Odrasla sam okružena slikarima (tata i sestra), no ipak sam odabrala sasvim drugačiji put. Kao budućem profesoru hrvatskog jezika i fonetike, roditelji su mi ustupili pregrađeni dio stana u kući sagrađenoj 1964. godine. Stan ima ulaz na stubištu koje dijeli s novim dijelom kuće površine 40 kvadrata. To je trebalo biti moje utočište u Rovinju, no ja se nikad nisam zapravo u potpunosti uselila u taj stan.
Bavim se plesom, ali plesa, nažalost, u Rovinju nema pa sam odlučila živjeti u Zagrebu. Kako u ovom stanu rijetko boravim, odlučila sam ga iznajmljivati turistima, pa je ta funkcija i odredila njegovo uređenje – priča nam Viktorija Sošić dok ulazimo u šarmantan stan čiji originalni raspored prostorija vlasnica nije mijenjala jer za to, kaže, nije bilo potrebe.
Zelena je idealna
U stanu se iz malog hodnika ulazi u sve prostorije: kupaonicu, dnevnu sobu u kojoj su smješteni kuhinja i blagovaonica te spavaću sobu. Stan je prozorima orijentiran na jug i istok. Spavaća soba gleda na istok i zaštićena je dvorištem, a samim time i od buke s ceste, dok dnevna soba gleda prema jugu, pa tijekom cijelog dana ima svjetla. – Samo preuređenje stana inicirala je moja sestra. Fronte kuhinjskih elemenata su od jasenova drveta i bile su samo lakirane, dok je dio gornjih elemenata imao staklena vrata.
Iako je stara 30 godina, nije dotrajala i na njoj nije bilo većih oštećenja, osim pokojeg labavog okova i okrhnutog stakla na gornjim elementima. Počele smo sa zamjenom okova na vratima jednog od donjih elemenata. Kao domino-efekt, kuhinja se detaljno oprala, a kada smo završile s ribanjem, shvatile smo da se na nekim mjestima izlizao lak. Pedantne kakve jesmo, to smo trebale popraviti i tako je sve počelo! Sve fronte su skinute, prebrušene i prelakirane bijelim polumat-lakom.
Gornji elementi sa staklenim frontama su skinuti jer nam se više nisu uklapali u koncept čistih i bijelih linija s obzirom na to da su stakla bila zatamnjena. Zamijenili smo ih dvama manjim elementima s kliznim staklenim vratašcima bijele boje. Zid kuhinje nikad nije imao pločice, ustvari nije nam niti padalo na pamet staviti ih. Smatramo da pločice ograničavaju neke kasnije preinake, primjerice promjenu boje. Danas se mogu kupiti boje koje su otporne na vlagu, perive i, što je najbolje, otporne na mast od kuhanja.
Što se odabira boje tiče, zelena nam se činila idealnom, iako se ne preporučuje u kuhinjama, ali svaka toplija boja zagušila bi prostor koji smo vizualno željele učiniti što većim. Kako bismo produbile prostor, i zid nasuprot vratima pobojale smo istom zelenom bojom, slijedom toga sašile smo zavjese od sirove žutice. Kako bi zavjese dobile i funkciju zamračivanja, šivane su duplo, s time da je jedna strana obojena u istu boju kao i zid. Kuhinjski stol i stolice kupljeni su na akciji i linijama i bojom uklapaju se u našu viziju osvježavajućeg prostora – opisuje Viktorija dok ulazimo u središnji dio stana, dnevni boravak. U njemu dominira trosjed star četiri godine koji je jako praktičan te se brzo i lako razvlači u ugodan ležaj za dvoje.
