kuća od 400 m2

Moderno potkrovlje u kući iz 1894. godine

Imanje obitelji Šimunković na Pelješcu obuhvaća kamenu obiteljsku rezidenciju, kapelicu, vinariju i mlinicu za masline. Vlasnici su nam ispričali kako su tekle brojne renovacije, zašto se posebno ponose kako su osmislili potkrovlje te zbog čega je ovo mjesto za njih riznica uspomena, puno više od običnog stambenog objekta.

PROFIL

INFO: potkrovlje u kući od 400 kvadrata
LOKACIJA: Potomje, Pelješac
VLASNICI: obitelj Šimunković
UREĐENJE: vlasnici

Ovo je priča o obiteljskoj kući Šimunković koja se nalazi u pelješkom mjestu Potomje. Kuća je sagrađena krajem 19. stoljeća, odnosno 1894. godine i njezini zidovi pričaju jako lijepe priče.



- Sagradio ju je Antun Šimunković, pradjed, kao 'novu' obiteljsku kuću. Katnica je to s klasičnom tadašnjom gradnjom od samog kamena gdje su zidovi debljine 80 cm, a kako je u to vrijeme bilo moderno, onda je i ova kuća dobila fasadu. Unutrašnjost kuće bila je uređena namještajem izrađenim u Veneciji, a svaka je prostorija bila ukrašena raskošnim lusterima. Nažalost, dva svjetska rata učinila su svoje, tako da antiknog namještaja odavno više nema u našem vlasništvu. Samo dva preostala lustera i pojedini sačuvani detalji svjedoče o tadašnjoj uređenosti kuće.

Kuća je temeljito obnovljena tijekom 2012. i 2013. godine, gdje se maksimalno pokušalo sačuvati duh stare obiteljske kuće, a opet je bilo potrebno prilagoditi izazovima modernog načina života - priča nam sadašnji vlasnik kuće, gospodin Zvonimir Šimunković, kojem je ova kuća puno više od obične stambene kuće. Ona je za njega, kaže, riznica obiteljskih uspomena, emocija i objekt koji ima vrijednost koja se ne može mjeriti s onom materijalnom. Zato je i cijelom ovom projektu pristupio drugačije, s puno više osjećaja.


- Renoviranje kuće je počelo potpunim rušenjem cijele stare kuće gdje su ostali samo vanjski nosivi zidovi te je u tom trenutku kuća izgledala potpuno apokaliptično, bez ičega iznutra i bez krova. Srećom, to je samo bilo privremeno. Prilikom obnove koristili su se moderni načini gradnje i materijali gdje su drvene nosive grede zamijenile armiranobetonske grede ugrađene u kamene nosive zidove, a pregradne zidove koje su bile od tzv. travatura (u okvire od drva je stavljan lisnati dio kukuruza, a na drveni okvir se stavljala smjesa pijeska i klaka) zamijenili su lagani Ytong blokovi- otkriva vlasnik i dodaje da je ugrađeno podno grijanje na toplu vodu, što zapravo znači da je u podove položeno nekoliko stotina metara cijevi kroz koje protječe topla voda i na taj način zagrijava prostor.

- Voda se zagrijava solarnim vakuumskim panelima, dok je dodatno zagrijavanje spremnika za toplu vodu u zimskim mjesecima podržano još i s kotlom na pelete. Peleti se sve više koriste kao gorivo upravo zbog svoje ekonomičnosti, ali i praktičnosti jer sustav dogrijavanja pogonjen peletima radi automatizirano i sam dozira količinu potrebnih peleta. Upravo iz razloga podnoga grijanja, podovi su obloženi keramičkim pločicama jer one najbolje provode toplinu zimi, dok u ljetnim mjesecima ugodno hlade prostore gdje su visine stropova i do 3,6 metara. Iz toga razloga, a i zbog načina gradnje vanjskih nosivih zidova od kamena i debljine od 0,8 metara u ljetnim mjesecima nije potreban nikakav klima-uređaj, a u noćnim satima prilikom spavanja itekako je potrebna i podeblja deka - kaže i dodaje da izmjena u vizualnom identitetu obiteljske kuće je u tome što se na pročelje kuće nije stavljala završna fasada, već je ostavljen izvorni kamen koji je pjeskarenjem dobio potpuno novi izgled te pažljivim izvođenjem fuga otkrilo se o kakvoj je kamenoj "ljepotici" zapravo riječ. Svih ovih godina do renoviranja je zapravo fasada sramežljivo skrivala prelijepi izvorni kamen.
Glavni projekt za obnovu obiteljske kuće izradila je lokalna arhitektonska kuća po idejnom projektu koji je izradio arhitekt Duje Kaliterna.




- Sami unutarnji dizajn kombinacija je novog i starog, odnosno svaki komad namještaja ili nekog detalja koji smo uspjeli sačuvati temeljito je obnovljen i dobio je svoje novo mjesto u kući, a sve drugo je uklopljeno kako bi ti detalji došli do izražaja. Tako su u kuhinjska vrata primjerice ugrađena izvorna ukrasna stakla koja su nekad davno ukrašavala vrata velike saloče (centralna prostorija), a dva lustera s kraja 19. stoljeća obnovljena su u izvornom obliku, kakva su bila tada - opisuje.



Inače, obiteljska je kuća građena kao dvojna kuća, a izvorno je bila spojena prolazom u prizemlju. Sada je taj prolaz prilikom obnove zatvoren pa su nastale praktički dvije kuće koje se sastoje od prizemlja i kata te potkrovlja koje ima posebni prilaz i u kojem se nalaze dvije zasebne jedinice.


Ono što svakako valja napomenuti jest to da je obiteljska kuća samo "centar" cijelog kompleksa. U dvorištu ispred kuće je kapelica, crkva Svete Lucije, također sagrađena krajem 19. stoljeća. U vrtu pored kuće je i libanonski cedar, vršnjak obiteljske kuće i crkve Sv. Lucije. Premda i službeni navodi govore o tome da cedar izvlači svu negativnu energiju, dovoljno je sjesti u hladovinu ispod njega pa da to uistinu i osjetite. Odmah do vrta s cedrom nalazi se još jedno obiteljsko "blago", a to je vinarija u kojoj odležavaju vina obitelji Šimunković. Starost zgrade vinarije još se uvijek pokušava utvrditi, međutim neki navodi i vještačenja okolnih kuća koje datiraju od sredine 17. stoljeća govore da je zgrada vinarije postojala i prije njih. U sklopu obiteljske kuće je i mlinica za masline gdje se prije 100-tinjak godina dobivalo maslinovo ulje. Mlinica danas nije u toj funkciji, međutim u njoj je još uvijek cijeli izvorni mehanizam.






Foto: Antonio Bokšić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. svibanj 2024 23:37