Uklanjanjem substandardne i nekvalitetne gradnje unutar donjogradskih blokova otvara se nova površina i razbija mit da u Donjem gradu više nema prostora za novu gradnju. Ekvivalent urbanih vrtova u bloku za sve stanare bili bi i staklenici koji se pojavljuju na krovovima zgrada
Unatoč trenutačnim potrebama za socijalnim distanciranjem uslijed pandemije koronavirusa, postali smo svjesni koliko nam je kao ljudima potreban socijalni kontakt. Stoga studentica arhitekture Lucija Tomić smatra da nije nemoguće pretpostaviti da je budućnost stanovanja u co-livingu, tipu kolektivnog stanovanja koji nudi odgovor na rastući problem financijski pristupačnog stanovanja i sve većeg broja samaca i parova bez djece.
Naime, takav način stanovanja omogućava dijeljenje životnih troškova i obaveza te socijalizaciju u zamjenu za dijeljenje životnog prostora. Budući da trendovi pokazuju da su mladi ljudi otvoreni ovakvom tipu stanovanja, Lucija se upravo tom temom, pod mentorstvom profesorice Alenke Delić, bavila u sklopu kolegija Radionica arhitektonskog projektiranja - Suvremeno stanovanje, na prvom semestru Diplomskog studija, Kabinet za stanovanje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Uzimajući u obzir važnost projektiranja radnog prostora unutar prostora stanovanja, što je većina nas iskusila u doba pandemije, Lucija smatra da suvremeni dom, koji zahtijeva mogućnost proširenja ili prenamjene životnog i radnog prostora, čine fluidni prostori odvojeni pomičnim gredama. Pritom modularnost i fleksibilnost postaju imperativi.
Njezino tlocrtno rješenje prikazuje stambenu co-living jedinicu za mlade umjetnike i kreativce, koji uz dijeljeni životni prostor imaju i pripadajući studio ili atelje. Rješenje je prilagođeno modulu koji je funkcionalno prilagodljiv potrebama i željama samih korisnika te se po potrebi transformira u radnu, sanitarnu ili spremišnu jedinicu.
- Nizanje stambenih i servisnih traka omogućuje daljnje modularno širenje ili sužavanje stambenog prostora dodavanjem ili oduzimanjem spomenutih traka. Na taj način sami korisnici biraju s koliko sustanara žele dijeliti prostor - pojašnjava.
Lucija ide i korak dalje, nadograđujući ideju o co-livingu, koji smješta u stambene lamele zagrebačkog donjogradskog bloka, definirajući novi urbanizam s brojnim novim sadržajima.
- Po uzoru na brojne druge europske metropole poput Berlina, Amsterdama, ili Ljubljane, vizija Zagreba trebala bi uključivati, barem djelomičnu, transformaciju Donjega grada u pješačku zonu i davanje prednosti javnom prijevozu, električnim biciklima i romobilima. Ključno je, kako u arhitektonskom tako i u urbanističkom mjerilu, projektirati imajući u vidu održivost. Urbani vrtovi su, primjerice, jedan od jednostavnijih elemenata održivosti za implementaciju, a osim vlastitog uzgoja imaju i društvenih benefita - kaže.
Uz korištenje ekološki prihvatljivih materijala za gradnju, od kojih prednost daje drvu, odnosno CLT-u (cross-laminated timber; kružno lamelirane ploče) koji je moguće koristiti i prilikom energetskih i statičkih sanacija starih zidanih zgrada, daljnji koraci u ostvarivanju održivosti stanovanja su odgovorno gospodarenje vodom, otpadom i energijom.
- Uslijed oštećenja prouzrokovanih zagrebačkim potresom, otvorio se potencijal za ponovnim promišljanjem potkrovlja te njihovom sanacijom i adaptacijom u nove kvalitetne stambene prostore. Staru drvenu građu moglo bi se reciklirati i iskoristiti za daščanu oblogu pročelja novih stambenih zgrada - kaže i dodaje kako bi se uklanjanjem substandardne i nekvalitetne gradnje unutar donjogradskih blokova otvorila nova površina i razbio mit da u Donjem gradu više nema prostora za novu gradnju.
- Cilj je, međutim, u bloku stvoriti održivu zajednicu koja će uključivati i nove stanare unutar bloka i stare stanare na obodu bloka. Urbani vrtovi unutar bloka na raspolaganju su svim stanarima bloka i stvaraju ugodnu mikroklimu unutar strogog centra grada. Njihov ekvivalent na razini stambene zgrade su staklenici koji se pojavljuju na krovovima - kaže Lucija Tomić.
