Ajme, sad ja ne smijem zeznut’! Ta mi je misao strujala glavom dok sam se vraćala s možda dosad najljepšeg snimanja u svom životu. Najljepše božićne čarolije koju sam ikad doživjela te bez konkurencije najljepše dekoriranog stana koji sam ikad vidjela. No, prije nego što vam ispričam što se sve događalo na tom snimanju za koje su neizmjerno zaslužni Boris Ružić, Teo Perić i naša fotografkinja Berislava Picek, ispričat ću vam kako je sve zapravo krenulo. Borisa Ružića poznajem već godinama. On je jedan simpatičan, skroman, drag i beskrajno kreativan tip čije me kreacije uvijek iznova nadahnjuju. Boris je pravo čudo.
Od golih zidova stvara interijere koji, osim što izgledaju potpuno estetski savršeno te izazivaju uzadahe divljenja, pričaju svoju priču direktno gađajući u najdublje emocije… Iako nisam sklona privatiziranju medijskog prostora, s obzirom na to da je riječ o iznimno emotivnom momentu, reći ću vam da je Boris Ružić bio glavni kreator, zapravo redatelj, scenograf, aranžer, dekorater… mog najljepšeg dana u životu.
Obožavam bijelo cvijeće jer jako dobro funkcionira u interijerima
Onog dana kada se pletu sve moguće emocije, dana kada želite da sve bude savršeno i da se vi osjećate kao princeza iz bajke… Nakon što je staru stanciju u središnjoj Istri, bez puno riječi i filozofije, pretvorio u modernu bajku iz mojih snova, znala sam da s Borisom želim raditi još puno puta u životu…
I dok smo kolegica Iva i ja pričale što ćemo vam pokazati u božićnom broju D&D-a, želeći vam pokazati kako se jedan stan može dekorirati za najposebniji blagdan u godini, odmah mi je na pamet palo da moramo zvati Borisa. – Čuj, imam za tebe jedan zadatak i veliku molbu. Htjela bi da nam dekoriraš jedan stan za Božić – rekla sam Borisu koji je tada, kao i obično, bio zatrpan poslom, neprestano su mu zvonili mobiteli, a on je sve to kao i inače bez greške hendlao.
– Gle, baš taj tjedan imam ogromno VIP vjenčanje, možda najzahtjevnije koje sam ikada radio u životu. Ali nema problema, nekako ćemo se organizirati. Samo mi reci kada i gdje da dođem – rekao je Boris vjerojatno misleći da sam potpuno luda kad sam počela vrištati na telefon od sreće. U sljedećih nekoliko tjedana čuli smo se možda još jedanput.
Poslala sam mu fotke stana koji je uređivao arhitekt Dražen Banković. Iako mi je to Boris tek puno kasnije priznao, rekao je da je tek kada je vidio fotke stana bio sto posto siguran da će doći odraditi taj posao, makar bio mrtav umoran i došao četveronoške, jer je stan, kako kaže, nešto u čemu bi on rado živio jer se potpuno podudara s njegovom estetikom. Iako sam popriličan control freak te obično ljudima dišem za vratom provjeravajući sto puta je li sve u redu, imaju li sve što im je potrebno, jesu li dobro shvatili što trebaju napraviti…, znala sam da se oko ovog snimanja ne moram brinuti. Par SMS-ova i Boris i Teo su mi potrubili iz prenakrcanog karavana kojim su tog jutra došli iz Pule.
Umjesto klasičnih tanjura, finger food poslužite na ogledalima na kojima možete nešto nacrtati ili napisati neku slatku poruku
Prekrcani auto spušten od težine stvari u tren smo oka ispraznili, a stan se polako počeo puniti njegovim rekvizitima koji su već i onako zamotani izgledali divno. Sjeli smo na tren popiti kavu i tada sam zapravo prvi put pitala Borisa kako se uopće počeo baviti organizacijom vjenčanja, evenata, dekoriranjem interijera te vođenjem svoje BR Flowers cvjetne galerije u Puli… – Oduvijek sam imao taj dar u sebi, nedavno sam baš pronašao svoju staru školsku knjižicu gdje sam pročitao komentar svoje učiteljice koja mi je iz godine u godinu pisala da sam likovno nadaren, kreativan, maštovit, kako treba taj moj talenat razvijati…
No, ja sam iz jedne skrome seoske obitelji gdje je bilo puno važnije preživjeti, prehraniti se i raditi u polju, tako da nisam baš imao puno vremena i poticaja od okoline da se razvijam u tom smjeru. No, unatoč tome, uvijek sam naginjao likovnosti, a najdraži predmet u školi mi je bila biologija jer me fascinirala priroda te svi njeni savršeni oblici. I onda sam se slučajno zaposlio u restoranu Valsabbion gdje sam puno više pažnje posvećivao dekoriranju i prezentaciji hrane nego samom kuhanju.
