Na prvi pogled, ovaj stan u Pragu možda ne odaje koliko se toga moralo promijeniti da bi postao dom kakav je danas. Smješten u manjoj stambenoj zgradi u četvrti Břevnov, na rubu urbanistički zaštićenog područja Tejnka, stan je izvorno projektirao arhitekt Jan Kupka na prijelazu tisućljeća. Zgrada je od početka bila okrenuta prema prostranom vrtu na južnoj strani, no potencijal njezina položaja nije bio u potpunosti iskorišten. Prethodni vlasnici spojili su dva stana u zapadnom dijelu zgrade i pretvorili ih u dvoetažni prostor, ali glomazno stubište i dubok tlocrt s malo prirodnog svjetla predstavljali su ozbiljna ograničenja.
Stan u takvom stanju kupila je peteročlana obitelj koja je trebala više prostora kako su djeca rasla, a budući da su ranije za uređenje doma angažirali arhitekte iz praškog studija esté architekti, bilo im je posve logično i novi prostor prepustiti njima u ruke. Zadatak su preuzeli Michal Škrna, Tereza Tejkalová i Tomáš Pavlakovič s idejom da ne mijenjaju samo izgled interijera, nego i način na koji obitelj koristi svoj dom.
Jedan od najvećih problema bio je nedostatak dnevnog svjetla u središnjem dijelu stana. Arhitekti su zato krenuli od promjene rasporeda, a ulaz u stan odmaknuli su od zajedničkog stubišta zgrade. Time su oslobodili prostor za prostrani garderobni ormar iza zrcalnih vrata, ali i omogućili da se ulazni dio bolje uklopi u ostatak interijera.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više
Ključna promjena dogodila se na zapadnoj strani stana. Uvođenjem dodatnog izvora prirodnog svjetla kroz zabatni zid, odnosno bočnu završnu stranu zgrade, arhitekti su otvorili pogled prema terasi s novim krovnim vrtom. Velike fiksne staklene stijene u blagovaonici i kuhinji sada u interijer uvode zelenilo, a nekadašnji mračni hodnik postao je sastavni dio otvorenog dnevnog prostora.
Kombinacija južne orijentacije, bočnog svjetla i dugih pogleda kroz stan potpuno je promijenila dojam prostora. Umjesto niza odvojenih i slabije osvijetljenih dijelova, dnevna etaža danas djeluje prostranije i povezanije s vrtom.
Važnu ulogu u tome ima i novo stubište. Izvorno dvokrako stubište zamijenjeno je spiralnim modelom od metala u nijansi šampanjca, koji zauzima znatno manje prostora i djeluje gotovo poput skulpture. Njegova izvedba bila je tehnički zahtjevna: konstrukcija je dopremljena u dijelovima, a potom zavarena, ispunjena i završno obrađena na samom gradilištu kako bi izgledala kao jedinstven, tvornički lakiran element.
Iznad stubišta postavljen je rastezljivi stropni sustav Barisol s mogućnošću prigušivanja svjetla. Njime su arhitekti dobili uredno i funkcionalno rješenje umjesto prvotno razmatranog krovnog svjetlarnika, koji bi zahtijevao previše složene građevinske zahvate.
Među najupečatljivijim elementima interijera ističu se dva volumena u dubokoj petrolejskoplavoj boji. Umjesto da ih pokušaju stopiti s ostatkom prostora, arhitekti su im dali ulogu samostalnih objekata koji unose snažan koloristički naglasak.
Donji volumen objedinjuje gostinjski toalet, spremište i mali barski kutak s hladnjakom za vino, skrivenim iza kliznih vrata koja se uvlače u konstrukciju. Na katu se nalazi drugi plavi volumen, koji odvaja glavnu spavaću sobu od kupaonice s tušem.
Četveročlana obitelj iz Zadra živi u stanu od 165 m2 kakav se rijetko viđa
Promišljeno je riješen i prostor za blagovanje, koji u prethodnom rasporedu nije imao odgovarajuće mjesto. Premještanjem blagovaonskog stola iz kuhinje oslobodilo se dovoljno prostora za raskošni barski pult, na kojem je investitorica željela koristiti prirodni kamen.
Arhitekti su kombinirali tri različite vrste kamena, pritom vodeći računa o njihovoj boji, teksturi i međusobnom odnosu. Za glavne površine barskog pulta odabrali su kvarcit Patagonia, dok je samostojeća baza izrađena od bijelog mramora Portogallo Estremoz. Treća vrsta, tamnocrveni mramor Rosso Levanto, pojavljuje se u niši blagovaonice, obojanoj lakom u nijansi rubina.
