ne pamtim baš prvi posjet jer je to bilo još prije stručnog angažmana, ali znam da me uvijek mučila nevješta ikonografija. Kafić je bio zagušen drvenim i kamenim oblogama, u restoranu su visjele blagovaoničke lampe, a namještaj je izgubio utrku s vremenom. Svi su toga bili svjesni, od investitora i gostiju, te jednakom željom čekali trenutak kad će se "upiknuti prva lopata". Naravno, teško je zatvoriti restoran koji dobro radi na nekoliko mjeseci, ali se iskoristilo razdoblje korone za najgrublje radove - ističe i objašnjava da je proces adaptacije dugo trajao s obzirom na trošnost objekta. Ali učinjeno je sve da pomalo trošna građa dobije ojačanja i obradu, a i zvučnu izolaciju prema susjednim objektima. Projektni tim držao se postojećih okvira prostora uz osuvremenjavanje strojarstva i određenih elektroinstalacija.
Ovaj riblji restoran i nakon adaptacije zadržao je dosadašnju podjelu prostora, ali je dobio neke nužne praktične i strukovne značajke, poput pretprostora između kuhinje i kafića, te toaleta. Primjerice, stropovi su spušteni radi ugradnje suvremene tehnološke rasvjete, ali i sakrivanja nekih elemenata, poput ventilacije.
KAŠETE S RIBAMA
- Iako izbor boja naoko djeluje logično, svojim tonovima izlazi iz sfere stereotipnog. Plava boja zidova nije plava poput mora, već plava poput noći koje se nadvija nad morem. Sadrži tonove sive, baš poput odsjaja mora pod metalnim oblakom. Plavom bojom oličena je većina zidova, a riječ je o posebnim Valpaint bojama po HACCP standardu koje objedinjuju antibakterijska, dezinfekcijska i različita svojstva otpornosti na vlagu i prljanje. Sunčana boja nije žuta, ona u sebi nosi i tonove bakra i narančasto i budi prostor kao jutra u Dalmaciji. Keramika kao čvrst materijal nosi tu snagu narančaste. Pod je u velikim gres pločama sive boje, neravnomjerno prošaranim s efektom izlizanog kamena. Drveni detalji koketiraju s tradicionalnim materijalima kuća i barki te su prisutni na stolcima, ali i pregradama koje su od letvičaste građe koja sugerira kraj uz more - priča arhitektica i dodaje kako je odlučeno da namještaj u restoranu bude ciljano odabran.
Custom made stolarske elemente namještaja izradila je tvrtka Sinago, šank je u režiji tvrtke Involuta LF. Lanene zavjese, a tapete za pretprostor toaleta naručene su u tvrtki Show MI Room. Unutarnja stolarija (drvena i staklena vrata) kupljena je u zagrebačkom salonu Vrata dizajn, a dizajnerske lampe Forestier u Interior Creatoru. Stolovi i barski stolci su brenda Pedrali. Nadalje, keramika tvrtke Mirage kupljena je u Credo centru i sjajno se povezala s ambijentom i Valpaint bojama zidova. Za vrhunski zvuk u prostoru odgovorna je tvrtka Audio Art.
- U prostoru ima mnogo specifičnih, dominantnih detalja, primjerice kako organizacija prostora i elemenata na tlu prati i strop. Osobitu dinamiku daju kazete od gips-kartonskih ploča koje simuliraju kašete s ribama iz kojih se izlijeva more. Iz njih vise žičane lampe koju istodobno daju volumen, ali su i prozračne, spuštajući se poput meduza ili vrša u more. Na zidovima su apstrahirana umnožena sunca koja su postavljena na svoje zrake u vidu letvica na zidu, a predstavljaju postamente za buduće izložbe umjetnika, književnika. U stalnom postavu su ribice akademske umjetnice Natalije Klarice koje su toliko divne i žive, a ja sam je izazvala da ih glaziramo u crno, što je akcentiralo njihov pokret i živost, unatoč oduzimanju koloritne realnosti. Šank i klupa kafića obloženi su keramikom u formi krljušti, čime jednostavna ravna ploha poziva na gibanje. Kamin na bioetanol smješten je u raskošni kubus na kojem je veliki televizorski ekran, što pridonosi domaćem ugođaju, ali i akcentira prostorne sadržaje - nabraja arhitektica Violeta Beljić Kušić.
ZA SVAČIJI UKUS
- Neopisivo mi je drago što sam uređenjem ispoštovala mnogo različitih ukusa. Još stižu pohvale i jednako su prostorom zadovoljni "tradicionalisti", ali i gosti koji vole urbanu suvremenost. Imala sam blagu tremu na otvorenju kad su došli investitori, dioničari Blata, od kojih neki nisu vidjeli prostor, osim na 3D vizualizacijama. Oni jako dobro znaju što je suština konobe i koje unutarnje emocije treba probuditi, ali ih je moja interpretacija i dekonstrukcija njezinih simbola razdragala - zaključuje.
