Ugljan je jedan od najslikovitijih otoka u zadarskom arhipelagu, leži nasuprot Zadra od kojega ga dijeli samo nekoliko nautičkih milja širok Zadarski kanal. Taj uvijek zeleni otok, čiju površinu prekrivaju maslinici s idiličnim uvalama i slikovitim ribarskim lučicama, generacijama je vezan uz more, pomorstvo i ribarstvo. Ugljan se ubraja i među najnaseljenije hrvatske otoke, a današnja su naselja osnovana u srednjem vijeku, među kojima je i Preko smješteno duž istočne strane otoka, u uvali u koju vas danas vodimo. Točnije, u kuću smještenu pedesetak metara od mora, u starom dijelu mjesta Preko zvanom Dvorina. Riječ je o staroj, ali vrlo lijepo obnovljenoj kući u koju su nas pozvali simpatičan par Sonja i Drago.
Na istoj je lokaciji nekoć bila rimska vila rustika. Danas je to kuća udaljena samo pet minuta hoda od trajektne luke, što je čini idealnom za posjet Zadru. Ako pak ne želite napustiti otok nego ga istražiti, mjesto je idealno za trčanje, biciklizam ili samo šetnju na kojoj vas očekuju opijajući mirisi mediteranskog bilja. Divota!
Kuća je obiteljsko naslijeđe koje je bilo napušteno od 90-ih godina. Kao mlada obitelj s drugim prioritetima, bez novca za investicije, u to su vrijeme na brzinu popravili krov, na prozore zabili daske i tako je stajala zaštićena od daljnjeg propadanja do početka 2000. godine. Sve dok Sonja nije odlučila započeti obnovu. Iako su im svi savjetovali da kuću sruše do temelja i sagrade novu, par ju je ipak odlučio sačuvati u prvobitnom stanju. Ideja vodilja bila je zadržati u kući onaj otočki težački duh koji Drago pamti iz svoje mladosti. - Moj dido obiteljskog nadimka Ćupulo bio je pekar, pa sam i ja nastavio tu tradiciju i u dvoru imam i krušnu peć. Kruh se redovito peče barem jednom tjedno. Kuhanje na vatri i u bruncinu je izazov spremanja starih recepata. Tako da svi koji dođu u naš dvor mogu osjetiti taj ljepši dio nekadašnjeg težačkog života - kaže nam Drago.
Posjetitelji su prijatelji, rodbina i poslovni partneri. Ovisno o dobu godine, aktivnosti se u kući prilagođavaju otoku i otočkom životu. Kako je trenutno proljeće i vrijeme kada biljke cvjetaju, posvećeni su izradi ulja od gospine trave, nevena i smilja. No, i jedrenje je sastavni dio života vlasnika. Za dva sata ste u bilo kojem dijelu zadarskog arhipelaga, doznajemo od Drage. Njihovi prijatelji često s njima isplovljavaju na kupanje na obližnjie otoke ili u lov na lignje.
Posjed ima dvije kamene kuće. Jedna je veličine 50-ak, a druga 120 četvornih metara s dijelom dvora za odmor i kuhanje te vrtom. Imaju grijanje na drva tako da zimi uz vatru i čašu crnog vina zaljubljeni koji bježe od gradske vreve znaju kako romantično iskoristiti svaki tren otočkog mira.
- Sonja je pokretač svega. Završila je dizajn u Mariboru, a ideje se kuhaju putujući po svijetu i onda se spoje po sjećanjima. A to su radili i moji preci, koji su plovili kao ložači na parobrodima. Ono malo vremena kad bi izronili iz brodske utrobe, koristili su za kupovinu sitnica i skupljanje ideja koje bi nosili doma - veselo nam prepričava Drago. Prvi moto pri uređenju kuće bio im je "ne diraj". Dvor s kućama je ostao arhitektonski gotovo isti kao što je i bio.
Materijali i boje
No vratimo se uređenju kuće. Drvo, kamen i željezo i cigla četiri su materijala korištena u restauraciji. Boje za eksterijer su većinom silikatne, a za unutrašnje prostore vapnene i voštane. - Moj dida je uvijek imao jednostavan recept za pituravanje, a to je miješanje zelene ili plave s bijelom u omjeru 1:3. Tada dobijete onu dalmatinsku tirkiznu boju ili nebesko plavu. Razlog je jednostavan, dobijete nešto tamniju boju s više pigmenta koja je otpornija na UV zrake, a i dalje nije toliko tamna da upija previše topline. Po ralu tu bi najbliža bila 5015 nebesko plava - otkriva nam je Drago.
