Glavni je cilj bio sve reducirati kako bi volumen prostora došao do izražaja.
Dubrovačku kuću, ljetnikovac Đurđe Tedeschi, kako kaže umjetnik i scenograf Saša Šekoranja, bilo mu je lako zamisliti i osmisliti, jer su prijatelji te poznaje njene potrebe i ukus. Đurđino povjerenje bilo je odlučujuće jer se projekt onda mogao realizirati točno po njegovim zamislima.
- Prvo, kuća ne treba puno salona i soba, treba jednu veliku sobu za druženje, gdje se osjećaš ugodno i kada si sam i kada je veliko društvo uz stol, i kada se zapleše tango… Ova se kuća ugnijezdila u čudesan đardin, koji je trebalo urediti konstruktivno, tako da djeluje kao da je samo malo ušminkan - kaže Saša.
Projekt je prije nekoliko godina izradio Studio Franić i Šekoranja.
Prostor je jednostavan, ali slojevit.
- Reducirao sam sve da bi volumen prostora došao do punog izražaja, tako je spiralno stepenište bio prvi izbor, u mojem sjećanju su mnoge spiralne forme, Bramanteovo u Vatikanu, čudesne Borrominijeve kamene stepenice u Palazzo Barberini, do spiralne forme čitave galerije Guggenheim muzeja - kaže Šekoranja i dodaje kako na stalaži do stola drži nautilus školjku čudesne forme.
Spiralno stepenište u ovoj je kući u funkciji vizualnog.
- Takva stepeništa nisu najfunkcionalnija i nisu za premošivanje prostora gdje je fluktuacija ljudi prevelika. No, spiralno stubište može biti dobro rješenje za male prostore ili kao pomoćno stubište - smatra.
Čelično stubište u dubrovačkom ljetnikovcu rađeno je prema detaljnom nacrtu Studija Franić Šekoranja.
- Točan proračun statike i točnost gazišta u milimetar nisu baš jednostavni - kaže.
Pitamo ga što misli o tome da se za spiralna stepeništa općenito drži da su dosta skupa.
- Čitavo stubište je slagano i švasano i napravljeno na licu mjesta, pa vjerujem da je takav tip stubišta sigurno i skuplji - odgovara Šekoranja.
