Profil
- Projekt:
- multiPlan arhitekti, Katja Žlajpah, Aleš Žnidaršič
- Info:
- dvoetažna kuća površine 230 četvornih metara nedaleko od Ljubljane, Slovenija
Malo tko može ostati ravnodušan na obiteljsku kuću Katarina, po mišljenju mnogih stručnjaka jednu od najljepših modernih kuća u susjednoj nam Sloveniji. Ona je, naime, ono o čemu svi maštamo. Smještena usred netaknute prirode, a opet dovoljno blizu gradu, urbanom čovjeku omogućuje savršen bijeg od stresne svakodnevice. Uza sve to, arhitektonski nepretenciozna, a opet fascinantna u svakom centimetru. Raskošna, a istodobno predivno jednostavna.
– Iako se nalazi nedaleko od Ljubljane, okružena je šumom i nalazi se na 650 metara nadmorske visine. Iz nje se pruža prekrasan pogled koji očarava – kažu arhitekti iz studija multiPlan u Ljubljani koji potpisuju projekt.
Prvi susret s lokacijom na kojoj se trebala graditi kuća, a riječ je o poznatom izletištu koje već godinama vikendom posjećuju Ljubljančani, ovi ugledni arhitekti opisuju kao misaono vrlo kompleksan. – Lokacija je zahtijevala da se potpuno uživimo u koncept života u prirodi, koji je bitno drukčiji od gradskog, te postanemo svjesni velikog mentalnog pomaka kada je u pitanju život u gradu i onaj na selu. Kada se čovjek odluči za drugo, imperativi su mu nezagađen zrak i okoliš, život bez buke, buđenje uz bujnu vegetaciju, ljeti uživanje u nižim temperaturama… U skladu s tim, potom se radi arhitektonski koncept u kojem se prije svega poštuje prirodno okruženje tj. objekt se prilagođava prirodi koja ga okružuje, a prirodni resursi nastoje se iskoristiti na najbolji mogući način – objašnjavaju arhitekti i napominju da je izazov bila i strma padina na kojoj je kuća građena, pa su morali vrlo paziti na konstrukciju.
house KATARINA from Andro Kajzer on Vimeo.
– Posebno smo se veselili tom izazovu jer je on još jednom pokazao da neobične okolnosti diktiraju specifična, ponekad inovativna rješenja, a to je po nama najveća arhitektonska motivacija i inspiracija, nešto što te uvijek iznova gura naprijed, u nove pobjede – ističu arhitekti. Prepoznatljivi dio ovog objekta je dnevni boravak, samo srce kuće, koje izgleda kao platno s bajkovitom slikom pejzaža, planine i prostrane livade. – Čini se kao da je priroda produžetak kuće. Drugim riječima, prilagodili smo dizajn njezinom specifičnom položaju. Uspjeli smo postići dojam da ona lebdi između krošnji starog kestena i hrasta, što nije bilo lako. Zemljište na kojem se gradilo je dugačko i usko, karakteristično za strmu padinu. Nagib između viših i nižih razina veći je od deset metara. No, projektom je predviđeno da se kuća prilagođava terenu i postojećim segmentima.
Suprotno tradicionalnom rasporedu, aktivni, dnevni dio nalazi se na katu, dok je donja etaža namijenjena opuštanju
S jedne strane ukopana je u tlo, a konstrukcija se temelji na konzolama i stupovima. Specifično mjesto na kojem je građena ima i brojne prednosti, poput južne orijentacije, visoke vegetacije i spektakularnog pogleda. Dizajn kuće slijedi uzdužni smjer zemljišta, i to tako da čuva izvorni pad terena i topografske značajke s vegetacijom. Sjeverni dio je naslonjen na brdo, zatvoren i zazidan, dok je južno pročelje divovskim staklenim panoramskim staklima maksimalno otvoreno prema van – opisuje Aleš Žnidaršič, arhitekt iz studija multiPlan.
Prostorije su raspoređene na dvije etaže. Gornja je aktivni dio doma, mjesto na kojem se druži i svakodnevno boravi, gdje su dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja, dok je donja etaža intimnija, namijenjena opuštanju, odmaranju i spavanju. Glavni ulaz u kuću je na istočnoj strani, a velika terasa na zapadnoj strani kuće. Iz svih se prostorija pruža panoramski pogled koji ostavlja bez daha. Cijela gornja etaža je svojevrstan vidikovac, no i donja etaža, na kojoj su spavaonice, također je orijentirana prema prirodi. Lagana čelična konstrukcija omogućuje mnogo prirodnog svjetla, a ostakljena južna fasada osigurava širenje prostora iznutra prema van. U suprotnosti s južnim dijelom, sjeverni dio donjeg kata ukopan je, naslonjen na teren, dok je gornji kat osmišljen kao pristupna etaža kući. Na taj način kuća ima dvojni karakter, ne samo u presjeku već i u tlocrtu – ističu arhitekti koji su kuću stavili u službu prirode.