Usklađivanje uzoraka i dimenzija bilo je gotovo poput slaganja Tetrisa. Arhitekti su s dobavljačem detaljno razrađivali plan rezanja kako bi iz raspoloživih kamenih ploča dobili što više uporabljivih komada i pritom sveli otpad na najmanju moguću mjeru. Zahtjevan postupak isplatio se jer je omogućio da različite vrste kamena djeluju kao dio jedinstvene kompozicije.
Ostatak interijera namjerno je smireniji. Ugradbeni namještaj, radne površine i tekstili izvedeni su u kremastim, prljavobijelim i nježnim bež tonovima, pa boja i prirodni uzorci kamena dolaze do izražaja bez vizualne zasićenosti.
Suvremena umjetnost važan je dio svakodnevice vlasnika, koji imaju zavidnu kolekciju kojom upravlja kustos Pavel Kubesa. Zato umjetnine nisu dodane tek na kraju uređenja, nego su od samog početka bile dio arhitektonskog koncepta.
Pojedina djela odabrana su za točno određena mjesta. Spiralno stubište, primjerice, omogućuje neometan pogled na neonskocrvenu skulpturu Petra Duba, koja se u dva dijela proteže od gornje etaže prema donjoj. Stakleni kristal Lukáša Nováka postavljen je tako da se nalazi točno na osi kamenog kuhinjskog pulta.
Posebna pozornost posvećena je i odnosu umjetnina i boja. Nijansa plavog volumena u glavnoj spavaćoj sobi precizno je usklađena s toplijim tonovima slike umjetnice Ire Svobodove. Tako umjetnička djela nisu samo izložena u prostoru, nego sudjeluju u njegovu oblikovanju.
Za razliku od ostatka stana, koji povezuju neutralni tonovi, kamen i pomno odabrana umjetnička djela, dječje sobe mnogo su razigranije. Njihovo uređenje počelo je zajedničkom radionicom na kojoj su arhitekti s majkom i djecom razgovarali o željama i skicirali ideje.
U sobi djevojčica prevladavaju dvije nijanse ružičaste, a posebnu atrakciju čine skrivena vrata koja vode do kreveta na kat i ljuljačka. Soba dječaka zamišljena je kao prostor za igru i kretanje, s gimnastičkim karikama, zidnim ljestvama i strunjačama. Tu su i projektor te velika lampa za crtanje.
Ova kuća skriva vinski podrum i interijer za poželjeti, ali svi prvo gledaju stubište
Ni gornji hodnik nije ostao bez zanimljivih rješenja. Iza drvene zidne obloge skrivaju se izvorna ulazna vrata na toj etaži, koja su sačuvana kao alternativni ulaz za unošenje većih predmeta, kao i izlaz prema stubama koje vode na ravni krov.
Promjene u interijeru potaknule su arhitekte da preispitaju i način na koji se koristi vanjski prostor. Zeleni krov iznad garaže potpuno je preuređen: jedan dio prekriven je podnom oblogom i namijenjen sjedenju, dok je ostatak pretvoren u bogato zasađenu zelenu površinu.
Ondje rastu grmovi amelanchiera, poznatog i kao mušmulica ili amelankijer, maline i šumske jagode. Umjesto strogo dekorativnog vrta, nastao je prostor u kojem obitelj može boraviti, brati plodove i uživati u zelenilu. Promijenjene su i podne obloge na balkonima, gdje su stare ploče od pranog betona zamijenjene jednostavnijim keramičkim pločicama većeg formata. Zelenilo na balkonima pritom se vizualno nadovezuje na zreli vrt u podnožju zgrade.
U realizaciju je bila snažno uključena i sama investitorica, koja je, prema riječima arhitekata, sudjelovala gotovo na svakom obilasku gradilišta. Upravo je ta bliska suradnja pridonijela tome da prostor odgovara navikama i potrebama obitelji, a ne samo unaprijed zamišljenoj viziji interijera.
Zahvaljujući novom rasporedu, obilju svjetla i neposrednoj vezi s vanjskim prostorima, dvoetažni stan danas ostavlja dojam samostalne obiteljske kuće. Vrt, maline, drvo i kamin stvaraju atmosferu koja se rijetko povezuje sa stanovanjem u višestambenoj zgradi. Kako u šali zaključuju autori projekta, nedostaje još samo sauna na krovu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....