Unatoč činjenici da su radovi na obnovi i dizajnu već započeli tijekom invazije, dizajnerica je uspjela ostvariti svoju ideju o udobnosti u svom domu iz snova, obogaćujući svakodnevni život bojama i geometrijom.
Mala površina stana postala je izazov za Mariju Sokhatsku, osnivačicu studija LemonmeInterior. Osim pažljivog planiranja svih funkcionalnih prostora, dizajnerica se suočila s 2 važna zadatka: stvoriti odvojenu dječju sobu za svog sina i implementirati kuhinju u prostoru gdje se nekada nalazio hodnik.
Završna obrada površina u stanu prilično je jednostavna: strop je betonski, a 70% zidova nema niti završni premaz. Na podu su pločice ukrajinskog proizvođača.
Kako bi se optimizirao prostor, kuhinja je podijeljena u dva dijela: jedna strana sadrži radnu površinu za kuhanje, dok je druga nadgrađena visokim bijelim ormarićima s kućanskim aparatima. Zahvaljujući ovoj odluci, dizajnerica je uspjela iskoristit prostor skrivanjem kućanskih aparata, perilice rublja, pa čak i bojlera u ormarima.
Kroz ružičasti portal u kuhinji ulazimo u razigranu kupaonicu. Neobična sićušna kada dimenzija 100x70 zauzima manje prostora od obične tuš kabine. Osim kade, tu je i veliko ogledalo, umivaonik i ispod njega asimetrični ormarić izrađen po principu "color block".
Ulazni dio je otvoren i svijetao. Zid je obojen u istu boju kao i ulazna vrata, ukrašen soft touch folijom u boji tamne smokve. Ova boja postala je jedan od ključnih elemenata unutarnje palete. Predsoblje ima ogledalo, plastični tabure Normann Copenhagen koji može poslužiti i kao stol te veliki ormar koji su vlasnici preselili iz svog prijašnjeg stana.
- Prilikom dizajna hodnika starom sam ormaru u koji odlažem cipele dodala podlogu od terakote. To je omogućilo podizanje kabineta bliže stropu i sada ne izgleda kao zaseban objekt. Ormar ujedno služi i kao zid između kreveta i zajedničkog prostora. Krevet je okružen plavim zidnim pločama koje s tri strane djeluju kao uzglavlje. Ispod kreveta dizajnerica je predvidjela ladice za odlaganje sezonske odjeće.
Pripreme za uređenje počele su mnogo prije početka radova. Mariji je bilo teško suzdržati se od kupnje predmeta za interijer, svakodnevnog posjećivanja salona i trgovina kroz vlastitu praksu.
Sve je počelo stolom dizajnera Philippea Starcka Big Will za MAGIS, koji je postao središnja figura prostora.
- Čini se da ovaj predmet varira između funkcionalnosti i fantazije, ali nisam oklijevala kupiti ga. Nosači stola s jedne strane su statične noge, drugi par su noge na gumenim kotačima, skrivene u metalnoj bijeloj formi. Narančasti kotači dodaju jedinstvenost i određenu neusklađenost modelu. Ploča stola od bijelog kaljenog stakla i bijela metalna struktura postolja stola — ljepota je u jednostavnosti, prisjeća se Maria.
- Jednog sam dana u kutu trgovine primijetio žutu stolicu CALLIGARIS BAHIA: šarenu i ergonomsku. - Biološki čist, organski oblik. Pravi poznavatelji minimalizma cijenit će ovaj suzdržani interijer. Dobila sam ga za simboličnih 50 dolara zato što nikome nije trebala jedna stolica, ljudi koji dođu u salon obično kupe komplet od 4-6 komada.
- Sviđa mi se ideja kada su za stolom sve stolice različite. A što ako s jedne strane nije stolac, već klupa? U svakodnevnom životu, klupa se može sakriti ispod stola, oslobađajući korisni prostor. Po mom mišljenju, klupa CONNUBIA YO savršeno pristaje uz stol. Jednostavna je i elegantna: baza mu je izrađena od obojenog metala i drvenih nogu, sjedalo je mekano od vodoodbojne tkanine, kaže dizajnerica.
Jednako važan detalj interijera je stolna lampa Dalu iz ARTEMIDE. Izrađena od termoplastike boje mandarine, a postala je ne samo izvor svjetlosti, već i originalni umjetnički predmet.
Žuti zid odvaja sobu sina od zajedničkog prostora. Dječju potpuno IKEA sobu preselila je obitelji iz starog stana.
- Moj sin, poput većine djece njegove dobi, voli svoj krevet na katu, svoju konzolu, crtanje i igranje LEGO kockicama.
Dizajnerica je odabrala završni dekor za prostor u salonu SVETORIA. Riječ je o kuhinjskom posuđu marke HAY i MUUTO.
- Ključeve stana dobila sam u veljači 2022. godine, a upravo sam 24. veljače imala dogovoren sastanak s građevinarima prije početka obnove. Tijekom invazije nismo napuštali Kijev, ostali smo s obitelji i bavili se volonterskim aktivnostima. No mogli su započeti radove tek u svibnju 2022., kada su se građevinari vratili na posao, a dobavljači počeli raditi. Nije mi se činilo kao najbolja odluka ulagati u materijalne stvari poput stanovanja u tom trenutku... Ali bilo mi je potrebno, osjećala sam potrebu ispuniti život pozitivnim bojama i ne odgađati ga za kasnije, rezimira Marija.
