Lokalna arhitektura Mazandarana u sjevernom okrugu Irana na koju su utjecali klimatski uvjeti evoluirala je i razvijala se tijekom vremena. Taj tip arhitekture potječe iz četvrti u kojima su se ljudi prvo naselili. Ova je arhitektura što se tiče strukture bila potpuno ovisna o prirodi - to jest, za izgradnju građevine, sve komponente arhitekture izvorno su pripremljene iz prirode lokalnog kraja.
Jednako tako, u ovom slučaju zahtjev investitora je bio stvoriti prostor u skladu s lokalnom arhitekturom uz novi pogled i doživljaj prostora.
- Projekt je trebao biti izgrađen na lokaciji u blizini poljoprivrednog zemljišta, a nakon snimanja lokacije, za tu svrhu odabrano je mjesto s pogledom na branu i okolni krajolik – objašnjavaju arhitekti iz ureda Shaygan Gostar Architectural Group koji su bili zaduženi za ovaj zadatak.
Završni pokrov kolibe/kuće sačinjen je od gline i slame (u ovom slučaju specifična vrsta biljnog vlakna koje se koristilo za pokrivanje krovova tamošnjih seoskih kuća). Odluka za ovaj odabir proizašla je iz želje da se građevina uklopi u pozadinu, ali jednako tako želja je bila održati raspoloživi prostor tako da može biti u skladu sa seoskim kućama iz prošlosti. Prostor od 50 metara četvornih sastoji se samo od jedne etaže, koja ima izražen meditativni karakter. Mala kuhinja i kupaonica funkcionalno su postavljene tako da omoguće ugodan boravak u kući, ali ujedno i da ne budu smetnja. Dugi dvovodni krov nastavlja cijelu priču i korišten je kako bi bio blizak ruralnoj tipologiji stanovanja.
Osim korištenja recikliranih i prirodnih materijala, kuća je dobila i manju intervenciju u suvremenom obliku koja se očituje kao prijelazna terasa koja cijeli prostor otvara prema vanjskom dijelu, ali ujedno i unosi svjetlost i prirodu u unutrašnjost. Specifičan izgled terase ističe se svojim čeličnom crnom oblogom koja svjedoči spajanju sadašnjosti i prošlosti.
