Još od kada je prije godinu dana najavljena atraktivnim vizualizacijama na kojima je izgledala poput nekog sna, gradnju ove kuće uz maksimirsku šumu čekali smo s uzbuđenjem.
Lokacija, lokacija, lokacija na prvom mjestu. Jer, rijetke su kuće u omiljenom zagrebačkom parku, pogotovo one s vrhunskom, suvremenom arhitekturom. Park Maksimir, koji se prostire na 316 hektara, oblikovan je u stilu engleskog perivoja. Okružen je gradskim naseljima. Ipak, na jednom malenom njegovom dijelu se i stanuje - sa stražnje strane Maksimira nekoliko ulica seže do same šume. Tako se ova kuća smjestila na jednoj od posljednjih preostalih građevnih parcela uz park. Iako pripada naselju, sa svih strana kao da je grli šuma, što se osjeća kroz vizualne, mirisne, zvučne i taktilne podražaje.
"Iako se nalazi 10-ak minuta autom od centra grada, ono što me svaki put iznova oduševi kada se nađem u ovoj kući ili pored nje jesu mir i tišina nimalo karakteristični za grad i gradsku vrevu", opisao je Rade Trbara, investitor projekta i vlasnik ureda 2A1, koji je projektirao ovaj objekt.
Kuća je smještena na parceli malo manjoj od 500 kvadrata pravokutnog oblika. Gledana s pristupne ulice, ne odaje dojam klasičnog objekta namijenjenog stanovanju, već djeluje skulpturalno i drugačije u odnosu na svoj neposredni okoliš.
Ulazimo kroz prednje dvorište, odnosno prolaskom kroz ulazna vrata zatičemo se u zaštićenom i djelomično natkrivenom, a opet perforacijama otvorenom prostoru gotovo samostanskog karaktera. Kružni otvor iznad njega, porozna fasada, zeleni parter te velika staklena stijena kuće kroz koju pogled prodire sve do stražnjeg dvorišta, stvaraju niz snažnih dojmova.
"U tom trenutku započinje proces razumijevanja ove naše građevine. Iz pomalo fantazmagorične okolice korisnik zakorači u atrij, koji je jasan i smiren te služi kao fenomenološki ‘prag‘ između unutarnjeg i vanjskog prostora kuće. Sljedeći korak je ulazak u unutarnji prostor", objašnjava Grgur Butigan, arhitekt ureda 2A1.
Površina kuće je tristotinjak kvadrata. Vanjski dio sastoji se od dva ograđena dvorišta - veće, prednje i manje, stražnje. U sredini prednjeg dvorišta nalazi se djelomično zatravnjeni parter koji služi i kao natkriveni ulaz u kuću, iznad kojeg je kružni balkon, a stražnje dvorište ograđeno je zidom i u njemu je smješten jacuzzi.
Geometrija vidljiva u vanjskom oblikovanju kuće ponavlja se i u unutrašnjosti. Kuća se tako dijeli na središnji križ servisnih prostora i ostatak, u kojem su smješteni dnevni prostori, spavaće sobe i garaža. U unutrašnjem prostoru prizemne etaže smješteni su ulazni prostor s toaletom za goste, garaža, kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak. "Stubištem se pristupa etaži podruma, gdje se nalaze spremišta, strojarnica i prostor za druženje, odnosno etaži prvog kata, na kojoj su smještene tri sobe i dvije kupaonice. Sa stražnje terase se vanjskim stubištem pristupa krovu, na kojem je prostor za sunčanje i odmor", dodaje arhitekt Jakov Matas.
Glavni "element" oblikovanja interijera je zapravo bio vanjski prostor, pokušaj da se što više okolne šume utka u unutrašnjost kuće, kroz vizure, upade svijetla, mirise, boje i slično. Ostatak interijera je zapravo u ulozi scene za igru prirodne svjetlosti i sjene, pa je time nenametljiv i neutralan. Prevladavaju svijetli tonovi, prirodna boja drva - hrasta, neutralna bež i siva keramika te pojedinačni akcenti poput tamne ograde unutarnjeg stubišta, specifičnih rasvjetnih tijela i prepoznatljivih linija Artisanova namještaja.