U većoj kući zidovi imaju voštanu boju koju su nanosili četkom i onda se sa spužvom skidao višak. Pokazala se odličnom jer joj je već 15 godina i još uvijek odlično drži, ako i gdje otpadne, ispod se vide stariji slojevi, što ne stvara problem, i što više, daje štih kući, a te rupice se samo impregniraju. Sve drvene grede su originalne, brodski pod također, ništa nije mijenjano. Podovi su nekad davno obojeni bijelom bojom, Drago ih je samo dodatno zaštitio brodskim lakom. Zidovi su obnovljeni i fugirani kamenom prašinom, vapnom i bijelim cementom u obje kuće. Prije su to radili vapnom i pijeskom iz mora. Vrlo slično po izgledu, jedino što je kvalitetnije s bijelim cementom. Danas je zabranjeno vaditi morski pijesak, napominje, i dodaje da stari majstori s otoka kažu da se prije kod gradnje kuća upotrebljavao različiti omjer vapna i morskog pijeska, ovisno o blizini odnosno udaljenosti kuće od mora. Razlog tome je što vapno dobro upija vlagu. - Ako imate negdje vlage, što kod kamenih kuća ne možete izbjeći, obavezno upotrijebite vapnene boje, boja se neće oguliti - savjetuje Drago.
Stari, dizajnerski i Ikein namještaj pod istim krovom
Svi noćni ormarići, stolovi, stolice i neke komode te ormari su zadržani iz kuće. Emajlirane stropne lampe su Emo Celje iz doba elektrifikacije kuće u 60-im godinama prošlog stoljeća. Nešto je nabavljeno s krupnog otpada u Zagrebu. U kući ima dosta i dizajnerskih predmeta. Za zidnu lampu je zaslužan mladi zagrebački umjetnik - kovač, Igor Panković, čiji moto je da se željezo kuje dok je vruće. Radio je i ogradu kod ulaza u malu kuću po uzoru na stare zadarske austrougarske balaustre na rivi, krevete od kovanog željeza po uzoru na one secesijske. Kaljevu peć, okruglu u staroj kući, izradio je akademski kipar Franjo Kodrić, dok je u manjoj kući plava peć iz 30-ih godina prošlog stoljeća. Lokalni umjetnik-električar Marko Novoselić izradio je zidnu lampu u obliku kaića - sviće iznad stola, a lokalni stolar kuhinju u maloj kući. Rukohvati su kupljeni u Zagrebu u dućanu s indijskom robom. Da bi kući dali neku sinergiju s urbanim stilom, odlučili su iskoristiti i najbolje od Ikeinog dizajna. Bijeli kreveti i stol na rasklapanje samo su neki od proizvoda koji se mogu vidjeti u kući.
Uređenje je trajalo 15 godina
Krovište je promijenjeno. Kupaonice su nove jer izvorno ih nije bilo, postojao je kundut ili poljski WC. Za tri kupaonice žrtvovane su jedna spavaća soba i kuhinja u prizemlju. Nove su električne instalacije i dimnjaci za kalijeve peći. Sve drugo je restaurirano. Puno pozornosti posvećeno je detaljima i malim zahvatima za koje Drago nije mogao naći majstora, pa mu je pomogao Neven, susjed i prijatelj i lokalni samouki majstor. Neven je imao ključ od kuće i potpunu slobodu u izvođenju unutrašnjih radova. Drago i Neven sada su u novoj fazi suradnje i imaju zajednički pčelinjak Kumpanija, tako da će njihovi gosti uskoro moći uživati u eko-otočkom medu.
Za vrijeme radova u fugama iznad ulaznih vrata našli su medaljone Majke Božje koje su preci kod gradnje stavili da štite kuću od štriga. Za miran san ostavili su ih i dalje tamo. Sve pločice su dovezene iz Austrije u Golfu starom 20-ak godina. Uz malo novca trudili su se što jeftine proći, pa su, kad bi kupovali pelene za djecu, usput nakrcali par kartona pločica koje su plaćali još u šilinzima. Pa prevozili na otok i tako ni sami ne znaju koliko desetaka puta. Novcem koji su potrošili na trajekte, brodarine i putovanje za vrijeme uređenja kuće vjerojatno bi bez problema sazidali još jednu kuću u Zagrebu. Ali ne žale jer kad za vikend dođu na otok, kad otvore kuću i na plaži gledaju djecu koja uživaju u moru, na licu im se razvuče zadovoljni osmijeh i sretni su što su na otoku daleko od kopna, prepričava nam Drago.
Soba tete Svetke
- Svaka soba ima svoju priču. Jedna je od moje stare tete Svetke, ona mala s jednim krevetom. Svetka se bojala putovati brodom i ne znam je li ikad bila na kopnu, cijeli svoj život bila je na otoku - završava zadovoljno Drago, a mi smo mu zahvalni što je s nama podijelio svoju priču i ljubav prema kući i otoku.
Foto: Luka Gerlanc/Hanza Media
