U starom zagrebačkom naselju Kolonija između kuća u nizu smjestilo se i savršeno uklopilo moderno zdanje slovenskih arhitekata Matije Bevka i Vase Perovića. Kuća koja plijeni poglede dom je četveročlanoj obitelji Tkalac Verčič
Kada su vam arhitekti prijatelji, a iza sebe imate već dva zajednička projekta, uspjeh na obostrano zadovoljstvo je zagarantiran. Djelo slovenskih arhitekata Vase Perovića i Matije Bevka posljednjih je godina ugodan dom četveročlanoj obitelji Verčič koju čine slovensko-hrvatski profesorski par i njihovo dvoje djece. Smještena u Koloniji, dijelu Ravnica koji svojim izgledom odudara od ostatka naselja, svojom modernošću savršeno je uklopljena u maleno naselje iz 20-ih godina prošlog stoljeća, sačinjeno od kućica u nizu. Hrabar pothvat podrazumijevao je uklapanje izuzetno moderne gradnje u spomenuto okruženje, ali i dvogodišnje ishodavanje građevinske dozvole. Zbog svoje dotrajalosti i činjenice da je građena 1920-ih, postojeća je kuća morala biti srušena do temelja. Poznavajući rad arhitekata, vlasnici su im u projektiranju dali veliku slobodu i potpuno povjerenje. Fasada je, primjerice, najbolji primjer našeg ukazanog povjerenja - govori nam Ana Tkalac Verčič, vlasnica kuće.
- Bilo je jasno da će fasada, kao uostalom i kuća u cjelini, izazvati dosta polemike. Mi smo, kao i do sada, odlučili vjerovati Vasi i Matiji i živjeti u nečem novom i drugačijem - pojašnjava vlasnica. I, zaista, vanjski dio kuće u mnogočemu je drugačiji od svega što smo do sada vidjeli. Fasada je izrađena od perforiranog aluminija i tvori bijelu mrežu koja asocira na čipku. Zanimljivo je spomenuti kako su arhitekti Bevk i Perović takvu fasadu kasnije iskoristili u svojem projektu prve slovenske džamije. Od sirovog betona koji se nalazi ispod ovog nesvakidašnjeg fasadnog rješenja sazdano je 280 kvadrata kuće obitelji Verčič, od čega podrumska etaža i prvi kat imaju po 70-ak, a prizemlje 140 kvadrata. Kvadratura kuće od početka je bila zadana, kao i sve tri plohe prema ulici i susjedu, tako da je proširenje bilo moguće samo prema vrtu. Vanjski vidljiv oblik kuće time je potpuno identičan originalnoj kući i zapravo tvori njezinu modernu interpolaciju. Tako se, gledajući s ulice, kuća doima relativno maleno i teško je zamisliti da se iza njezinih zidova odvija život na tri prostrane etaže i impozantnom broju kvadrata. No, ulaskom u kuću sve poprima smisao. Pročišćene linije, funkcionalan i otvoren prostor i staklene stijene pružaju se prema vrtu koji je vizualno, ali i funkcionalno, produžetak duge kuhinje i dnevnog boravka.
Uz tako velik broj kvadrata i sklonost obiteljskom druženju, u odabir kauča uložen je poseban trud, a kao najpraktičnije rješenje pokazao se šesterosjed Vitra Place Sofa Jaspera Morrisona. Kolorit i razigranost u prostoriji unose raznobojni jastuci i stolići POSplus.
Kao zanimljiv element u kutu dnevnog boravka izdvaja se viseći kamin, ručni rad slovenskog majstora. Vlasnici ističu kako u njihovu dnevnom boravku zapravo najvažniju ulogu igra spomenuti vrt pa je i sav namještaj odabran na način da ne narušava zamišljeni koncept te da stvara maksimalno udoban, ali i elegantan doživljaj. Koncept otvorenosti i integriranosti dnevnog, kuhinjskog te blagavonskog prostora postignut je i zbog gotovo nevidljive kuhinje. Naime, na prvi pogled ne primjećujete gdje se ona nalazi. Tek kad priđete velikom kuhinjskom otoku shvatit ćete da se iza onoga što ste smatrali zidom nalazi zapravo 30-ak elemenata koji u sebi skrivaju ormariće, ladice, ali i sve kuhinjske aparate, uključujući hladnjak i pećnicu. Stol za blagovanje iz Arca čelična je konstrukcija presvučena u hrastovinu, dok su stolice Mattiazzi dovoljno udobne da druženja uz večeru potraju dugo u noć. Bez obzira na funkcionalnost i udobnost dnevnog interijera, ne možete ne poželjeti prošetati se okućnicom i teško je zamisliti da je, ne tako davno, na tom mjestu bio zapušteni komad zelene površine. Njegovo nastajanje djelovalo je kao čarolija - prepričava vlasnica.
