Još početkom ovog desetljeća, dok je malo tko razmišljao o obnovljivim izvorima energije, niskoenergetskim kućama ili ekološkom aspektu arhitekture, Maro Radić i arhitektica Branka Juras osmislili su projekt koji i danas glasi za jedan od najboljih primjera takve arhitekture u Hrvatskoj.
Usred maslinika na Krku, daleko od naseljenog područja, ideja o kući nametnula se sama po sebi. Ograničenost kvadraturom i gradnja na poljoprivrednom području donijela je svoje zahtjeve koji su se morali biti poštovati. Tako je nastala i ideja o kući bunkeru, koja je s tri strane ukopana u zemlju kako bi se što učinkovitije grijala i hladila. Četvrta strana kuće je ostakljena i orijentirana prema jugu, što pogoduje niskoenergetskim načelima, a ujedno pruža fantastičan pogled na staru jezgru, rivu i otoke.
Zbog njezina položaja u kuću se ulazi s krova, betonskim stubištem do uskog pješčanog prolaza s jedne strane omeđenog kamenom, a s druge crnim betonskim pročeljem. Isto se nastavlja i u unutrašnjosti kuće. Kroz prostorije se izmjenjuju ogoljeni betonski zidovi ili nepravilni kamen, a pod je obojen u crno. Maro je htio da sve prostorije u kući budu orijentirane prema jugu, a za servise je htio da budu u sjevernom, ukopanom dijelu kuće. Budući da vlasniku kuća služi samo za odmor, nije pridavao veliku pozornost namještaju.
Osim što arhitektica Juras stvara kvalitetan primjer arhitekture, bez obzira na ograničenja na koja je naišla, kuća MR ipak najveći naglasak zadržava na svojoj neovisnosti. Odličnom suradnjom investitora, Energetskog instituta “Hrvoje Požar” i arhitektice, ostvaruje se povratak tradiciji uz pomoć suvremenih metoda.
Zima i ljeto
Kuća je ukopana u zemlju koja je “čuva” i “štiti” te je orijentirana prema jugu, tako da zimi since nisko ulazi u kuću i zagrijava je, a ljeto je visoko i ne zagrijava je previše
MR kuća opstoji na samo jednoj etaži od 170 četvornih metara. Kao što smo već spomenuli, kuća je ukopana u zemlju koja je “čuva” i “štiti” i orijentirana prema jugu tako da zimi sunce nisko ulazi u kuću i zagrijava je, a ljeti je visoko i ne zagrijava je previše. Izolacija vanjskih zidova je 16 cm, a krov posjeduje izolaciju od 25 cm. U cijeloj su kući postavljeni aluminijski okviri s trostrukim izo staklima. Na krovu kuće na kojem raste vrt, postavljeno je 20 fotonaponskih panela. Na naše pitanje koliko je to sve iznosilo, vlasnik s uzdahom odgovara: “Puno. Iznosilo je jako puno. Prednost je to što se pomoću tih panela napaja cijela kuća”.
Svi aparati 21. stoljeća funkcioniraju uz pomoć energije koja se dobije iz panela. Druga odlična stvar, ona koju svi priželjkujemo, jest da nema računa za struju. Vlasnik smatra da bi se investicija ulaganja u obnovljive izvore trebala isplatiti za 15-ak godina. - Preko ljeta se stvaraju viškovi koje moram otpustiti, ali da postoje kabeli, mogao bih prenositi tu energiju, na žalost, nikoga nije briga za to. Sva struja se skuplja u akumulator i odatle troši, a za dodatnu energiju zaslužan je generator - kaže nam Maro Radić.
U prostoru postoji i peć na drva koju je vlasnik postavio u slučaju da kuću treba dogrijavati zimi, ali kako sam kaže, na kraju ona služi za ugođaj. Među ostalim, važno je istaknuti i da kuća nije izravno povezana na sustav komunalnih instalacija vodovoda, kanalizacije i električne energije. Osim iskorištavanja sunčeve energije, kuća ima geotermalnu ventilaciju, bazen za navodnjavanje maslinika i gustirnu u kojoj se skuplja kišnica. Vlasnik je priželjkivao mirno i neovisno mjesto daleko od svega, to je i ostvario pa kaže da je jako zadovoljan, toliko da ima u planu gradnju još jedne takve kuće prema istim načelima.
Foto: Miljenko Bernfest, Ivica Brusić
