Arhitektonsko čudo koje ćete teško pronaći ako ne znate gdje gledati skriva se na rubu goleme nizozemske šume Veluwe. Zove se Kazemat Koningsweg, a na prvi pogled djeluje poput neobične prirodne formacije, zakopane, obrasle i gotovo nevidljive. No, iza te skromnosti krije se projekt izuzetne slojevitosti, prostorno inteligentan i duboko ukorijenjen u svoj okoliš.
Autor projekta je ured JCR Architecten, čiji su članovi Jeroen Helder, René Jansen, Veronika Stehlíková i Denzel Leito. S površinom od samo 43 kvadratna metra, Kazemat je mala kuća za odmor, ali istovremeno i eksperiment u arhitektonskoj kamuflaži koja je zapravo dio šireg lokalnog urbanističkog plana.
Riječ je o nekadašnjoj vojnoj bazi iz Drugog svjetskog rata, u nizozemskom nacionalnom parku De Hoge Veluwe, koju su nizozemske vlasti odlučile transformirati u prostor suvremenog stanovanja, umjetničkih radionica i jedanaest malih takozvanih “folly” kuća, slobodnih interpretacija objekata za odmor u dijalogu s prirodom.
Područje Koningsweg obilježeno je, inače, složenom poviješću. Tijekom 1940-ih ovdje su Nijemci gradili bunkere i vojne postaje, skrivene u šumi, a danas se to područje pretvara u model održivog života, gdje arhitektura služi kao most između povijesti i ekologije.
- Htjeli smo zadržati duh tog mjesta, ideju skrivanja, tišine i napetosti između prirode i čovjeka. Umjesto da negiramo vojnu prošlost, odlučili smo je prevesti u suvremeni jezik arhitekture. Kazemat je bunker, ali onaj koji umjesto oružja skriva mir - objasnio je sam koncept ali i simboličan naziv kućice jedan od njezinih tvoraca, arhitekt Jeroen Helder.
Kuća se doista skriva, ukopana je u zemlju, prekrivena autohtonom vegetacijom i oblikovana tako da se njezine linije stapaju s topografijom. Izdaleka se doima kao zeleni brežuljak. Tek kad joj se promatrač približi, pojavljuju se oštri rubovi betona i metalnih elemenata, a potom i velika zrcalna površina na pročelju koja reflektira okoliš.
Pristup kući vodi kroz teška metalna vrata, iza kojih se silazi u zemlju, sve do visine struka. Takvo spuštanje zapravo priprema posjetitelja na iskustvo prostora koje slijedi. Ulazak je poput prijelaza u drugi svijet, zaštićen, ali istovremeno prozračan, s pogledom usmjerenim prema van, preko razine tla i prema krošnjama drveća. Kuća se tako "širi" prema krajoliku, dok kosi krov i veliki prozor stvaraju osjećaj neprekidne veze između interijera i prirode.
- Željeli smo da se prostor otvara prema šumi, ali da istodobno zadrži osjećaj zaklona. Krov je poput kapuljače koja vas štiti, ali vam dopušta da gledate prema nebu - kaže Helder.
Bračni par dao je izgraditi kuću prema konceptu ‘šumskog kupanja‘, nije mogla bolje ispasti
Kuća je građena od betona lijevanog na licu mjesta, u kombinaciji s drvom i staklom koji joj daju robusnost, ali i toplinu. Staklena stijena omogućuje svjetlu da prodre duboko u unutrašnjost, dok odraz vanjskog svijeta stapa kuću s pejzažem.
Konstrukciju podupiru teški metalni stupovi, a detalji su izvedeni s gotovo zanatskom preciznošću. Iako malih dimenzija, Kazemat ostavlja dojam monumentalnosti.
- Za nas je bila važna ravnoteža između spartanskog i osjetljivog. Kuća je sirova, gotovo asketska, ali u tome leži njezina ljepota. Željeli smo da materijali govore sami za sebe - objašnjava Helder.
Jedan od najljepših dijelova projekta jest način na koji tretira krov, ne kao tehnički element, nego kao nastavak prirodnog tla. Površina je obrasla biljem koje raste i u okolnoj šumi, a konstrukcija je blago podignuta od tla, čime se omogućuje nesmetan prolaz životinjama ispod objekta. Krovna vegetacija stvara mikroklimu, dok kosi metalni stup koji probija krov služi kao stanište pticama i šišmišima.
- Krov nije samo dekoracija. On je prirodni prostor, mjesto gdje život može ponovno ući u arhitekturu - kaže arhitekt.
Ovakav pristup pokazuje da održivost nije samo pitanje tehnologije, nego i empatije prema ekosustavu. Unutarnji prostor Kazemata minimalistički je uređen, tu su otvoreni dnevni boravak s kuhinjom, spavaća niša i kompaktna kupaonica. Sve u prostoru podređeno je osjećaju mira, tonovi su neutralni, površine čiste, a pogled na šumu dominantan. Svjetlost se tijekom dana mijenja i prelama kroz staklenu stijenu, pa prostor stalno živi s okolinom.
Kazemat Koningsweg nije izolirani eksperiment, nego dio šireg projekta revitalizacije bivše vojne zone. U suradnji s urbanistima i drugim arhitektima, područje se polako pretvara u primjer održivog razvoja, kombinaciju stanovanja, kulture i ekološke obnove.
Svaka od jedanaest kuća u projektu interpretira ideju „skrovišta u prirodi” na svoj način, no Kazemat je, čini se, najizravniji u toj simbolici, gotovo potpuno skriven, s minimalnim tragom ljudske prisutnosti.
Projekt je već privukao međunarodnu pažnju. Nominiran je za DETAIL Readers’ Award 2024. u kategoriji „Living”, a uvršten je i u širi izbor za Dezeen Awards 2025. u kategoriji „Small Projects”.
- Ništa nije onako kako se čini. Kad stanete ispred Kazemata, možda mislite da gledate u zemljani brežuljak. Ali kad otvorite metalna vrata i spustite se unutra, otkrivate svjetlo, prostor i tišinu. To iskustvo je ono što smo htjeli stvoriti, arhitekturu koja diše zajedno s prirodom - zaključuje autorski tim iz studija JCR o svom malom projektu čije su fotografije, upravo zbog njegove jdinstvenosti, već obišle čitav svijet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....