Sjećate li se onih jutarnjih buđenja kada nije pomagala ni najglasnija budilica, nego su vas mama ili tata, ili oboje, morali izvlačiti iz kreveta? A onda onih beskrajnih sati provedenih u, nazovimo ih, minimalistički uređenim učionicama u poprilično neudobnim stolcima? Možda se neki od vas sjećaju i posjeta zbornici zbog svog dobrog vladanja ili ste pak od onih koji su uživali u sportskoj dvorani i sa simpatijom se prisjećate školskih dana. Koju god skupinu odaberete, vjerujemo da smo pronašli jednu potpuno drugačiju školu koja će bez sumnje svakome tko ju posjeti ostati u dobrom i lijepom sjećanju.
Na pristojno visokih 1078 metara nadmorske visine u Begovom Razdolju, koje je inače poznato i kao jedino naseljeno mjesto na tolikoj visini u Hrvatskoj, smjestila se stara škola koja datira još iz davne 1850. godine. Nekadašnji prostor od 385 metara kvadratnih, s dodanih 1400 metara kvadratnih okućnice, sada je umjesto postaje za prikupljanje znanja postao mjesto za odmor i uživanje.
Planinska atmosfera
Tanja i Zigi, vlasnici ove prekrasne kuće, nisu nam otkrili jesu li oni voljeli ići u školu, ali su nam priznali da je za ovaj pothvat bila presudna njihova zaljubljenost u Gorski kotar i Begovo Razdolje. Dugogodišnje iskustvo bavljenja turizmom donijelo im je ideju da s mora prijeđu u planine i tako im je ovaj posao postao cjelogodišnja okupacija. Renovacija kuće započela je 2017. godine, a zadatak uređenja interijera i eksterijera vlasnici su povjerili arhitektonskom uredu PS architects, pod vodstvom Alessandra Sonnatija i Darke Perinčić. U razgovoru s arhitektima saznajemo da oni nisu sudjelovali u procesu rekonstrukcije građevine od samog početka i da je njihov udio prvenstveno bio u uređenju interijera i eksterijera. Budući da su vlasnici željeli da se sačuvaju izvorni izgled škole i planinska atmosfera prikladna podneblju u kojem se kuća nalazi, arhitekti su posegnuli za jednostavnim i modernim oblicima, u svijetlim tonovima, obogaćeni umetanjem drvenih elemenata.
- Postizanju planinske atmosfere definitivno je pripomogla i postojeća vidljiva drvena konstrukcija krova, koja se, naravno, zadržala i renovirala. Isto vrijedi za uređenje fasade i okućnice, koja je još u fazi izvedbe. Okućnica bi trebala primiti maleni parking te prostore za opuštanje, kuhanje i igru na otvorenom. Sve je uklopljeno sa zelenim površinama projektiranim za specifično planinsko podneblje - ističe Darka Perinčić.
Rasvjeta
U suterenu kuće nekadašnja zbornica sada je postala sala za sastanke, kabinet tehničke kulture je spremište za bicikle s alatima za popravak, a ono što je nekada bio kabinet za tjelesnu i zdravstvenu kulturu u novom ruhu je teretana za goste. Na prvom katu su se smjestile učionice, odnosno tri dvokrevetne i jedna četverokrevetna soba, svaka s pripadajućom kupaonicom i zasluženim imenima poput 1a, 2b, 3c, 4d. Također, na prvom katu su i zajedničke prostorije - kuhinja i blagovaonica. Drugi kat, koji je ujedno i potkrovlje, sada je apartman za četiri osobe s dvije kupaonice. Vlasnica nam otkriva da se na drugom katu također zadržala knjižnica, koja obiluje knjigama i društvenim igrama.
- Namještaj je većinom kupljen online ili u trgovinama. Zahvaljujući volji i ručnim vještinama klijenta, u nekoliko slučajeva iskoristili smo priliku i renovirali neki pronađeni komad namještaja, kao što su stari stolci ili stalak za bicikle. Neki elementi su također izrađeni prema projektu, poput drveno-čeličnih stepenica za galeriju u potkrovlju - objašnjavaju nam iz ureda PS architects i dodaju: - Što se tiče boja, koristile su se svijetla bež i drvo za fasadu te svijetle nijanse sive za interijer, kako bi se dobio jedan prozračan, jednostavan i moderan prostor koji ipak, upotrebom drvenih elemenata, ne gubi na toplini.
Rasvjeta je isto tako minimalistička i moderna, toplih tonova, u svrhu dobivanja jednostavnih i svijetlih ambijenata. Sva rasvjeta je LED štedna, a u odabiru vanjske rasvjete pridana je i velika pozornost ograničenju svjetlosnog onečišćenja, kao i neizbježnom scenografskom učinku i funkcionalnosti.
Možemo reći da su PS architects, iako to ponekad izgleda kao nemoguć zadatak, na jedan način stvorili ravnotežu između prošlosti i sadašnjosti, i dopustili im da istovremeno egzistiraju. Ono što je nekada bio simbol planskog i sustavnog načina funkcioniranja transformirali su u prostor u kojem vrijeme, pravila ili uhodani obrasci nisu bitni, a da ni u kojem obliku nisu naštetili zatečenom karakteru, već su mu samo pružili priliku da se reinkarnira. Ovo je svakako škola u kojoj bismo rado ponavljali koju godinu.