Jedan od važnih pogleda iz kuće usmjeren je prema ogradnom zidu u crnoj boji, ispred kojeg je formiran nasad od ukrasnih trava, cvatućih perena i grmlja. Izlazimo iz kuće u dvorište. Prostor vrta na zapadnom dijelu parcele oblikovan je organičkim potezima koji čine kontrast u odnosu na arhitektonske elemente. Crni zid, poput moćnog paspartua, u kontrastu s biljem različitih nijansi zelene, stvara intenzivan estetski dojam.
"Iznad nasada je niz od plošno oblikovanih grabova koji su krošnjama izdignuti povrh zida. Ispred nasada, prema kući, je čista ploha travnjaka. Ovakvom dispozicijom zelenih elemenata ostvarena je iluzija veće prostornosti. Integralni dio kuće je atrijski vrt minimalističkog uređenja, sa stablima japanskih javora i zelenim pokrivačima tla", kazala je poznata krajobrazna arhitektica Ksenija Jurčić Diminić, zaslužna za hortikulturno oblikovanje zelenila ove kuće.
Osnovni konstrukt kuće, pak, izveden je od armiranog betona.
"Beton kao materijal se pokazao najpovoljniji za prenošenje ideje kuće jer se tako izlijeva iz jednog komada, baš poput skulpture u kalup. Istovremeno, armirani beton kao iznimno otporan na potres, spletom nedavnih nesretnih okolnosti postao je jedan od najvažnijih faktora u gradnji u Zagrebu i okolici", govori Rade Trbara, koji je ovu kuću napravio kao investiciju i ubrzo pronašao sadašnje vlasnike.
Svi otvori na kući su sustav drvo-aluminij, odnosno uljeni hrast iznutra, a aluminij u sivo-brončanom tonu izvana s električno podiznim žaluzinama. Specijalna su garažna vrata, koja na sebi imaju presvučenu fasadu, kao i na ostatku kuće, pa kada se zatvore, postanu "nevidljiva". Zanimljivi su i betonski travnati opločnici koji tvore porozni zid prednjeg dvorišta.
Cilj je kod ove kuće, kako su nam objasnili arhitekti i investitor, bio stvoriti prostor u kojem se gotovo istovremeno isprepliću vanjski i unutarnji elementi - prirodno i izgrađeno. I, zaista, kretanjem kroz kuću pred stanarima se konstantno izmjenjuju kadrovi u kojima ponekad nije jasno gdje prestaje interijer, a počinje eksterijer i obrnuto.
"Često se dogodi da se trenutak maksimalne prostorne introvertiranosti interferira s momentom najveće ekstrovertiranosti. Ovo naglašeno ponavljanje istog scenarija u službi je upravo što boljeg razumijevanja kuće kao arhitektonskog sklopa te održavanja prostorne dinamike koje se vlasnici nikada neće zasititi. Jedan od takvih kadrova je pogled s istočnog prilaza prema zapadu, koji kroz perforirani zid i dvorište ulazi u blagovaonicu i boravak te seže sve do stražnjeg dvorišta", rekao je Jakov Matas.
Kontakt s prirodom za ljude je od iznimnog značaja i prijeka potreba. Ljudi su se odmaknuli od prirode i sve učestalije konzumiraju život samo unutar umjetno ventiliranih, grijanih i klimatiziranih prostora.
"Smatramo takav pristup neodrživim jer bi potreba za prirodnim okolišem trebala biti jedna od osnovnih bioloških potreba svakog čovjeka. Ipak, na relativno maloj parceli je bilo izazovno postaviti kuću, oblikovati njen volumen i usmjeriti prostorije, a da kontakt s okolinom bude diskretan", dodao je Rade Trbara na kraju našeg razgovora.
Zaključujemo kako je donekle otuđena, vanjska pojavnost drugačija unutar kuće, gdje su vidljive sve odlike koje ju čine domom.
