Profesor Miha Tomaževič iz Ljubljane magistrirao je na Institutu za potresno inženjerstvo i inženjersku seizmologiju u Skoplju. Smatra se jednim od svjetskih eksperata za tematiku potresne otpornosti zidanih zgrada. U Zavodu za gradbeništvo Slovenije dugo je vodio Odsjek za potresno inženjerstvo i odjeljenje za konstrukcije, bio je i direktor Zavoda. Sad je u mirovini. Tomaževič međunarodni ugled uživa i na području ojačanja potresima oštećenih zidanih konstrukcija i zgrada baštine. Svojim iskustvima koristio se u obnovi gradova poslije potresa u nekadašnjoj Jugoslaviji, Italiji, Meksiku i Indiji te je predavao na brojnim sveučilištima u svijetu.
Neki trenutno dovode u pitanje sigurnost opeke kao građevinskog materijala u potresnim područjima. Međutim, na vašim predavanjima često pokazujete visoke zidane zgrade, na primjer u San Franciscu, koje su bez oštećenja podnijele veoma jake potrese. Kod Petrinje, je li u potresu nastao problem zbog same opeke ili više zbog neadekvatne gradnje i stare neodržavane gradnje?
- Opeka odnosno, bolje rečeno, ziđe specifičan je građevinski materijal, koji je sastavljen od zidnih elemenata blokova opeke te morta - ljepila, po potrebi još i armature i betona za zalijevanje. Kao nehomogen i neizotropan materijal ziđe dobro podnosi opterećenja na pritisak, dok je njegova otpornost na zatezanja i smicanja, koja se javljaju kod potresa, puno manja. Tako pored mehaničkih osobina materijala bitnu ulogu kod potresne otpornosti igra još i sama osnova zidane konstrukcije, koja mora biti takva da nedostatke materijala kompenzira suradnjom svih nosećih i nenosećih zidova kada je u pitanju preuzimanje potresnog opterećenja. Ako je kvaliteta materijala adekvatna, zidovi pravilno i simetrički raspoređeni u tlocrtu i po visini te međusobno povezani u visini katova, tako da konstrukcija radi kao kruta kutija, zidane zgrade dosta dobro prenose potresna opterećenja, čak i kad nisu bile projektirane za potres.
U Petrinji je situacija bila slična kao u mnogim europskim mediteranskim gradovima koje su u zadnje vrijeme pogodili potresi. Za razliku od našeg Posočja i starih gradova u Italiji i Grčkoj, gdje su stare zgrade većinom građene od kamena, u Petrinji je materijal opeka. Nisam detaljno upoznat sa situacijom, međutim na osnovi toga što sam vidio i čuo od kolega, problem je bio u neadekvatnoj gradnji u slučaju starijih zgrada jer zidovi nisu bili povezani, krovovi nisu sidreni, loši materijali su korišteni, loše je bilo održavanje i slično, pa i posljedica toga da kod gradnje novijih objekta potresnih propisa nije bilo.
Koje su zgrade trenutno najugroženije na našim područjima? Postoji li neka prijelomna godina nakon koje su zgrade građene sigurnije u smislu potresa i što je sa zgradama iz 30-ih, 40-ih, 50-ih godina u kojima već uz ciglu i drvo ima i malo armiranog betona, ali ipak nisu građene protupotresno?
