Njihov se stan nalazi u povijesnom kompleksu Paromlina, jednom od najvažnijih zagrebačkih spomenika industrijske arhitekture, a oni ga doživljavaju kao igralište za ispucavanje kreativnosti. I to im odlično ide! Upoznajte Nevu Kiš i Luku Kedžu
Davne 1862. Vatroslav Egersdorfer dobio je građevinsku dozvolu za gradnju mlina na tada nesagrađenom prostoru južno od novosagrađene željezničke pruge, u produžetku Petrinjske ulice. Danas, točno 154 godine poslije, jedan od najvažnijih zagrebačkih spomenika industrijske arhitekture posve je devastiran, počevši od nekoliko požara do dugogodišnje nebrige, vremenskih neprilika i ljudske ruke. Riječ je, naravno, o Paromlinu, koji je imao tri povijesne etape: prvu od osnutka 1863. do 1906. kada ga je uništio katastrofalan požar, drugu od 1907. do 1946. kada je bio u punoj funkciji te treću od 1946. do 1988. godine. U tom vremenu bilo je niz dogradnji i adaptacija da bi 1988. opet došlo do novog požara koji je prilično uništio postrojenja, a posebno su uništene glavna mlinska zgrada i zgrada transmisije. Od tada do danas nastavljeno je propadanje cijelog kompleksa.
Među napola urušenim zgradama, kao jedini očuvani objekt iz prve faze gradnje, ističe se Upravna zgrada, odnosno Zgrada ravnateljstva. Nju je 1880. projektirao Janko Jambrišak, a preoblikovao Gjuro Carnelutti 1900. i ona nosi značajke reprezentativnog visokog historicizma.
Ova kratka povijest bitna je Nevi Kiš i Luki Kedži, mladom paru koji živi, ni manje ni više, nego u Upravnoj zgradi Paromlina, na kojoj je prije nekoliko desetljeća nadograđeno potkrovlje. Upravo je na toj zadnjoj etaži smješten njihov šarmantan stan površine 84 četvorna metra.
- Stan smo kupili prije pet godina. Moja mama i očuh krenuli su s uređenjem, a Luka i ja nastavili smo prije tri godine. U stanu nije bilo ni kuhinje ni kupaonice, ali nas je privukao njegov potencijal. I, naravno, lokacija. Iako je zgrada sagrađena 1985. i kao takva nije bila stambene namjene, imali smo sreće s instalacijama i, zapravo, nismo naišli na previše tehničkih problema u adaptaciji. Ipak, nismo išli u kompletnu adaptaciju jer su osnove bile u urednom stanju, a za kompletnu adaptaciju ionako je potrebno promijeniti krov na zgradi da bi to bilo isplativo izvesti - kažu Neva i Luka, pokazujući nam potkrovlje koje se sastoji od dnevne zone, dvije spavaće sobe i dvije kupaonice.
Iz hodnika se s lijeve strane ulazi u gostinjsku spavaću sobu sa zasebnom kupaonicom, a ulazni prostor je vratima i dvjema stepenicama odvojen od središnjeg dijela. On se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, iz kojeg se ulazi u glavnu spavaću sobu s walk-in garderobom. Između kuhinje i blagovaonice je ulaz u još jednu kupaonicu. Prva specifičnost koja se uočava je ta da je ulazni hodnik na višoj razini od ostatka stana, a svaka soba odvojena visokim pragom pa, govori nam Neva, ljudi često komentiraju da se osjećaju kao na brodu.
Prvo smo napravili kuhinju i kupaonicu, dok smo od većih zahvata srušili zid između kuhinje i dnevnog boravka i dodali još jednu kupaonicu, tako da imamo dvije - prepričavaju.
Prostorom prevladava drvo, odnosno stari parket i stropne grede s kojih su ogulili smeđu boju te ih obojili u bijelo. Boje su neutralne, uz pokoji akcent tirkizne, plave i sive, a mijenjaju se ovisno o raspoloženju. Tako se možda već iduće godine odluče sve obojiti u neku potpuno drugu boju. Nit vodilja u uređenju bila je, kaže Neva, napraviti ugodan životni prostor za što manje novca.
- Većina stvari je napravljena na 'uradi sam' način. Na uređenje su najviše utjecali moja mama i očuh koji su dizajneri. Luka i ja završili smo svaki svoju Akademiju i stoga nam nije trebala vanjska pomoć. Tu i tamo kakav električar ili vodoinstalater - kaže i dodaje kako su, s obzirom na to da su "skupljači" pa često kući donose razne kuriozitete, htjeli napraviti neutralan "okvir" za sve te stvarčice.
- Stilski nemamo nekakav jasan cilj, rekla bih da smo prije eklektični nego da naginjemo minimalnom ili elegantnom - ističu Neva i Luka, kojima je prilikom uređenja i opremanja bitan bio velik blagovaonski stol za koji stane puno ljudi jer vole druženja, a upravo je on bio polazišna točka i za blagdansko uređenje.
- Kad je u pitanju Božić, moj moto je: 'manje je više, a više je još više' - smije se Neva i dodaje kako voli raskošne dekoracije velikih dimenzija, koje su pomalo nesvakidašnje, ali oku zanimljive. Prvo, nastavlja, prikupi razne prirodne materijale, grane, razno prirodno bilje i onda krene od toga što ima. Nije uvijek isto, ove se godine odlučila za pastelne tonove i "natur" shemu, kao i za nešto decentnije ukrase.
Osim same blagovaonice i blagovaonskog stola, Nevi i Luki bila je, naravno, važna i kuhinja, pogotovo uzme li se u obzir da se Neva profesionalno bavi kuhanjem.
- Kuhinja je po mjeri prema našim nacrtima, a vodili smo se time da istodobno u njoj može kuhati više ljudi. Također, ideja je bila da nema gornje elemente nego da je veliki dio spremišta otvoren u prostoru - ističu vlasnici i dodaju kako su nakon rušenja zida između kuhinje i dnevne sobe dodali "low budget" kuhinjski otok, koji se pokazao kao sjajan dodatak jer se koristi kao radna površina, bar za hranu i piće... Od manjih komada namještaja, pak, izdvajaju kupaonski umivaonik koji je Nevin očuh Mile pronašao na tavanu i ukomponirao, a od detalja mobil albatrosa iz Lukinog djetinjstva, drvene figurice Pinocchija koje su dobili na dar s putovanja baka iz Pule, zatim starinsku lampicu na "touch" koju su dobili na dar od Nevinog djeda...
Mogu se vidjeti i neki predmeti koje su im donijeli prijatelji s putovanja, a oni im našli mjesto u domu.
Sve nam je to drago, ali moramo priznati da se ne vežemo toliko za stvari, sve se to već sutra može izmijeniti. Stan je 'work in progress', ne prođe mjesec dana a da se nešto ne promijeni. Nekad pogriješimo, nekad smo zadovoljni. Opseg preinake ovisi o financijama i vremenu koje možemo utrošiti na stan. Stan nam je zapravo igralište za ispucavanje kreativnosti - zaključuju.
