Zagrebačka slikarica Nikolina Ivezić prvi je put posjetila Liku prije 15 godina, kada je njezin prijatelj u Lovincu organizirao likovnu koloniju. Već tada se zaljubila u šume i prekrasnu prirodu tog kraja. Kada ju je posao prije sedam godina ponovno odveo u susjedno mjesto Sveti Rok, gdje je oslikavala hostel, ta se ljubav dodatno produbila. Na jednom tulumu prijatelj joj je rekao da se prodaje zemljište pored Lovinca, a ona nije puno razmišljala - impulzivno je rekla da ga želi kupiti. Nije požalila, jer danas je ponosna vlasnica kuće od 55 kvadrata na 500 metara nadmorske visine koja je njezina mala oaza mira, mjesto u kojem je uspjela spojiti prirodu i umjetnost.
- Moji baka i djed su rodom iz Like, pa ljubav prema tom kraju malo nosim i u genima. S druge strane, živim u kući staroj 50 godina u zagrebačkoj Dubravi, pa mi je bila velika želja napraviti nešto svoje i novo. Bio je to pravi pothvat jer sam samo građevinsku dozvolu čekala tri godine, a gradnja je trajala dvije. Majstori su me zeznuli, pa se fasada morala raditi dvaput. Puno toga su ‘sfušali’ i stalno sam nešto popravljala iza njih, ali na kraju je sve ispalo onako kako sam željela. U početku sam razmišljala kako bi bilo dobro da kuću iznajmljujem, no sada sam se uz nju toliko emotivno vezala da sam odustala od toga - otkriva Nikolina.
I zaista, već se na prvi pogled vidi koliko je ljubavi i rada uloženo u kuću. Gotovo da nema komada namještaja kojem Nikolina nije dala svoj umjetnički pečat, preuredila ga i obojila vlastitim rukama. Osim kuhinje, koja je kupljena u Ikei, sav namještaj je star, poklonjen ili kupljen na buvljaku Hrelić, kojeg obožava i redovito posjećuje.
- Na Hreliću sam pronašla pokretni stolić za kuću i mali stolić koji je na livadi pored kuće. Prijateljica mi je poklonila seoski krevet s lijepim drvenim okvirom koji služi kao sofa u dnevnom boravku. Rustikalni blagovaonski stol je poklon od susjeda, a ja sam donji dio obojila u crno i postavila bijelu gornju ploču kupljenu u Ikei. Kopije plastičnih Pantoneovih stolaca donijela sam iz kuće u Zagrebu i obojila ih bojom za blatobrane, kao i stolce na terasi, koje sam dobila iz zagrebačkog kluba Spank u zamjenu za sliku - priča nam Nikolina.
Bezbroj je izvora iz kojih dolaze neobične stvari koje krase njezin lički dom. Primjerice, plastične noge, rekvizit sa snimanja jednog filma, smjestila je u dvorište i planira u njih posaditi cvijeće. Rustikalni stolac koji je obojila u zeleno pronašla je na glomaznom otpadu. Praznu bačvu za petrolej obojila je dijelom u crno i iskoristila kao stolić za aparat za kavu.
Zidovi u kući puni su umjetnina. Dnevnim boravkom dominiraju Nikolinine dvije slike, od kojih je jedna njezin hommage poznatom slikaru i grafičkom dizajneru Borisu Bućanu. Velika slika “Žar ptica” naslikana je po uzoru na njegov istoimeni plakat. Tu su i uokvireni plakat Nikolinina oca Ivana Ivezića za film “Francuska veza”, plakat Ivana Picelja za izložbu Julija Knifera, humoristične drvene skulpture Mira Župe, grafika Mirjane Vodopije... A na galeriji, gdje su spavaći kreveti, je Nikolinina serija fotografija iz ciklusa “Foot Diary”, u kojem je snimala vlastite noge na raznim mjestima i situacijama.
Kuća i dvorište rođeni su za tulume, pa vlasnica rado poziva prijatelje. Jednom je njih nekoliko ovdje slavilo Novu godinu na za Liku rekordnih 15 stupnjeva. Nikolina je obližnje drveće i svoj bicikl okitila lampicama.
- Željela sam se okružiti stvarima koje volim i sretna sam jer mi je to uspjelo. Moj dan u Lici, u koju dolazim kad god mi posao dopusti, počinje u šest ujutro jer sam ranoranilac. Prvo na miru popijem kavu na terasi slušajući pjev ptičica, a onda odem na livadu i naberem poljskog cvijeća. Poslije ili slikam ili odem kod prijatelja u obližnje izletište Cvituša. Predvečer uživam u čaši piva na terasi i pogledu u nebo puno svjetlucavih zvijezda. Gledam puhove kako trče po kabelu dalekovoda, a ponekad se pojave i srne ili lisice. Pogled na obližnju šumu ispunjava me dubokim mirom i opuštenošću. Nedavno sam pored kuće posadila dvije sadnice stabla paulovnije, koje raste jako brzo, pa se nadam da ću za koju godinu imati dodatni hlad - kaže Nikolina, koja ima velike planove u Lici.
Iako se zbog velikih hladnoća zimi nikada ne misli trajno preseliti, želja joj je u Lovincu raditi likovne radionice za djecu i odrasle. A budući da su joj bliski susjedi jedan umjetnik i arhitekt, kulturna scena u Lovincu uskoro bi mogla oživjeti.