- Jedina biljka koja je preživjela gradnju nove kuće bila je stara trešnja u samom kutu terena. U želji za prekrasnim vrtom, angažirali smo hortikulturalno poduzeće i oni su ga u nekoliko dana kreirali. Gradilište je praktički preko noći postalo zelena oaza s travnjakom, drvećem i grmljem - otkriva nam gđa. Tkalac Verčič. Vrt ima podzemno navodnjavanje i osvijetljen je noću, a vlasnici s ponosom ističu kako iz godine u godine bujanjem raslinja poprima sve ljepši izgled. S četiri strane kuće moguće je iz vrta ući u kuću u kojoj vas očekuje još zanimljivih arhitektonskih i dizajnerskih rješenja. Primjerice, podrumski prostori koji razbijaju sve stereotipe. U njima se nalaze radna soba, praonica rublja te garderoba vlasnice, njoj posebno draga prostorija.
Moja je garderoba bila kompromis. Gornja etaža zbog prije dogovorenih ograničenja nije bila dovoljno velika da bi u nju stalo sve što smo zamislili, zato sam odlučila svoju garderobu preseliti u podrum. Dakako, minus je što se nalazi dvije etaže ispod spavaće sobe i kupaonice. Ali, nepobitni je plus što konačno imam vlastitu garderobu u koju mi konačno sve stane - sa smiješkom pojašnjava vlasnica.
Radna soba smještena je u podrum iz istog razloga; nedostatka prostora. S obzirom na činjenicu da vlasnici često rade od kuće, radni prostor bio im je nužan. Kao najbolje arhitektonsko rješenje u podrumskom dijelu pokazalo se iskopavanje velikog otvora koji je omogućio da radna soba bude osvijetljena i zapravo ima vlastitu malu terasu, što je čini prostorom ugodnim za rad i stvaralaštvo. Hrastovina, staklo i beton te tople zemljane boje, ali i bijeli ugradbeni ormari stvaraju sklad u cijeloj kući. Ormari s identičnim bijelim frontama daju gotovo nestvaran dojam reda i čistoće. Protežući se duž zidova ostavljaju dojam nevidljivosti, a zbog svojeg volumena pružaju dovoljno mjesta za sve obiteljske stvari. Upravo zbog reda i nestvarne čistoće koja u interijeru vlada ništa ne odaje dojam da u kući živi dvoje osnovnoškolske djece.
Gotovo pa vas začudi kad dolaskom na prvi kat vidite dvije dječje sobice. Posteljina i igračke na policama upućuju na to da jedna soba pripada djevojčici, a druga dječaku, ali inače su gotovo identične, kako u jednostavnom namještaju, tako i u redu koji u njima vlada. Površinom relativno male, veliki ih prozori čine prostranijima. Od nešto više kvadrata sačinjena je roditeljska soba u kojoj se prostranost postigla izostavljanjem plafona te golemim prozorima koji gledaju na terasu. Roditelji iz svoje sobe ulaze u veliku kupaonicu, koja je, kao i dječja, rađena po mjeri i ispunjena svijetlim tonovima.
Zasebne kupaonice uvelike pridonose kvaliteti života - dodaju vlasnici. Kamene ploče u roditeljskoj te mozaik bijele pločice u dječjoj kupaonici zapravo su jedine pločice u stanu. Ostatak poda u interijeru prekriven je hrastovim parketima, funkcionalnim za podno grijanje postavljeno u kući. Za sunčanog dana kakav je bio kad smo bili u posjetu obitelji Tkalac Verčič, uz masivne staklene stijene kroz koje sunčeva svjetlost osvjetljeva cijeli stan, rasvjeta vam je zaista sasvim sporedno pitanje. No, poželjeli smo doznati kako interijer djeluje kada padne mrak.
- Budući da je kuća od betona i gotovo nema knaufa, rasvjeta nije mogla biti ugradbena - pojašnjavaju nam vlasnici. U stanu tako nailazimo na dvije stropne svjetiljke iz Santa&Cole te stropnu rasvjetu koja dolazi iz svjetiljaka koje je dizajnirao sam arhitekt. Ostala rasvjetna tijela uglavnom se svode na podne svjetiljke. Bez obzira na minimalizam, pa i prazninu koja na prvi pogled u njoj vlada, te urednost koja vas potakne na razmišljanje o vlastitim ladicama - udobnost, intimnost i svojevrsna šašavost koja se proteže kroz svaki kutak ove kuće ne ostavlja vas ravnodušnima.