Tijekom gradnje, većina vegetacije je očuvana što, dodaju, nije slučaj jer se obično prvo gradi kuća, a onda sadi drveće. Prilagođavati se postojećoj prirodi, kažu, velik je izazov i zanimljiva avantura. Arhitekti ne kriju da im godi što ovu kuću nerijetko uspoređuju s čuvenom kućom Stahl arhitekta Pierra Koeniga. Jednom je izjavio da je težio kreiranju anonimne arhitekture za obične ljude, a svojim je elegantnim čelično-staklenim kućama iz programa Case Study Houses uspio napraviti sve samo ne anonimne objekte.
Kuća Stahl je posebna po tome što lebdi, gotovo bestežinski, iznad svjetlosnog tepiha Los Angelesa, “elegantnog, laganog, ekonomičnog i transparentnog okruženja čija varljiva jednostavnost skriva rigorozni proces istraživanja koji ju je omogućio”. – Naravno da smo ponosni što naš rad uspoređuju s jednim takvim kultnim objektom, pogotovo zato što su ključni parametri usporedivi: karakteristike mjesta gradnje, zahtjevni uvjeti gradnje i složenost gradnje koji su rezultirali suvremenim arhitektonskim izrazom koji karakteriziraju velike panoramske glazure i otvorenost. Kuća Stahl je simbol moderne arhitekture i ima već gotovo kultni status u Los Angelesu. Sagrađena je početkom 60-ih godina prošlog stoljeća i za sve arhitekte predstavlja nešto čemu se divimo i što je neiscrpna inspiracija.
Stoga nam svako dovođenje naše kuće u kontekst s ovim remek-djelom pričinjava zadovoljstvo i čini nas ponosnima – priznaju arhitekti. Kuća Katarina izuzetno je kvalitetno građena. Sve je napravljeno promišljeno, od prozora i vrata do najsitnijh detalja, ručki i kvaka. Sve je pomno odabrano, a arhitekti kažu da im je finalni cilj bio dobiti stil u kojem ništa ne nedostaje, a opet ništa nije suvišno. – Sve je učinjeno s mjerom, bez pretjerivanja, a ništa nije monotono. Svaka soba je drukčija, isprepliću se različite niti, satkana je od betona, stakla i punog drva, svi materijali pridonose njezinoj suvremenosti, a s druge strane jednostavnosti, eleganciji i toplini. S obzirom na to da su vlasnici kuće veliki ljubitelji i poznavatelji dobrog dizajna, logično je da su i komadi namještaja te ostali predmeti pomno odabrani.
Maštovite zavjese u dnevnom boravku, koje “glume” lišće, rad su poznate slovenske dzajnerice Almire Sadar, svjetla koja osvjetljavaju kuhinjski stol potpisuju arhitekti Matija Bevk i Vasa Perović, iznad blagovaonskog stole su četiri lustera poznate dizajnerske tvrtke Tom Dixon, blagovaonski stolci CH24 Wishbone, dizajnirani 1949. godine, koji su klasični i u isto vrijeme dominantno skandinavski, rad su dizajnera Hansa Wegnera, na terasi su stolci i stol Ming studija Asobi, čije su glavne značajke iznenađujući oblici i neobični materijali. Izrađeni su od ekspandiranog polipropilena, potpuno se mogu reciklirati, a pri njihovoj proizvodnji nema otpuštanja CO2.
U dječjoj sobi su stolci i stol japanskog proizvođača Muji, a u dnevnom boravku sofe tvrtke Moroso, rad dizajneskog kolektiva Numen/For Use – nabrajaju arhitekti i dodaju da je ovo bio jedan od onih projekata koji pričinja zadovoljstvo i klijentu i arhitektima. Jedan od projekata kojima težiš i za koje se nadaš da će ih biti što više. – U svemu smo maksimalno uživali, sve što smo htjeli od početka smo ostvarili, nismo odstupili ni od jedne izvorne ideje, a najveći gušt nam je što su s kućom svi zadovoljni, od susjeda, kolega, slučajnih posjetitelja… Mislimo da smo ovom kućom uspjeli pozitivno pridonijeti našoj profesiji – zaključuje Katja Žlajpah, arhitektica iz studija multiPlan.
Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!
