Većina ljudi vjerojatno ne bi odabrala klimavu garažu za vojna vozila s rupama na krovu i vratima na tri četvrtine zida kao kuću za odmor. No, obitelj Imberg je odmah vidjela potencijal u nekonvencionalnoj kući i pretvorila je u svoj ljetnikovac. Vlasnici kuće, arhitekti Henry i Lotta Imberg pronašli su kuću prije četiri godine, kada su ljetovali na sjevernom otoku Gotland, koji im se jako svidio. Pogledali su velik broj kuća koje su se prodavale u susjedstvu, a jedna od njih bila je upravo bivša garaža za vojna vozila na otoku Furillen. Otišli su tamo, napravili piknik i odmah se zaljubili u jedinstven krajolik, blizinu mora, izoliranost i samoću. Tražili su prostor koji će imati već postojeće nekonvencionalne temelje i gdje će moći raditi što god žele, a vojna garaža bila je upravo to što su tražili. Kupili su je vrlo povoljno od jedne obitelji koja živi u Stockholmu i izuzetno su sretni jer posjeduju čarobno mjesto sa samo jednim susjedom na svojoj strani otoka.
Kuća je bila u vrlo lošem stanju i trebalo im je dosta vremena da je obnove. Prva akcija bila je staviti novi krov jer je otvoreno nebo virilo iz velike rupe. Na kuću su postavili nove drvene ploče s vanjske strane, a podove i grade od grubog betona zadržali su u unutrašnjosti. Pročelje s pogledom prema moru sastoji se od šest bivših garaža, a taj pogled obitelj je itekako naučila cijeniti s vremenom. Prve godine na Furillenu nisu imali ni vodu, ni kuhinju, ni kupaonicu. Sve što im je bilo na raspolaganju su struja i jedan roštilj, gdje su kuhali. Spoznaja što sve može ići na roštilj nije bila jedina lekcija do koje su došli tijekom svog prvog spartanskog ljetovanja. Bilo im je to korisno iskustvo i zato što su počeli sasvim drugačije postavljati prioritete. Kupaonicu za koju su na početku mislili da im je najvažnija stvar na kraju sagradili su tek prošlog ljeta. Kuća nije imala soba pa su Lotta i Henrik dopustili da ostane tako, osim u kupaonici koja je sagrađena kao okvir u velikoj sobi. Umjesto toga par je izgradio particije koje dijele dvije spavaće sobe i blagovaonicu. Željeli su sačuvati osjećaj volumena, a ne podijeliti kuću u male prostorije. Budući da su Imbergovi umorni od bijelih i svježih prostora, ostavili su izolacijske drvene ploče neobojene. Unutrašnjost kuće je mješavina svega, od Ikee preko naslijeđenih predmeta, do buvljaka. Za njih je ova kuća gostoljubivo i tolerantno mjesto i zahvalni su što su uspjeli djeci i sebi osigurati potpunu slobodu i nesputanost. Baš kakav odmor i treba biti.
Ako imate interijer poput ovoga i voljeli biste ga podijeliti s nama, molimo vas da ga spomenete u komentarima ili nam pošaljete slike: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Foto: Pia Ulin