- Pojednostavljeno, najugroženije su sve stare zgrade koje nisu bile projektirane prema potresnim propisima ili normama, naročito one izgrađene u starim gradskim i ruralnim jezgrama. Kao što su potresi pokazali, postoji ipak razlika u kvaliteti gradnje u gradovima ili na seoskim područjima. Međutim, vrijeme gradnje vezano na protupotresne propise nije jedini pokazatelj. Kao što mnoge stare zidane zgrade, koje nisu vidjele propise, stoje gotovo bez oštećenja poslije jakih potresa, tako se i pojedine zgrade koje su računate na potresno opterećenje mogu rušiti. Odgovor nije jednostavan i jednoznačan, međutim osnovni parametar za dobro ponašanje kod potresa je osnova konstrukcije. Ako je konstrukcija jednostavna i simetrična, s nosećim elementima, zidovima, ravnomjerno raspoređenim u tlocrtu i po visini, zgrada ima velike šanse preživjeti potres. Općenito, na našim su područjima zgrade u gradovima prije Drugog svjetskog rata većinom zidane i dosta su dobre kvalitete. U pogledu propisa preokret je značio potres u Skoplju 1963. godine, kada su na osnovi prihvaćenih slovenskih preporuka za protupotresnu gradnju izrađeni savezni propisi, koji su 1964. stupili na snagu kao prvi jugoslavenski privremeni tehnički propisi za gradnju na seizmičkim područjima. Pravilnik iz 1981., koji je zamijenio propise iz 1964., bio je u ono vrijeme jedan od najsuvremenijih propisa u svijetu i vrijedio je sve do uvođenja europskih normi, eurokodova 2008. godine. Danas se potresna ugroženost zgrada mjeri sa zahtjevima eurokodova, što, po mome mišljenju, ne daje uvijek realne ocjene. Mnogobrojna iskustva nakon potresa naime pokazuju da su se mnoge zgrade koje ne ispunjuju zahtjeve eurokoda kod potresa trebale srušiti, međutim one i dalje stoje, čak mnoge nisu ni ozbiljno oštećene.
Potres u Petrinji bio je nešto jači od onoga što predviđaju seizmičke karte na tom području. Mislite li da je vrijeme za reviziju tih karata i koliko je uopće moguće predvidjeti potrese? Kako to da je zona Petrinje bila relativno nisko?
- Karte seizmičke opasnosti su karte koje su zamijenile starije, takozvane seizmološke karte. Seizmološke karte su seizmolozi izrađivali na osnovi povijesnih podataka o potresima, pa su tako na kartama prikazani stupnjevi seizmičkog intenziteta, dakle posljedica potresa na zgradama. Te su se karte poslije svakog potresa dopunjavale, jer bi se potresi događali i na lokacijama gdje ih seizmološke karte nisu predviđale ili su bili jači od predviđenih. Karte seizmičke opasnosti zasnovane su i na geološko-tektonskoj strukturi zemljine kore na nekom području, pa i vjerojatnosti da u datom vremenskom intervalu dođe do nastanka potresa. Potresna opasnost ne izražava se u očekivanim posljedicama, nego u smislu fizikalnog parametra koji inženjeri trebaju za proračun potresne otpornosti, a to je očekivano ubrzanje tla. Jasno, na taj se način ne može točno predvidjeti događaj potresa. Vrijednosti ubrzanja na karti su takozvana osnovna ubrzanja tla, koja vrijede za čvrsta tla, stijenu. U zavisnosti od vrste tla iznad stijene vrijednosti na površini, u nivou temelja se ojačaju, što norma za projektiranje uzima u obzir s tzv. koeficijentom tla. Ne znajući sastav tla, a znajući da se zbog vrste tla osnovno ubrzanje kod potresa s malom magnitudom može povećati čak i za 80 posto osnovnog, ne bih mogao tvrditi da je zona Petrinje nisko rangirana. Međutim, s novom generacijom normi Eurokod, koje se pripremaju, mijenja se i metodologija izrade karata potresne opasnosti, pa će postojeće karte svakako uskoro doživjeti reviziju.
Koliko potresno otporna gradnja utječe na troškove gradnje?
Analize pokazuju da, u najgorem slučaju, dodatni troškovi za potresno otpornu gradnju konstrukciju poskupljuju za 20 posto. U većini slučajeva čak i manje, jer konstrukcija već samim tim da je sposobna preuzimati vertikalno opterećenje ima neku, ponekad čak značajnu, sposobnost za preuzimanje potresnih sila. Znajući da kod prosječno opremljene zgrade troškovi konstrukcije iznose otprilike 40 posto cijene kvadratnog metra konačnog objekta, utjecaj na konačnu cijenu je samo 8 posto. U slučaju da lokacija terena i luksuznost opreme bitno utječu na cijenu kvadratnog metra, taj je utjecaj još puno manji.