Taj moj afinitet odmah je prepoznala vlasnica Sonja Perić koja me poticala u tome te me jednog dana lijepo spakirala, kupila mi kartu i rekla mi: ‘Sutra ideš u Barcelonu kod Ferrana Adrije u El Bulli akademiju’. Tu sam se upoznao s njegovom filozofijom i njegovom molekularnom gastronomijom koja mi je potpuno otvorila novi svijet. No, ono što me najviše fasciniralo bila je njegova prezentacija hrane te perfekcija kojoj sam i ja uvijek težio – ispričao je Boris tu prvu bitnu fazu u svojoj karijeri. Nakon tih lijepih pet godina u Valsabbionu, gdje je pod mentorstvom Sonje Perić te zajedno s njom radio čudo, posve slučajno otvorila se jedna druga stranica u njegovu životu, organiziranje vjenčanja. Proslave mojih rođendana oduvijek su bili pravi veliki party gdje je sve bio pomno osmišljeno i dekorirano.
Prijatelji su mi znali reći da imaju osjećaj kao da su na Manhattanu, a ne u Puli, a prijateljice su mi otkrile da se one dogovaraju što će koja obući, a neke su čak za tu priliku i same dizajnirale svoju posebnu odjeću. I onda se u jednom trenutku jedna od tih mojih prijateljica odlučila vjenčati i zamolila me da joj malo pomognem oko biranja cvijeća, dekoracije, prostora. Krenuli smo u potragu i doživjeli potpuno razočaranje. Sve je bilo tako obično, jadno, kičasto i ružno, a u mnogim trenucima gledali smo samo gdje je izlaz kako bismo se okrenuli i pobjegli glavom bez obzira. I onda smo već onako ludi i jadni sjeli u Cvjaner, naručili šampanjac i pala nam je na pamet totalno luda ideja – da joj ja organiziram i napravim vjenčanje – ispričao je Boris koji se odmah bacio na posao.
Na prozor stavite svijeće, vjenčić, zvjezdice i prirodno cvijeće, a ne zaboravite se igrati rasvjetom
Izvukao je sa starog tavana, podruma i otpada raznu kramu koju je pofarbao u bijelo, kupio gomilu cvijeća i svijeća, angažirao glumačku družinu te od svega toga napravio pravu predstavu – teatar kojem je on redatelj… – Bilo je to totalno drugačije vjenčanje od svega što se dotad moglo vidjeti. Prava predstava. Pravi scenski spektakl. I za par dana počeli su pozivi tipa: bi li nam mogla vaša agencija organizirati vjenčanje? Kakva agencija, pa ja uopće ne organiziram vjenčanja.
Ali ti pozivi nisu prestajali, tako da sam stvarno odlučio otvoriti obrt i početi se baviti organizacijom vjenčanja stvarajući nešto iz ničeg, sa 50 eura u džepu – ispričao je Boris koji je svu zaradu trošio na kupnju rekvizita, što uostalom i danas čini, te polako stvarajući imidž jednog od najboljih dekoratera i organizatora evenata u zemlji. – Ajde, idemo raditi! – prekinuo me Boris, nestrpljiv da napokon počne kreirati, ono što u životu najviše voli i u čemu najviše uživa.
– Ovo stablo stavit ćemo ovdje uz stol, po njemu ćemo pometati ovo cvijeće od papira i par poteza olovkom, nekoliko spretnih poteza škarama i prva instalacija je gotova – moderan srebrno-bijeli bor ukrašen cvjetovima od papira. Cak, cak, cak, jedna zvjezdica tu, druga tamo. Par kuglica na stolu, ogledala s nacrtanim pahuljicama i porukama i gotova je i druga instalacija, također nastala u par minuta. – Što si se ukipila? Možemo mi slobodno pričati dok ja radim – rekao je Boris koji je sjeo na pod s kolutovima zamotane žice od koje je spretno u nekoliko poteza napravio ogromno klupko koje je potom dekorirao srebrnim lampicama. – Ne, samo sam šokirana brzinom kojom radiš – rekla sam mu i nastavila ga propitkivati.
Medijski najzastupljenije bilo je vjenčanje koje sam radio za Tonija Cetinskog i Ivanu Nobilo. Mi smo se sasvim slučajno upoznali jer su oni bili na vikendu u Istri u jednoj vili koju sam ja aranžirao za vjenčanje. Oni čak i nisu vidjeli samo vjenčanje jer su prije toga otišli iz vile i čak mi nismo puno ni pričali. Nemam pojma kako je Ivana došla do mog broja, samo me nekoliko mjeseci nakon toga nazvala i rekla da želi da im ja radim vjenčanje na Crvenom otoku i to je bilo to.
Predivno iskustvo i divni ljudi, a radio sam jako puno tih celebrity vjenčanja za mnoge naše biznismene po cijeloj Hrvatskoj, makar radim i vjenčanja za ‘obične’ ljude – kaže Boris, otkrivši nam da je možda ključna točka u njegovu stvaralaštvu kada je dekorirao prostor za predsjednički summit u Poreču. – Bila me totalno frka, kao što me svaki put prije svega što radim. Sjećam se da sam iz Swarovskog posudio stvari u vrijednosti od 20.000 eura te da mi se dok sam potpisivao mjenicu na taj iznos tresla ruka. Prostor sam ukrasio ogledalima koja su naglasila autentične stare freske koje su se sa stropa reflektirale po stolu te vitraj na zidu koji je stvarao optičku varku, zbog čega je prostor djelovao izuzetno otmjeno. Prije početka večere jedan predsjednik zamolio je našega bivšeg predsjednika Mesića da dovede dekoratera s kojim se htio upoznati.
