Ljeto se lagano bliži svome kraju pa se tako i mi usporenim hodom udaljavamo od obale. U potrazi za novim primjerima istaknute hrvatske arhitekture otišli smo u zaleđe dubrovačkog primorja, dvadesetak kilometara sjeverno od Dubrovnika. Nije baš uobičajeno da Dubrovnik nije u središtu pozornosti, ali u slučajevima kad se na neobičnom terenu izgradi još neobičnija arhitektura onda je i to dopušteno. Na vrhu padine uz ušće rijeke Mirne, unutar turističkog punkta Gromače, pronašli smo nešto što se usuđujemo nazvati arhitekturom s karakterom, i to dvojnim. Podvojenost karaktera i nije nešto što može služiti na hvalu, ali u ovom slučaju slobodno možemo reći da je ta teorija nevaljana.
Ponuđena lokacija za gradnju kuće nametnula je kontekst koji je zahtijevao domišljatu prilagodbu arhitekata. Na prvi pogled rezultat je pomalo apstraktna i neobična građevina, pogotovo kad je u pitanju kuća za najam. Arhitekti postupkom zakretanja kuboidnih modula i postavljanjem okomito jednog naspram drugog, s tim da donji modul stoji vodoravno s pogledom na rijeku, a gornji se proteže prema beskrajnom pogledu, stvaraju netipičnu pojavu u netaknutom krajoliku, koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Donji kubus stoji u neobrađenom betonu, a gornji je obojen u besprijekornu bijelu boju te tako stvara dojam dvostrukog lica kuće. Jedan objekt, iako očito jedinstven, vrlo jednostavnim postupkom pomaka dobiva udvostručeni i kompleksniji karakter kako u izgledu, tako i u sadržaju. Arhitekt Toni Lazarić i Vanja Magić iz ureda Konzola arhitektura potpisuju projekt, a Toni nam objašnjava odakle potreba za takvom dvojnošću. - Radi se o vrlo jednostavnoj stvari, zahtjevi lokacije su bili takvi pa je donji modul usječen u kosinu terena, a gornji se konzolno nadvija nad njime. Tim postupkom dobili smo dva prijeko potrebna prostora u eksterijeru, krovnu terasu na vrhu nižeg kuboidnog modula na zapadnoj strani i natkrivenu terasu ispod višeg kuboidnog modula na južnoj strani.
Kuća ima 200 četvornih metara, a okućnica se prostire na 800 kvadrata. - Kako bi se anticipirala buduća izgradnja i zadržao pogled, dnevni prostori nalaze se na povišenom prizemlju, a sobe i utilitarni prostori nalaze se u suterenu - kaže arhitekt i pojašnjava: - Dakle, u suterenu su tri spavaće sobe s pripadajućim kupaonicama, a u prizemlju dnevni boravak, blagovaonica i još jedna spavaća soba s kupaonicom.
Kubusi su povezani jednokrakim metalnim stubištem s drvenim nastupnim gazištima, stubište se nalazi uz betonski zid koji prolazi kroz suteren, prizemlje pa sve do krovne kućice kojom se pristupa na krovnu terasu. Spomenuti betonski zid koji je ostao neobrađen možemo promatrati kao kralježnicu kuće, ali ujedno i kao pokazatelj jedinstva eksterijera i interijera. Vanjska igra dvojnog karaktera nastavlja se i unutra. Iako je razmještaj prostora unutar kuće vođen logikom, on također odvaja kubuse svojim uporabnim funkcijama i time stvara dvojnost, a ujedno se i savršeno bijeli dijelovi interijera izmjenjuju s neobrađenim betonom na stropovima ili zidovima kao naglasak ideje cijele kuće. Ugodne i tople drvene podloge stoje nasuprot crnom metalnim šipkama koje uokviruju isto takvo stubište.
Izbor unutarnjeg uređenja kuće rezultat je želja investitora koji su ljubitelji industrijskog stila, i u svrhu da se postigne moderan stil, čistih linija koji obilježava i vanjštinu. Arhitekt nam otkriva da postoji još jedno objašnjenje ovakvog uređenja. - Kuća se nalazi na čistom obronku koji okružuje predivni krajolik s pogledom na dolinu rijeke Mirne, takva jedna krajobrazna arhitektura nastala prirodnim putem uvijek je neizostavan dio projekta. Nužno je pronaći način kako ona može pridonijeti u odnosu na objekt. Zbog toga se izabiru akromatski tonovi kako bi se naglasio kontrast sa šarenim kromatskim, prirodnim kontekstom. Isticanjem kontrasta obje arhitekture dolaze do izražaja. Arhitekti u ovom slučaju idu korak dalje pa unose prizor raskošnog okoliša u kuću tako da u dnevnom boravku, u gornjem modulu, otvor s južnom orijentacijom uvlači unutar kvadra i staklene stijenke dijeli na pet dijelova pa sam taj prizor ostavlja dojam slike odnosno poliptiha. U kući su postavljene slike novigradskog umjetnika Đanina Božića kao pandan prirodnom kontekstu.
Možemo samo zaključiti da arhitekti iz ureda Konzola suptilno i precizno, s velikim poštovanjem prema zatečenom daju novi odgovor i primjer za arhitekturu nastalu za potrebe turizma.