Artističke slike
– Pokazao se kvalitetan i udoban i, ono najvažnije, proizveden je u Hrvatskoj. Kako bi se uklopio u novo okruženje, odlučile smo sašiti navlaku koja se praktično može skinuti i oprati da bi zadovoljila higijenske uvijete. Odabir materijala je bio slučajan, jednostavno nam se svidio. Kako sve ne bi bilo prešareno, jastuke smo ipak obukle u jednobojni tamnosivi materijal. Cijeli prostor upotpunjen je slikama s posljednje izložbe moje sestre, magistre slikarstva Vjekoslave Sošić, te detaljima poput kukičanog podloška (čentrin) koji sam sama obojila u tamnosivo kako bi bio u kontrastu s bijelim stolićem, dok smo taburee presvukli istim materijalom kao i kauč – otkriva Viktorija.
Priznaje kako je najveći izazov bila kupaonica. Obojena u svijetloplavo, s tamnoplavim, gotovo crnim pločicama na podu i bijelim, “mesarskim”, na zidu, bila je, ističe, bezlična. Mali budžet – Moj ionako mali budžet nije mi dopuštao radove poput izmjene pločica i sanitarija, pa smo je odlučile osvježiti bojom. U početku uopće nismo razmišljale o tome da pločice, i to podne, prebojimo, ali kad smo zidove obojili u plavo-sivu boju i dodali sive crte različitih širina kao barkod, tamnoplave pločice bolno su odudarale.
Veliko čišćenje kuhinje spontano se pretvorilo u obnovu fronti, zidova, zavjesa i cijelog ambijenta
Spas smo pronašle u novoj tehnologiji, boji na bazi tekuće plastike, te pobojale podne pločice i dio obzidane kade u svijetlo, srebrno sivo. Tu nije bio kraj, kupaonica ima ugrađenu nišu i staklene police, u istoj se niši nalazi i vodokotlić, koji je naprosto tražio promjenu boje, koju je dobio! Istom bojom kojom smo bojale podne pločice, obojile smo nišu i vodokotlić koji smo u potpunosti rastavile za taj pothvat. Uz to, kupaonica je dobila novo, veće ogledalo i novu rasvjetu.
Kupaonski ormarić je djelomično oblijepljen bijelom plastificiranom tapetom kako bi bio bijel, a košaru za prljavo rublje zamijenili smo plastičnom kutijom montiranom na zid – objašnjava. Veliki plus ovog stana je spavaća soba koja je velika i komforna s izlazom na veliku natkrivenu terasu zaštićenu vrtnim zelenilom. Sjeverni zid, nasuprot ulazu u sobu (uzglavlje kreveta), obojan je tamnoljubičastom lateks polumat bojom. U istu nijansu obojene su i teške pamučne zavjese. – Iako je krevet bio originalno obučen u ljubičasti materijal, pa je on prvotno i odredio boju zida, u konačnici to nam se rješenje nije dopalo.
Zahvaljujući alatu moje sestre, klamerici koju koristi za zatezanje slikarskih platna na podokvire, odluka je lako donesena i krevet je obučen u bijelo pamučno platno koje se također praktično može skinuti i oprati. Odbačeni pisaći stol boje oraha obojen je u crno, kao i bočne stranice ormara koji je nekad bio dio regala spavaće sobe te okvir ogledala iznad pisaćeg stola. U crno su obojene i male klupice s ladicom koje su sada u funkciji noćnih ormarića – priča vlasnica koja je najponosnija kada vidi koliko gosti uživaju dok borave u ovom stanu.
Od Koreje do Njemačke
– Nedavno smo ugostili par iz Južne Koreje koji je odabrao baš naš apartman zbog boje kuhinje, a mladi par iz Njemačke odlučio je i svoju spavaću sobu obojiti u istu nijansu ljubičaste. Ponosna sam na stan u cjelini, iako smatram da se na detaljima još može poraditi. Najponosnija sam ustvari na naš timski rad.
Tijekom cijelog preuređenja, koje je trajalo mjesec i pol, znalo je biti dana kada bismo se bez ijedne izgovorene riječi razumjele, sporazumjele i nadopunile. Preuređenje je za nas, bilo jedna dulja kava, iako smo jedva čekale da završimo. Sada kad je sve gotovo, već razmišljamo o novim projektima – zaključuje Viktorija.
Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!
