Jednog subotnjeg jutra iz Zagreba smo se uputili u posjet Robertu Balašku, investitoru i dizajneru Elysium Housea, impresivne luksuzne vikendice u prekrasnom ambijentu Samoborskog gorja jer smo čuli kako osim bajkovite lokacije i izgleda same kuće, ona krije i jednu drugu čak zanimljiviju priču. Trebalo nam je svega dvadesetak minuta od samog centra metropole do guste šume u kojoj se smjestila kuća.
- Bio sam fasciniran samom lokacijom i pogledom te sam odlučio saznati tko su vlasnici i dati im ponudu za otkup - prepričava nam Robert.
U nastavku saznajemo kako je s nekadašnjim vlasnicima vrlo brzo došao do dogovora i postao ponosni vlasnik, bez pretjerivanja možemo reći, malog komada raja. Bogato iskustvo, znanje, osebujan i ispunjen život opremili su Roberta potrebnim alatima da već u svojoj glavi kreira besprijekornu ideju buduće kuće koja će se tu smjestiti. Inače profesionalni fotograf, Robert nam u razgovoru otkriva kako ga zanimljiva i posebna, a prije svega inovativna arhitektura jako zanima te je odlučio tako nešto izgraditi i na ovoj lokaciji.
- Zbog svoje profesije imao sam priliku dosta putovati po svijetu, bio sam u preko 50 država na četiri kontinenta, i mogu vam reći da nigdje drugdje ne bih živio. Naša zemlja je prekrasna, počevši od klime pa do prirode. Kada sam pronašao ovu lokaciju, prije svega sam se zaljubio u pogled i visoke borove za koje sam znao da moraju ostati nedirnuti, a zatim i u ostatak lokacije koja je obilovala ljepotom koja se rijetko gdje pronalazi. Odlučio sam stvoriti kuću koja će se u potpunosti uklopiti u prirodu i u jednu ruku biti jedno s njom - kaže vlasnik.
Nekadašnja drvena kućica je srušena, a Robert se odlučio za inovativan potez koji jako rijetko, skoro nikad ne susrećemo na našem području. U Italiji je nabavio kvalitetne velike High Cube brodske kontejnere i dopremio ih u Samobor. Priznaje nam kako nije bio siguran kako će to sve ići, ali je jednostavno imao čvrstu viziju u svojoj glavi koju je bio odlučan provesti.
- Nakon što su kontejneri obrađeni u jednoj obližnjoj hali - izrezane su gotovo sve stranice i otvori za staklene pomične stijenke i ulazna vrata te je sve dodatno pojačano čeličnim profilima - šleperima su dopremljeni na lokaciju i oprezno su ogromnim kranom postavljeni iza velikih borova starih gotovo 50 godina - objašnjava Robert. Napominje da mu je jedna od većih inspiracija za cijeli objekt bila kuća The Glass House svjetski poznatog arhitekta Philipa Johnsona koju je za sebe dizajnirao davne 1949. godine u Americi. Inspiriran pak kućom Farnsworth Miesa van der Rohea, vanjske zidove te staklene kuće izradio je od stakla bez unutarnjih zidova, što je uvelike izdvaja od ostalih kuća tog vremena.
Dva brodska kontejnera spojena su u dugi prostor od skoro 70 m2 te služe kao čvrsta metalna konstrukcija na koju su se nadograđivali drugi elementi. Iako često imamo predodžbu da je ovakva gradnja jeftinija, u ovom slučaju to je daleko od istine. Vlasnik je odlučio od ove kuće napraviti nešto što je rijetko viđeno, a to je zahtijevalo velika ulaganja i kvalitetnu provedbu planova. Južna i zapadna strane kuće kompletno su obložene staklenim stijenama, a vanjski dio visokokvalitetnim pločama Fundermax u imitaciji drva koje doprinose njenom nenametljivom i prirodnom izgledu, a ujedno stvaraju pročelje koje može trajati dugi niz godina. Iza tih ploča postavljena je izolacija, a s unutrašnje strane smještene su knauf ploče preko kojih su stavljene dizajnerske crne tapete sa zlatnim geometrijskim detaljima i crne talijanske pločice velikog formata u kupaonici. Uređenje kompletnog interijera izvedenog kao otvoreni prostor koji spaja dnevni boravak, kuhinju i spavaću sobu s kadom potpisuje sam vlasnik. Osim ovog glavnog dijela, u kući se nalazi još i kupaonica s ugradbenim ormarima i manja soba koja može biti radna, ali je trenutačno spavaća soba. Kao i za eksterijer, Robert je želio zadržati naglasak na minimalističkom uređenju, prirodnim bojama i materijalima s ponekim naglascima koji donose dinamiku prostoru.
Iako je posvećena velika pozornost kvalitetnom uređenju samog interijera i eksterijera, koji je u konačnici završen bez zamjerke, Robert nam napominje kako je glavni fokus ipak na samoj lokaciji i njezinim prirodnim adutima.
Mislilo se na svaki detalj, od boje mozaik pločica za bazen i terase pa do samog dizajna ograde, rukohvata, ukrasnih rešetki oko drveća te svakako vanjskog dizajnerskog namještaja. Okućnica je podijeljena na nekoliko zona, na samom ulazu je parking, drugu zonu kreira dugi blagovaonski stol u čijem je nastavku vanjska kuhinja, dok treća zona uranja u zelenilo samoborskog gorja na samom rubu prostrane terase. Osim ovih dijelova, tu je još i sunčalište uz bazen i veliku dizajnersku masažnu kadu, a uskoro će se završiti i dio s fire pitom. Ispod same terase smjestio se još jedan dio u kojem se nalaze sauna, kupaonica i strojarnica za bazen.
Zanimljiv je podatak da se Robert, osim same kuće, odlučio za neuobičajeno rješenje i u uređenju okućnice, odabirom vrtnih ploča koje je postavio na cijelu površinu terase.
- Izrazito volim i poštujem prirodu te smatram kako su najveće prednosti ove kuće lokacija i okoliš. Znao sam da pri gradnji kuće to moram održati i zaštititi, pa sam se odlučio za vrtne gress ploče koje se postavljaju na dobro zbijenu podlogu, a ne beton, i ne trebaju fuge, što u konačnici dovodi do toga da kad pada kiša, sva voda odlazi u zemlju te stabla i biljke na lokaciji uvijek dobivaju potrebnu količinu vode uz dodatno automatsko navodnjavanje u slučaju sušnih dana. Osim toga, ove ploče su izrazito praktične jer ih jednostavno možete ukloniti i zamijeniti po potrebi, a njihova kvaliteta i izdržljivost pokazale su se kada su postavljene i kao podloga za parkirna mjesta - otkriva. Također je zanimljiv odabir ukrasnih biljki, gdje uglavnom prevladavaju razne vrste trava koje se idealno uklapaju u moderan i minimalistički dizajn cijelog eksterijera.
Dom koji se stapa s okolinom te naglašava simbiotski, poetičan odnos arhitekture i prirode obično je samo vizija ili san kod mnogih zaljubljenika u arhitekturu i dizajn te ih malo u konačnici uspije realizirati svoje ideje. Robert je sa začuđujućom preciznošću i odvažnošću, promišljeno do posljednje sitnice kreirao kuću koja je jedan od najposebnijih i zanimljivijih primjera u našoj zemlji.
