Već je sagrađena! Ima trijem s ulaznim “prljavim” dijelom i čistim za druženje, vjetrobran slijedi u kupaonicu, boravak se proteže do krova, a spava se na galeriji. U suterenu je, pak, komora kompostnog zahoda.
Kad bi svi živjeli kao prosječni stanovnik Hrvatske, trebala bi nam dva planeta. Čak se ni bogata hrvatska priroda ne obnavlja dovoljno brzo za način na koji proizvodimo, konzumiramo, poslujemo, živimo”, ističe Veljko Armano Linta iz Studija Armano Linta.
Vidimo posljedice: klimatska kriza, gubitak bioraznolikosti, sve češće suše, nevremena, poplave, požari, smanjeni urodi, bolesti šuma i - pandemije.
- Moramo se prilagoditi na iduća zahtjevna desetljeća, a istodobno učiniti sve kako ne bismo unucima u naslijeđe ostavili srušenu civilizaciju i polumrtvi planet. Ako o tome razmišljamo pri uređenju ili gradnji doma, dajemo velik doprinos dobrobiti i zdravlju nas i budućih generacija - dodaje.
Što učiniti? Ana i Veljko Armano Linta odgovaraju - nemojmo graditi ako nije nužno; koristimo obnovljive izvore energije za grijanje, hlađenje, toplu vodu, uređaje i rasvjetu; koristimo lokalne materijale malog ekološkog otiska kao što su drvo, slama, konoplja, glina... U interijeru - što manje plastike i metala. Neka nam bude “cool” svaki predmet i prostor koji je star, ponosno nosi tragove upotrebe, popravljanja ili prenamjene, kao što nalaže japanska filozofija, odnosno tehnika kintsugi. Prostorom podržimo životne promjene tako da prostorije mogu zadobiti različitu namjenu, da prostori budu raznoliki po ugođaju, a time podrže različite istovremene aktivnosti, da imamo mjesta za stvari i tehnologije koje podržavaju suživot s prirodom i otpornost na krize.
- Ne treba nam puno četvornih metara, nego kreativno projektiranje, a dokaz je drvena kuća koju smo projektirali za obitelj koja se odlučila preseliti u Gorski kotar i ondje započeti poslovni pothvat - navodi Ana Armano Linta i pokazuje njihov primjer stambene građevine budućnosti, koja je već realizirana.
U prizemlju se ulazi na trijem koji ima ulazni “prljavi” dio i čisti dio za druženje. Takav je ulaz praktičan i kod pandemije, a može se i zatvoriti prije mećave. Slijedi vjetrobran, koji vodi u kupaonicu i dnevni prostor. Dnevni prostor je razveden kao da ga je oblikovala kontrolirana eksplozija svjetlosti. Proteže se do krova i dobiva svjetlost s četiri strane: sa sjevera preko blagovaonice, s juga preko trijema, pa će ljetno sunce zaostati na trijemu, a zimsko će ući u dnevni prostor, što je energetski učinkovito, sa zapada svjetlost dopire preko krovnih prozora galerije, a na istoku se otvara prema prekrasnom pogledu preko “prozora” koji je izrastao u pravu konzolnu kućicu. Dnevni prostor kao da govori - druženje, akcija, a kućica to kondenzira u koncentraciju i nadahnuće, što pogoduje i ukućanima i polaznicima radionica o ljekovitom bilju i zdravom životu. Okosnicu daje masivni dimnjak koji grije dugo nakon što se peć na drva ugasi. Čim uđemo u blagovaonicu i kuhinju, prostor se prikladno smirio - niži je, jednostavniji, s horizontalnim prozorima. Na vrhu stuba opet promjena: svijetla i prozračna galerija ured te pristup dvjema intimnim sobama. Suteren je poluukopan i sadrži komoru kompostnog zahoda (u ovoj se kući voda ne baca u zahod), spremnik i filtar kišnice, filtar sivih voda za navodnjavanje ekovrta, veliki spremišni prostor za hranu, alate i slično te radno-gostinsku sobu. I sve to na površini oko pet puta deset metara po etaži.
- Dobro je postići obilje sa što manje resursa, a po osjećaj neograničenog prostora izaći u prirodu - kaže Veljko Armano Linta.
