“Tamo, tamo da putujem” sanjario je davno Tin Ujević, a uz sam spomen Brača i nama se iste želje rađaju, pa smo ovaj put barem virtualno ispunili svoje snove.
Preko raznih pretraživača i društvenih mreža skoknuli smo do Nerežišća na Braču i posjetili jednu pomalo neobičnu kuću s dvorom koja je djelo arhitekta Berislava Lukšića. Investitor je želio prizemnu kuću i bio je otvoren suvremenom pristupu oblikovanja, a za arhitekta je to bila vrlo dobra polazišna točka. Prije nego što vam otkrijemo što nas je to toliko fasciniralo kod ovog objekta, zamolili smo samo Berislava Lukšića da nam nešto kaže o sebi i svojim promišljanjima, koja su, smatramo, ključna za razumijevanje kuće koja nosi jednostavni naziv S.
- Moja praksa nastala je kao odgovor na devastaciju prostora i pučku arhitekturu u kontekstu suvremenosti, a predstavlja pokušaj jednostavnosti u šumi nekritičkog trendovskog minimalizma i samo je argument i posljedica vala suvremenog arhitektonskog izraza kojim je došlo do novih problema u prostoru - ishitrenih i nepromišljenih formi. U svojoj već desetogodišnjoj praksi trudim se uvijek zadržati beskompromisan kritički pristup suvremenoj dalmatinskoj kući u svrsi turizma, ladanja, uživanja u klimi i prirodi - pokušavam prostoru dati smisao kroz osnovne elemente sunca, sjene, pogleda i arhitektonske kompozicije. Istražujući povijest narodne gradnje. Naučio sam da se Dalmacija ne oslikava u materijalu kao što je kamen, već nego u vanjskom intimnom prostoru dvora koji možemo naći u skoro svakoj kući u malim otočnim sredinama. Kako naša mediteranska klima omogućava boravak na otvorenom veći dio godine, vanjski prostor u projektiranju promišljam jednako detaljno kao i unutarnji - ističe Berislav Lukšić.
Iako tako ne izgleda na prvu, ova kuća ima poveznicu s tradicionalnom dalmatinskom gradnjom u zajedničkom skrivenom dvoru, čije porijeklo seže još do antičke rimske kuće
Iako tako ne izgleda na prvu, ova kuća ima poveznicu s tradicionalnom dalmatinskom gradnjom o zajedničkom skrivenom dvoru, čije porijeklo seže još od antičke rimske kuće. Građevina se na tradiciju referira isključivo međusobnim odnosom i povezivanjem jednako vrijednih unutarnjih i vanjskih prostora. Promatrajući objekt s pristojne distance, u potpunosti je jasno o čemu arhitekt govori; dvor kao centar kuće, a u Dalmaciji često i života, doista se i smjestio u samom srcu građevine, gdje ga okolni zidovi ljubomorno zaštićuju i skrivaju ostavljajući intimu trenutaka provedenih u njemu samo za odabrane.
Objekt ima pet spavaćih soba, od kojih su četiri orijentirane na istok i koriste svoj dio okućnice, dok je njihov hodnik orijentiran na atrij
Pojavnost
Arhitekt nam također prepričava kako glavni prostor dnevnog boravka, blagovaonice i kuhinje ima direktnu ekstenziju na centralni dvor s bazenom, a otvara se i na sjeverni dvor gdje omogućava pristup raznolikim sadržajima okućnice kao što je igralište za “basket”. U kući S pet je spavaćih soba, od kojih su četiri orijentirane na istok i koriste svoj dio okućnice, dok je njihov hodnik orijentiran na atrij. Ovim se postupkom postiglo da sobe dobivaju nužnu intimu i brz pristup iz centralnog prostora. Glavini naglasak u projektiranju bio je na samom dobivanju intime i južnog osvjetljenja, a nakon što je to ostvareno, sve drugo bilo je manje bitno. Prekrasno osvjetljenje i sigurnost su nositelji ove kuće, pa ona nije imala potrebu težiti za nečim kompliciranim, nego je išla k što jednostavnijem izražaju i može se reći da nema svoje glavno pročelje. Pojavnost kuće s ulice je neprimjetna i ni u kojem se smislu ne želi nametati te pušta da se sve odvija iza visoko postavljenog zida, koji kao da donekle služi kao druga crta obrane kuće od vanjskog svijeta i tako zaštićuje pregršt drugih sadržaja koji se odvijaju unutar nje, od bilijarskog stola do vrta bogatog lokalnim biljem.
Aktivni krov
- Okućnica je osmišljena kao zasebni mikrourbanizam betonskih platoa koji na sebe primaju različite sadržaje, a s pridruženim betonskim klupama utopljeni su u šljunčanu površinu s nasumično raspoređenim mediteranskim raslinjem - naglašava Berislav Lukšić. - Planirano je da se priroda oduzeta gradnjom kuće nadoknadi zelenim aktivnim krovom, koji sa svojim mostom preko dvora ostvaruje mogućnost kružnog kretanja u vidu rekreacije, ali to čeka neka druga vremena - dodaje.
I za kraj možemo samo citirati Berislava kad kaže da “dobra arhitektura ispituje život, a ona loša samo zadovoljava formu ‘modernog’ stila” jer nam je u ovom primjeru pokazao kako se, zapravo, takve ideje provode u djelo.
Naglasak u projektiranju bio je na dobivanju intime i južnog osvjetljenja, a nakon što je to ostvareno, sve drugo bilo je manje bitno. Prekrasno osvjetljenje i sigurnost tako su nositelji kuće koja zapravo nema svoje glavno pročelje
Foto: Hrvoje Gabrić i Berislav Lukšić
