Poslovna zgrada Fortica, smještena na samom ulasku u staru jezgru Kastva, koja nalikuje klasičnim starim, uskim i visokim kućama ovoga grada u neposrednoj blizini Rijeke i Opatije, "dom" je proslavljenog kuhara Željka Markusa već osam godina, kad je u njoj otvorio Bistro oštariju naziva Fortica. Iako je već tada imao viziju o njezinu uređenju u kombinaciji tradicionalnog i modernog, načuli smo da je posljednjih pandemijskih godina dodatno oplemenio cijeli prostor. Stoga nismo propustili uputiti se u Forticu i doznati nešto više o Markusovoj interijerskoj priči. Bistro oštarija Fortica nalazi se u objektu u kojem je nekad bio restoran Kukuriku, no kako je sam prostor bio u lošijem stanju, Markus se, prisjeća se, odlučio na izazovan projekt preuređenja.
- Ovaj dvoetažni prostor želio sam pretvoriti u modernu oštariju u kojoj će se ispreplitati moderna kuhinja sa svim popratnim aparatima, tradicionalni komadi namještaja koji pričaju povijesnu priču i moderni tanjuri na kojima se opet sljubljuje moderno i tradicionalno - kaže Markus.
DVIJE KUHINJE
Na samom ulazu nalazi se terasa površine 100 kvadrata koja je ljeti u hladu glicinije, biljke prekrasnog ljubičastog cvijeta, a s obzirom na to da se nalazi na 365 metara nadmorske visine, nudi i jedan od najljepših pogleda na Kvarner. U Forticu se ulazi kroz starinska vrata, a čim zakoračite u prostor, doživljava se fuzija zanimljivo uređenog interijera i mirisa domaće hrane.
Gornji dio oštarije podijeljen je u tri dijela: manji šank, veliki prostor s retro stolovima i 40 sjedećih mjesta i moderna kuhinja skrivena od očiju gostiju. Podrumska se etaža, pak, u potpunosti razlikuje od gornje, a do nje vodi stubište kakvo se može vidjeti u tradicionalnim kvarnerskim kućama, sa stepenicama presvučenima u mozaik pločice. Tu se nalaze konoba sa 30-ak sjedećih mjesta i kuhinja u kamenu koja je, za razliku od gornje kuhinje, smještena iza transparentne stijene pa gosti mogu gledati kako nastaje naručena hrana.
Poglede privlači i ručno rađeni namještaj, ali i mnogi detalji, od kojih neki za Markusa imaju i sentimentalnu vrijednost.
- Moj prijatelj Zoran Drnjević ima zlatne ruke, koje su posebno došle do izražaja tijekom pandemije kad je oštarija bila zatvorena. U to vrijeme želio sam napraviti ormar za vino koji bi bio pregledan svakom gostu, a nedostajale su mi lampe koje sam želio pretvoriti u svod od konobe... Tražio sam nešto gotovo, ali ništa mi se nije svidjelo - kaže Željko.
Tako su kao držači boca u retro "ormaru" za vino poslužile opeke s 200 godina starog krova Željkovih predaka koje je čuvao u svojem dvorištu, pokušavajući im dati novu namjenu. Sva rasvjetna tijela u prostoru napravljena su ručno u kombinaciji cijevi, lima i kabela, a zgodna je informacija da je za izradu svih lampi ukupno potrošeno 100 eura.
LOKALNI UMJETNICI
Na zidovima se mogu uočiti detalji i slike, koje su djela mladih umjetnika iz Kastva, poput Klaudija Franka i Marte Benažić, dok su "Mlekarica" i "Boškarin" djelo samouke slikarice iz Opatije, Pepine Basse.
Posebna je pažnja usmjerena i na posluživanje hrane. Koriste se Churchill tanjuri u desetak prirodnih boja poput zelene, crvene i smeđe, proizvedeni od visokokvalitetne keramike u tvornici u Engleskoj. Željko ih, pojašnjava, uvijek bira tako da ih sljubljuje s namirnicama na tanjuru. Koriste se i njemačke čaše Spiegelau te Solea pribor za jelo.
Za kraj nam je Markus pojasnio da je oštarija starinski naziv za bistro u kojem se u ugodnoj atmosferi može popiti kava i pojesti domaći kolač, a u ovom slučaju i uživati u domaćoj kuhinji pripremljenoj s lokalnim namirnicama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....