Vlasnici cafe bara Piket u Zagrebu odlučili su iskoristiti razdoblje pandemije i ugostiteljske krize za redizajn. Taj su zadatak povjerili arhitektici Sunčici Mastelić Ivić
Zdravstvena kriza izazvana pandemijom koronavirusa u najvećoj je mjeri pogodila ugostitelje, no neki od njih upravo su to razdoblje iskoristili za ulaganje u ugostiteljske prostore, odnosno za rast i redizajn. Među njima su i vlasnici kafića Piket u Zagrebu, koji su projekt preuređenja prepustili arhitektici Sunčici Mastelić Ivić.
Sam kafić je u naselju Savica, u prizemlju velike stambene zgrade, na južnom ulazu u stambeno naselje, i to već više od deset godina. Prepoznat je kao kvartovski kafić s dobrom kavom, za dnevni izlazak. No, s vremenom se stvorila potreba za redizajnom interijera. U trenutku dogovora o projektu, rad ugostiteljskih objekata bio je u onemogućen zbog koronamjera, što je arhitektici, priznaje, dalo dovoljno vremena za promišljanje, varijantna rješenja i otkrivanje u kojem pravcu ići kad govorimo o stilu uređenja. Cilj je bio definirati bezvremenski nenametljiv dizajn, ugodan i osvježavajući, koji će zadržati postojeće posjetitelje i privući nove.
Zahvat se odnosio, kaže arhitektica, na površinu od 150 kvadrata, i to na način očuvanja ponekog od postojećih elemenata, paralelno s novom organizacijom prostora i drukčijim elementima oblikovanja od uobičajenog.
- Postojeći interijer postavio je ograničenja koja sam prihvatila kao izazov. Naime, prostor je pravilnog izduženog jednoličnog tlocrta, ispresijecan velikim nosivim stupovima koji pregrađuju prostor u više kraćih zona, što je za prostor cafea moglo biti nezahvalno. Zato su se plohe stupova pokazale kao dobar odabir za kontrastnu igru boja, koje će pojačati važnosti različite zone sjedenja u kafiću - ističe Sunčica Mastelić Ivić.
Dodaje da je dugački šank, kao glavni interijerski akcent, postavljen paralelno s ulazom u kafić, na važnom i vidljivom mjestu. Sva potrebna tehnologija uređaja skrivena je u ispod šanke, a rashladni vertikalni uređaji skriveni su u zidanu nišu u kutu šanka.
- Različite zone sjedenja formirane su po tipologiji konzumacije u odnosu na šank. Zbog toga je uza zid s obje strana šanka postavljeno barsko sjedenje, u visini šanka, a u ostalim zonama sjedenje je standardne visine, u različitim zonama, čime je postignuta raznolikost u mikroatmosferama boravka u prostoru - kaže arhitektica.
Dodaje da bazni okvir interijera čine svijetli bijeli glatki gipskartonski strop i kameni postojeći pod, na kojem je zadržan sivi jablanički mramor.
- Između ta dva elementa postavila sam glavne dekorativne elemente i formirala koloritni minimalistički stil: plohe postojećih stupova obrađene u jakim kontrastima boja, kao što su kadulja zelena, narančastocrvena i antracit, ili pak tamnozeleni uzorak zidne tapete s prikazom guste šume. Ovim plohama podredila sam svu pokretnu opremu: stolove i stolce, nenametljivog, prozračnog oblika i boje. Namjera mi je bila osloboditi prostor od punog teškog tapeciranog namještaja i dati mu lakoću - kaže.
U projektiranju je koristila i neke elemente industrijskog stila zbog praktičnih razloga: vidljive ventilacijske cijevi, tamnu reflektorsku rasvjetu pročišćenih formi i malog formata te dekorativnu oblogu šanka koja imitira industrijske staklene stijenke s profilima.
- Prostor je projektiran uz pomoć korištenja nekoliko različitih stilova. Oslobođen je dekoracija koje bi ga stilski određivale, samo nagovještaji navedenih stilova čine njegovu osebujnost - zaključuje.
