- Prostor u kojem živimo je sve više izgrađen, a u budućnosti vidim sve više nužnosti za interdisciplinarnim pristupom obnovama, adaptacijama i redizajnom postojećih prostora, umjesto za novogradnjom. – objašnjava na samom početku arhitektica Nera Jelaska koja nam je pokazala svoj projekt obnove starog i neuglednog lokala u mjestu Ebikon u Švicarskoj.
Kako doznajmo iz razgovora s arhitekticom Lokal Café Rock se nalazi na pola puta između Zuricha i Lucerna te se radi o lokaciji koja je frekventna zbog blizine stanice vlaka, shopping centra (najvećeg u Švicarskoj) i okolnih stambenih zgrada.
Investitor je imao izazovan zadatak – da se stvori prostor koji funkcionira od sumraka do zore - od mjesta za doručak, kvartovskog mjesta za popit kavu, mjesta za ručak i večeru, pa sve do mjesta za izlaske s plesnim podijem. Zato je projektiranje krenulo od zoniranja - stvoriti različite ambijente kako bi svaki prostor mogao zasebno funkcionirati. Tako je dobivena podjela na 3 zone: zonu šanka s visokim stolovima i plesnim podijem, opušteniji prostor lounge i sjedenja, formalniji prostor restorana. Različite namjene su diktirale različitu atmosferu.
-Pri prvom posjetu lokalu činilo se nemoguće u zadanim rokovima i proračunom odraditi suvislu adaptaciju prostora, koji je i prije funkcionirao kao bar i bio uređen u stilu saloona s divljeg zapada. No, uz pomoć učinkovitih izvođača prostor smo "gulili" dok nismo dobili čišće platno za rad, na kraju je ostao samo pod i linija šanka, retropulta te strojarske instalacije – opisuje Nera.
U vrijeme preuređenja Cafe Rocka u susjedstvu je zatvoren lokal, pa su se vlasnici rješavali namještaja. Stolovi i stolci iz tog lokala su obnovljeni te su iskorišteni u novom uređenju.
- Interval dizajna i redizajna interijera se sve više smanjuje i u nekim slučajevima dolazi do vijeka trajanja od samo dvije, tri godine. Kao arhitekti imamo odgovornost projektirati održivo, što uključuje i "upcycling" različitih elementa ili rekontekstualiziranje postojećih komada namještaja. Iako bi projektantski oblikovni odabir bio drugačiji, sve manje ima smisla trošiti resurse samo da bi bio zadovoljen estetski kriterij. – objašnjava arhitektica.
Ostatak gotovog namještaja je od hrvatskog proizvođača Modul Contract iz Slavonije koji su u rekordnom roku uspjeli proizvesti I isporučiti fotelje, stoliće i visoke stolce. Lokalni izvođači su napravili metalne dijelove šanka i pregrade u restoranskom dijelu. Klupa za sjedenje je također rađena po mjeri s obrtnicima iz Srbije, a napravljena je od eko kože. Zbog nedostatka materijala na tržištu, a i proračuna, trebalo je biti kreativan i zato je većina stvari rađena po mjeri u suradnji s izvođačima iz raznih strana Europe.
Zona sa stolovima za ručkove i večere pozicionirana je uz prozore, gdje ima puno dnevnog svjetla i odvojena je od ostatka prostora niskim separatorima sa zelenilom. Razmještajem stolova omogućena je fleksibilnost kako bi se mogli spajati i razdvajati prema potrebi. Prostor restorana je uredan, pravilnog ritma bez suvišnih dekoracija kako bi fokus bio na jelu i društvu. Zelenilo i tapecirani stolci prigušuju akustiku prostora i pružaju gostima mirniju/intimniju zonu za uživanje u jelu.
Lounge dio je neformalnijeg karaktera s prigušenom rasvjetom, tamnijim koloritom i niskim foteljama za sjedenje kako bi se naglasila ležernija atmosfera te zone. Fokalna točka prostora je svakako šank i zona visokih barskih stolova, s prostorom za DJ-a i plesnim podijem kojim dominira strop od metalnih zavjesa. Pri večernjem prigušenom svjetlu stvaraju se zanimljive igre svjetla i sjene, a zavjese djelomično skrivaju instalacije na stropu. Ideja stropa je proizašla iz želje da se inače neatraktivan prostor bez svjetla učini atraktivnim i da se dobije scenografija za plesni podij.
- Iako je prostor velik, zone se prelijevaju jedna preko druge, prostor se razrjeđuje ili zgušnjava, ovisno o namjeni i potrebi te se tako se različiti scenariji korištenja isprepliću i suptilno komuniciraju jedan s drugim - zaključuje arhitektica
