Kompletno obnovljen interijer kućice smještene pet kilometara od Gospića

Priča o ovoj našoj kući počinje 2007. godine kada sam je naslijedio od babe i dida, u dosta derutnom stanju. U to vrijeme živio sam i radio u Zagrebu, a u slobodno vrijeme doslovce sam bježao u Gospić kod roditelja tražeći mir i opuštanje. Poslije podne bih odlazio kod babe na selo i jednog ljetnog vrućeg popodneva na prostor sadašnje terase slučajno sam postavio stol za ručak u debeloj hladovini. I to je zapravo bio okidač da se taj prostor očisti od drveća, smeća i nepotrebnih stvari te pretvori u ugodnu ljetnu terasu.

U sljedećoj fazi napravljena je fasada i obnovljen krov, a nakon mojeg povratka u Gospić prije tri godine počela je obnova fasada sa žaluzinama i starinskim prozorima te se pristupilo unutarnjem uređenju male štalice u kojoj je nekada boravilo par radnih konja, a danas je ona pretvorena u ugodan dnevni prostor za druženje s otvorenim ognjištem i krevetom na galeriji za odmor. Početkom prošle godine počela je i kompletna obnova interijera u kući. Glavni cilj bio mi je pokušati vratiti izgled i duh ličkih seoskih kuća iz sredine prošlog stoljeća - priča nam Ivica Rudelić, koji se iz užurbanog Zagreba prije nekoliko godina preselio u ljupku kućicu smještenu pet kilometara od Gospića, točnije u selo po imenu Debelo Brdo. - Dobar dio namještaja i starinskih uporabnih predmeta pronašao sam sačuvane na tavanu.

Među ostalim, škrinju, drvene stolce i stol, vitrinu donesenu kao prabakin miraz 1947. godine, zatim dosta bakinog i maminog ručnog rada, od stolnjaka, posteljine, zavjesa, koperti, šarenica i slično. Budući da se bavim projektiranjem i izradom namještaja, ostatak sam napravio sam po originalnim predlošcima ili sjećanju. Primjerice, kredenc je izrađen od bijelog iverala kao podloga, predimenzioniran, prefarban i s ugradbenom napom da bih u desnom bloku postavio ugradbeni hladnjak - otkriva simpatični vlasnik i dodaje kako cijela kuća vrvi originalnim detaljima, a najzanimljivija je možda kupaonica gdje je, kao nekada u poljskom WC-u, postavljena daska, a ispod normalna školjka. Nas su, pak, zaintrigirale i boje koje prevladavaju u kući.

Uspomene sa studija

- U kuhinji dominiraju crvena, zelena i siva, baš kao što je to nekada bilo u ličkim kuhinjama, iako sam sivu koristio kao poveznicu vanjske kamene stijene i interijera. U spavaćoj sobi posebno se ističe crvenkasti pod kao sjećanje na jednu fakultetsku ljubav s kojom sam često odlazio u jednu perifernu seosku birtiju nakon vožnje biciklom na okrjepu, a koja je imala identičan crveni pod. Uglavnom, stil uređenja u cijeloj kući opisao bi kao lički minimalizam uvjetovan neimaštinom te nemogućnosti nekakve bogatije izrade namještaja, ali svakako zanimljiv i privlačan - sa smiješkom priča Ivica i napominje kako je kuća stara dvjestotinjak godina, sva je od kamena izvađenog s prostora današnje terase, zidova debelih 80 centimetara, u zemljišnim knjigama tadašnje Austro-Ugarske upisana kao vlasništvo s pomoćnim gospodarskim objektima. Površina kuće je oko 55 četvornih metara s manjim objektom od 20 četvornih metara i štagljom od 55 četvornih metara.

Lažni prozorski okvir

- Izvorni tlocrt bio je 12x5 metara kao klasična tradicijska lička kuća s podrumom u kojem je boravila stoka, ali je rekonstrukcijom 1971. godine nešto skraćena te su zatvoreni mali prozorski otvori, što sam donekle vizualno vratio lažnim prozorskim okvirima sa žaluzinama - objašnjava Ivica Rudelić i napominje kako je iznad kuće napravljena šetnica kroz šumu od oko 800 metara koja je zapravo nekadašnji put stoke za ispašu prema Velebitu i staza za pješačenje na vrh brda od 100 metara nadmorske visine u odnosu na kuću s prekrasnim kamenim platoom i pogledom na Velebit i ličko polje. Ispod kuće je bunar i okućnica površine 3000 četvornih metara.

- Osobno mi je najdraža terasa iza kuće koja doslovce izgleda kao kameni rimski amfiteatar koji je nastao iz nužde vađenjem kamena od koga su se gradile brojne gospićke kuće u 19. i 20. stoljeću, a koristio se i za pravljenje vapna-kreča i doslovce je prehranjivao obitelj - priča vlasnik i dodaje kako je ta terasa za njegovu obitelj produženi dnevni boravak s prigodnim ležaljkama, sofom i hladovinom tijekom cijelog dana, sa svježinom koju može dati samo kamen. - Namjera je da ovaj prostor postane kulturno, književno, likovno i glazbeno okupljalište Gospića, kao i prezenter života ličkog sela tijekom prošlog stoljeća, a po dovršetku novog objekta namjera je baviti se seoskim turizmom. Sljedeće godine u planu je u prostoru podruma postavljanje etno zbirke, nešto naslijeđene, a nešto prikupljene mnogobrojnim donacijama prijatelja na čemu sam svima od srca zahvalan - poručuje Ivica Rudelić.

Foto: Berislava Picek/EPH