Zagrepčani kažu da je u Zagrebu pored svih placeva ostao samo jedan plac, onaj trešnjevački, dok su svi drugi postali tržnice. Restoran Platz u ovoj izjavi nalazi opravdanje za svoje ime. Naime, tik uz sam trešnjevački plac, prekoputa svima dobro poznatih zadarskih pečenih gavuna i liganja, oformila se malo ozbiljnija priča, kako ona gastronomska, tako i ona dizajnerska.
Dok su vlasnik Arben Uroda i dizajner Goran Gračanin muku mučili kako se uklopiti u zadanu lokaciju i zatečeno stanje prostora te koje ime nadjenuti svom novom poslovnom prostoru, došli su do zaključka da je ponekad najbolje biti što jednostavniji, pa su svoj restoran nazvali Platz. Ovaj germanizirani plac i dalje je ostao mjesto pristupačno svima, ali s malom dozom profinjenosti koja naginje prema zapadu. Nomen est omen, moglo bi se reći. Samo promišljanje o imenu odrazilo se na sva druga polja restorana, od uređenja do ponude - kako biti plac i opet imati jednu dozu “luksuza”.
U vrijeme ručka ovdje ćete zateći usputne prolaznike s vrećicama s placa kako uživaju u dnevnoj ponudi, dok ćete u večernjim satima tu zamijetiti manje skupine prijatelja koji uz ugodno osvjetljenje ispijaju čašu vina i relaksiraju se
INTIMNIJE
Restoran se prostire na otprilike 500 kvadrata na jednoj etaži zajedno s pripadajućim kafićem Inotesco, koji je već poznato mjesto za ispijanje kave nakon što ste na placu kupili sve što vam treba. U stražnjem dijelu kafića, koji je odvojen zasebnim staklenim vratima, restoran se razdvaja u nekoliko prostorija. Prva, ona ulazna, je ujedno i najveća, da bi se na nju nastavio svojevrstan prolaz, također opremljen stolovima, koji spaja restoran s drugom prostorijom, nešto manjom i intimnijom od one ulazne. - Tu se nekada nalazila jedna stara i zapuštena kuća koju smo morali srušiti i urediti cijeli prostor te ga pripojiti postojećem kafiću - ističe dizajner.
Nenametljiva kombinacija industrijskog dizajna, zemljanih tonova, umjetnog zelenila i ponešto zanimljivih, unikatnih dizajnerskih rješenja i motiva doistase smješta negdje “između”, čini nam se baš tamo između gdje su tvorci ideje i željeli biti. Odabir hrastova drva za podove i ista imitacija za pojedine zidove, metalno-drveni stolovi te stolci u sličnom dizajnu stoje na ovoj strani želje gdje u Platz može doći svatko tko se boji prevelikog luksuza, dok na drugoj strani stoje itekako zanimljivi detalji koji prostor podižu na neku novu razinu, poput unikatnih metalnih lampi srpske umjetnice Marije Golubović ili reciklirani starinski ormarići povješani po zidovima te zlaćane reljefne zidne obloge.
Na koji način od pripadajuće lokacije stvoriti nešto što će uobičajeni prolaznici i dalje voljeti i smatrati svojim te gdje će rado zalaziti, a opet na drugu stranu oformiti nešto novo, što će privući potpuno drugačiju klijentelu koja pomno bira mjesto na kojem će pojesti svoj obrok i popiti dobru čašu vina - bilo je glavno pitanje koje je vodilo cijeli projekt.
DESERTI
Mislimo da je Goran Gračanin u dizajnu restorana Platz objasnio baš kako to napraviti, bez previše kompliciranja i pretjerivanja. U vrijeme ručka ondje ćete zateći usputne prolaznike s vrećicama s placa kako uživaju u dnevnoj ponudi, dok ćete u večernjim satima zamijetiti manje skupine prijatelja dok uz ambijentalno ugodno osvjetljenje ispijaju svoje čaše vina i goste se nekim njima dragim jelima i desertima kuće napravljenima u pekarnici u podrumu istog prostora. Vjerujemo da ovi prikazi govore sasvim dovoljno o konačnom rezultatu.
Industrijski dizajn, zemljani tonovi, umjetno zelenilo i ponešto zanimljivih dizajnerskih rješenja čine okosnicu ovog divnog mjesta
Više informacija na: Facebook stranici restoran Platz
Foto: Neja Markičević /Hanza Media