Stol je prekrio bijelim mat i sjajnim kuglicama, a kada je jedna pukla, rodila se ljubav jer je vidio da tako još bolje izgledaju
Takve stvari veliko su priznanje za rad, a jako mi je drago što je na stranicama predsjednika Republike Hrvatske još dugo stajala fotografija s tog predsjedničkog summita u Poreču – rekao je Boris, skromo se zacrvenivši dok je to pričao. I još par spretnih poteza žicom i gotova je i posljednja srebrna kugla koju je nonšalantno postavio po stanu, stvorivši pravi blagdanski ugođaj. – A sad ćemo u pleksiglas pometati kuglice… I nije se ni okrenuo i već su bile razmještene po stanu. – Ajde mi, pliz, donesi bijeli šećer – rekao mi je Boris, koji je imao viziju da u pretince stola stavimo šećer.
Par poteza i šećer se pretvorio u snijeg na kojem je nacrtao pahulje, a dok je u pretince stola stavljao kuglice, dogodila se nezgoda i jedna je pukla. – Ajme, kako dobro izgledaju ovako razbijene, sad ćemo mi njih namjerno razlomit’. To je to, obožavam kada se dogode ovako spontane stvari i kada nešto izgleda bolje nego što si planirao – rekao je Boris, koji je bio u pravom umjetničkom zanosu. Mislim si ja, lako je tebi jer imaš takve vizije te iz nezgode napraviš još bolju stvar, meni tako nešto ne bi palo na pamet, nego bi bila očajna što se moja ideja ne može izrealizirati.
– Još ćemo staviti u ovaj kut listove agave, u prozirne vaze pometat ćemo amarilise i njih ćemo staviti ovdje na stol – spretno je Boris stvarao nove instalacije po prostoru koji je sve više nalikovao na stan iz stranih časopisa, na kojima obično radi more dizajnera i dekoratera. Obožavam cvijeće i prirodu. Nekada se znam samo voziti u autu, glasno pjevati, iako uopće nemam sluha, i promatrati te boje, pejzaže i krajolike koji su savršeni baš takvi kakvi jesu. Iz tih mojih vožnji i šetnji po prirodi nastala je i vizija o stvaranju BR Flowers galerije.
Točno sam znao kako želim da izgleda, iako uopće nisam imao nikakav prostor. Prošle godine otvorio sam galeriju i neizmjerno me veseli ta sreća koju vidim na licima ljudi koji dolaze po svoje bukete. Ipak, Pula je mali grad i ljudi su još uvijek dosta skeptični i pomalo se boje prostora jer im izgleda glamurozno i skupo, makar stvarno radimo i bukete po istim cijenama kao i na tržnici – ispričao je Boris čiji su zaštitni znak duguljasti tuljci u kojima su cvjetovi, uvijek neki posebni, drugačiji i lijepi. – Molim te, kada budeš pisala tekst, nemoj toliko mene stavljati u prvi plan.
Za sve je zaslužan i tim ljudi koji je oko mene. Bez njih to ne bih mogao – kaže vlasnik BR brenda koji iza sebe ima po 50-ak evenata godišnje i koji osim ekstenzije BR wedding i flowers ima i BR interior. – U zadnje vrijeme bavim se i uređenjem interijera. A osim 10-ak stanova, kuća i vila radio sam nedavno i jedan stan u Parizu. Interijeru pristupam na način da prvo gledam kontekst, okolinu u kojoj se on nalazi, zatim osluškujem želje investitora, a onda me to ponese da od svega toga napravim nešto što tom prostoru najviše paše – rekao je Boris, koji je upravo na taj način dekorirao i ovaj stan u centru Zagreba.
Potencirajući bjelinu i fluidnost prostora s nekoliko jeftinih, svima dostupnih i jednostavnih elemenata stvorio je pravi blagdanski učinak puno prije nego što smo se mi snašli. Još par detalja poput cipelica i kaputa na ormaru, vjenčića na prozoru i gotova je ova božićna priča… Ali, čekaj, kako će tvoj stan izgledati za Božić, pitala sam. – Pa gle, ja se u ovom stanu osjećam kao doma i mogao bi se odmah sad preseliti. Ali kad je Božić u pitanju, ja sam jako tradicionalan tip. Meni je Božić jako važan i dekoriranje obavljam isključivo na Badnjak koji je meni najljepši dan u godini. A što ću napraviti tada, to zaista ne znam – ispričao je Boris, prišapnušvi nam nešto. Uživajte u Božiću i stan si dekorirajte slušajući svoje srce, onako kako se vama sviđa. Budite kreativni i svoji…
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
