Na jednom brežuljku iznad Opatije, u mjestu Veprinac, gdje kamen i more dišu zajedno stoljećima, stoji kuća simbolična imena: Castello di papa. Mjesto je to gdje se prošlost susreće sa sadašnjošću, a svaka ploča i svaka greda nose priču generacija obitelji. Obnova te kuće nije bila običan projekt, bila je to osobna misija pjevača i kantautora Mauro Staraja, koji je odlučio oživjeti obiteljsku kuću svojih predaka i vratiti joj duh vremena u kojem je nastala, obogaćen novim detaljima, ali i novim članovima.
- Ovo nije samo kuća. To je srce naše obitelji. Mjesto gdje su živjeli moj nono, moj otac i svi prije njih. Kad sam je obnavljao, nisam gradio zidove, nego vraćao dah uspomenama - započeo je s pričom Mauro Staraj.
Veprinac, srednjovjekovni gradić smješten među četirima crkvicama i kamenim bedemima, odiše poviješću i životom. Kamene stepenice, mirisi mora, zemlje i planina stapaju se u simfoniju koja oplemenjuje svaki trenutak proveden ovdje. Na samom vrhu brda, vidikovac Brituh pruža pogled koji seže preko cijelog Kvarnera, Rijeke i Učke. Tu se čovjek, kaže Mauro, osjeća "dva prsta do neba".
- Za mene to nije samo pogled. To je osjećaj doma. Onaj nevidljivi konac koji te veže uz zemlju i korijene. Stari grad u Veprincu mjesto je gdje se mir ne kupuje, nego nasljeđuje - kaže Mauro.
Kuća je stoljećima pripadala njegovoj obitelji. Tijekom vremena propadala je, ali Mauro je od malih nogu u glavi nosio viziju njezina oživljavanja. Prva ideja bila je preurediti malu štalu u glazbeni studio, no srce ga je vodilo prema nečem većem, cijelom kaštelu, koji je doživio novo rađanje.
- Na kraju nije ispala štalica, nego cijeli kaštel. Kao da me dozivala: ‘Vrati se doma‘. I vratio sam se - iskreno će ovaj pozitivni glazbenik.
Proces obnove počeo je ozbiljnije 2023. godine, no Mauro ga je planirao godinama. Od stare kuće ostali su samo nosivi zidovi. Sve ostalo nastalo je iznova, s poštovanjem prema tradiciji i osjećajem za detalje.
Kuća danas ima četiri sobe, svaka nazvana po članovima obitelji i s vlastitom pričom. Iz nekadašnje štale nastao je wellness s jacuzzijem i saunom - prostor tišine i spokoja. Na katu je mali muzej posvećen obitelji i životu Veprinca, s pismima, fotografijama, testamentima i starim predmetima koji pričaju priču o životu prije više od stoljeća.
- Shvatio sam da ne obnavljam zidove, nego vraćam život obiteljskoj povijesti. Pronašao sam nonotova pisma iz Abesinije, testamente starije od 200 godina i rodoslovlje iz 1684. godine. Kad sam to držao u rukama, znao sam da sve ima smisla - prisjeća se Mauro.
Dizajn potpisuje ekipa iz Studia Dots, Don Papandopulo zaslužan je za dizajn eksterijera, dok je interijer dizajnirala arhitektica Sanja Štimac. Sam interijer kuće balansira između tradicije i suvremenosti, s naglaskom na toplinu i udobnost. Hrastov parket, svijetle drvene grede i veliki kreveti pozivaju na odmor dok kameni zidovi i betonski strop u prizemlju stvaraju osjećaj povezanosti s prošlošću. Kuhinja je ručno sazidana i brušena do savršenstva, kupaonice su u mikrocementu, a rasvjeta je blaga i diskretna.
- Otac i ja nanosili smo vapno sami, ručno. Htio sam da kuća diše, kao što je disala stoljećima prije. To je moj način da povežem prošlost i sadašnjost - kaže Mauro.
U dnevnom prostoru stoji klavir, podsjetnik na glazbenu stranu života, ali i prostor u kojem Mauro ponovno osjeća inspiraciju.
Kuća je puna detalja s pričom. U vrtu stoji kip pratete Anice, izrađen od cedra starog 120 godina, prikazujući mljekaricu kako nosi košaru na leđima, simbol svakodnevnog života predaka. Na ulazu je kamen s uklesanim stihovima pjesnika Josip Stanića: "Kamik, kamečina, spran i tučen, trudan i zmučen. A drag, tako drag, va srce zavučen".
- Taj kamen je simbol zahvalnosti svima koji su živjeli prije nas. Kad ga pogledam, znam da to nije običan kamen. U sebi nosi svu ljubav prema rodnoj grudi i sve one koji su tu bili prije mene. Kao da ih sve opet vidim - objašnjava Mauro.
Vrt je oaza mediteranskog bilja - lavanda, ružmarin, masline. Na mjestu nekadašnjeg kokošinjca danas je ljetna kuhinja i prostor za druženja s pogledom na more i planine. U hladu stare brajde nalazi se kameni stol, a samo nekoliko koraka dalje amfiteatar - dom domaćeg jezika i tradicije.
- Kao što u glazbi njegujem naš ‘ča‘, tako i ovdje želim da djeca osjete naslijeđe i ljubav prema domaćem jeziku te pripadnost najljepšem kraju na svijetu - dodaje Mauro.
Veliki bazen i terase čine kuću oazom za opuštanje. Prvi pravi trenutak sreće bio je kad su Mauro, njegova supruga i djeca prvi put zaigrali boće na "jogu" u svojem vrtu, mjestu jednostavnosti i druženja.
- Imati jog ispred kuće bila mi je možda i najveća želja u cijeloj ovoj priči. Taj prvi put kad smo igrali - smijeh djece, sunce koje zalazi nad Učkom i supruga koja trči naokolo, fotografira naša sretna lica… U tom trenutku znaš da je apsolutno sve imalo smisla. Osjetiš ogromnu zahvalnost. Na istom tlu gdje su se družili i radili moji stari, gdje sam ja kao dijete lovio leptire, sada se igraju moja djeca. To je život - kaže Mauro.
Za njega, Castello di papa je više od kuće, to je glazba, tradicija i emocija utkana u kamen i drvo.
- Zidove možeš kupiti, ali dom se mora osjetiti. Kad znaš zašto nešto radiš, kuća ti to vrati - kaže.
Upravo zbog takvog pristupa ova kuća danas ponovno diše. Smijeh, pjesma, mirisi kave i svježe pečenog kruha ispunjavaju prostor. Ljeti, dok je Mauro na koncertima, Castello di papa dostupan je njihovim gostima, a nakon sezone opet postaje obiteljski raj i bijeg od užurbanog života u kojem, baš kao i generacijama prije, Staraji stvaraju uspomene za dugo pamćenje.
Castello di papa baš zato je dokaz da dom nije samo građevina, nego mjesto gdje se čuvaju i prenose kultura, tradicija i osjećaj pripadnosti.
Vrijedilo je zato zasukati rukave i posvetiti se jedinstvenoj obnovi koja je, sama po sebi, bila velik izazov, no uz dobar dogovor i složnu obitelj, sve je moguće izvesti pa čak i unatoč iznenađujućem trošku.
- Koliko god vam rekli da će koštati, lažu. Potrošit ćete više, puno više. Pripremite živce, novac, ali i obitelj. Krećete na najluđe, ali i najljepše putovanje svog života - savjetuje Mauro svima koji žele obnoviti napuštenu djedovinu i darovati joj novi život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....