Smještena na ulazu u Parc Natural de Garraf, odmah izvan grada St Pere de Ribes u Španjolskoj kuća Can Tomeu prvenstveno je sagrađena oko 1800. godine i veliki je dio katalonske povijesti i nacionalni spomenik, što je za arhitekte iz studija Andrea Sole Arquitestes značilo da je pred njima izazovan projekt obnove u kojem je potrebno održati infrastrukturu u izvornom stanju gdje god je to moguće.
Kako je kuća s vremenom napuštena polako se pretvarala u ruševinu od koje su ostali samo nosivi zidovi. Unatoč tome, s obzirom da je građevina kulturno dobro projekt obnove je zahtijevao zadržavanje svega postojećeg, odnosno zidova u vrlo lošem stanju.
Obnova se odnosila na sanaciju postojeće građevine, omogućujući proširenje od 30% prvobitnog volumena. Zbog degradacije zgrade i potpunog nestanka njezina krova zidovi su se urušavali i gubili visinu te se arhitekti prvenstveno odlučuju obnoviti izvorni volumen zidova i upotrijebiti dopušteno proširenje u obliku dodatnih volumena.
Međutim, početni projekt bio je radikalno izmijenjen zbog neočekivanih iznenađenja tijekom izvođenja. Zidovi su bili čak i u gorem stanju od očekivanog, a dijelovi su u potpunosti otpali za što je trebalo potražiti nova konstruktivna rješenja. - Svi unutarnji zidovi spojeni su željeznom mrežom, a velika betonska armatura na zidovima dala je novo pročelje kuće, različito od prvotno predloženog. Dakle, beton koji je omogućio očuvanje zidova sada je dao novi izgled pročelju kuće i ujedno je povećao volumen zidova. - objašnjava Andrea Sole.
Dubina zidova u tlu također se pokazala nedovoljnom, što je dovelo do promjene temelja, novih građevinskih rješenja, novih razina u unutrašnjosti i novog restrukturiranja unutarnjih i vanjskih prostora. Na isti način, tijekom izvođenja donesena je odluka o promjeni materijala odabranih za interijer, željezni prozori zamijenjeni su drvenim dajući više topline cijelom prostoru, a pod od crvenih keramičkih pločica dočarava Mediteran, a ujedno je donio i veliku uštedu novca.
Svim ovim postupcima postojeća zgrada dobiva novi zanimljiv izgled i afirmira se kao glavni volumen cijelog područja. Nakon obnove kuća zauzima prostor od 144 metra kvadratna gdje je dobila i potpuno novi dio u kojem su se smjestili kuhinja i dnevni boravak, dok su u starom dijelu smještene tri spavaće sobe s pripadajućim kupaonicama.
Aneks čine dva nova manja volumena koja svojim oblikom imitiraju postojeći volumen, razlikujući se od njih u odabiru materijala, završne obrade i velikih prozora koji kuću otvaraju prema okolnoj prirodi. Pripadajuće dvorište se formira kao splav i uzdiže se od razine tla te se stvara ugodan prostor za boravak u okruženju velikih borova koji ljubomorno štite kuću od neželjenih pogleda.
Iz ureda nam kažu kako ovaj projekt predstavlja drugi život građevine strae 220 godina, gdje su ponovno otkriveni unutarnji i vanjski prostori te se sada stvara novo prostorno iskustvo. Također saznajemo kako se sanacija projekta provodila uz maksimalno poštovanje okoliša u kojem se kuća nalazi te se kroz ovu građevinu promovira održivi i samodostatni turizam gdje je kuća opremljena solarnim panelima, spremnicima za prikupljane kišnice i dizalicama topline.
