LJEPOTICA KOJA OSVAJA Moderna obiteljska kuća smještena na vrhu planine koju potpisuje arhitekt Zoran Bodrožić

Čovjek je društveno biće i bez drugih ljudi teško može ostvariti normalan život. Svakodnevna komunikacija i interakcija imperativ su u suvremenom društvu u kojem živimo. No, svi mi ponekad poželimo zatvoriti vrata svoga doma i isključiti se iz tog društva bez kojeg ne možemo, barem nakratko, i pritom se osjećati slobodno. No, kako to postići?

Prvo pitanje koje se nameće je pronalazak idealne lokacije. A čak i to razmatranje uključuje premošćivanje razlike. Ljudi su društveni i imaju potrebu za samoćom. Oni žele biti u velikom gradu i na selu, oni žele uživati u uzbuđenju urbanog života i osjećaju kao da se mogu izgubiti u prirodi.

Uživati u blagodatima urbanog života i živjeti u prirodi, nije nemoguće, a odličan primjer je Kuća 33, projekt arhitekta Zorana Bodrožića. Riječ je o ultramodernoj obiteljskoj kući u Beču smještenoj na vrhu planine Pötzleinsdorfer, s pogledom na grad i okruženoj zelenilom. Arhitekt je na vrlo suptilan način povezao dvije suprotnosti. Blagi nagib i konfiguracija terena dopustili su da objekt uroni dublje u teren te intimna zona ostane nezapažena i sigurna. Dok u isto vrijeme vlasnici mogu uživati u slobodnom pogledu na Beč s drugog i trećeg kata i osjećati se slobodno.

Vrt je u ovom slučaju "tajni vrt" koji služi kao izolacija od ostatka svijeta zahvaljujući okolnom zelenom pojasu, dok vrhovi drveća povećavaju cijeli prostor koji obuhvaća okolnu prirodu. U prizemlju ove moderne kuće je staklo, a iznad je zelena otvorena površina. Ova obiteljska kuća ima tri etaže i pruža priliku da se ispune ove naizgled suprotstavljene želje. Blago nagnuta padina mjesta na hrptu i konfiguracija objekta dopustili su dodatnu građevinsku konstrukciju, stvarajući izolirano, intimnu situaciju i osjećaj sigurnosti. Zahvaljujući Sky-Frame kliznim prozorima bez okvira iz prvog i drugog kata može se uživati nesmetanom pogledu na Beč. Uzajamno djelovanje vodenih površina i vodopada glavne su značajke ambijenta, dok unutrašnjost građevine podsjeća na wellness oazu sa saunom i unutarnjim bazenom.

Fasada je definirana dominantnim robusnim elementom okvira koji lebdi iznad terase kao arhitrav grčkog hrama. Ova greda služi kao lajtmotiv, a transformira pristupačno mjesto u imaginarnu sobu. Motiv atrija, antički stil vile bez prozora, postignut je modernističkim dizajnom potpuno ostakljenog i naizgled bez strukture prozora. Arhitektura je i ekstrovertna i centrirana, dok dizajn okvira optimalno predstavlja prostor - otvaranje i zatvaranje istovremeno.

Membrana suspendiranog okvir sadržana je u pogledu pročelja, gdje terasa graniči u svojim kutovima s perforiranim čeličnim pločama. One ukazuju na polu-transparentnosti koja je zapravo bila stvorena u unutrašnjosti građevine pomoću state-of-the-art tehnologije.

Ne samo da perforirane čelične ploče pokazuju granice prostora koji pripada kući, one također prenose osjećaj da postoji širi vanjski plašt, koji je jednako perforiran i kaotičan, a to je zid od lišća s drveća i grmlja s okolne prirode. Ovaj zid od lišća je također dio membrane u širem smislu. Različiti propusni slojevi omogućuju kontinuitet između interijera i eksterijera i dio su koncepta dizajna koji slobodno teće.

Osim toga, kuća se grije i hladi pomoću toplinske pumpe, što odgovara niskoenergetskoj kući (32 kWh/[m2]), a ima i svoj sustav ventilacije. Tu je i prirodni jezerce za kupanje u vrtu, koje radi bez pomoći tehnologije. Zatvoreni bazen se grije na toplinske pumpe. Vodovi za FV sustav (proces pretvaranja svjetlosti (fotona) u struju (napon) naziva se fotonaponski (PV) sustav) na krovu omogućuju dodatnu nadogradnju kako bi kuća bila energetski samodostatna (u kombinaciji s električnim automobilima i punjačima baterija u garaži).

Foto: Robert Niederl