Danas vas vodimo do Grčke i jednog pomalo neobičnog projekta kuće za odmor koja je nominirana za prestižnu EU Mies Award miesarch. Temeljna pitanja o mjestu, kontekstu i krajoliku bila su pokretačke snage dizajna ovog skromnog ljetnog doma na otoku Salamisa, u Saronskom zaljevu blizu Atene čiji projekt potpisuje arhitektonski studio Area Office.
Iako poviješću otoka dominira njegova geografija - u antici su uske ravnice koje su odvajale otok od kopna bile izuzetno važne za bitku kod Salamisa. Nedavna propast duge i snažne uloge tog područja u grčkoj brodogradnji odaje opipljiv osjećaj dvosmislenosti oko budućnosti otoka. Zrcalo neizvjesnosti njenog postindustrijskog krajolika, topografski položaj Salamisa između kopna i mora, grada i prirode, odupire se tipičnim obilježjima grčkog otoka. U nedostatku estetskih osobina i pretpostavljene ekstrovertnosti tipičnog primorskog odredišta, Salamis je dom zajednici stanovnika koja je usmjerena prema sebi.
Sama parcela je mala i ravna, bez pogleda i bez posebno izvanrednih karakteristika. Njezine su primarne vrline maslina i zdenac. Kuća interpretira topografiju nalazišta kroz mehanizam "introspekcije", organizirana kao perimetar koji razvija vlastite samodostatne vrline kroz temeljne resurse klime i vanjskog prostora.
Za razliku od većine otočnih cjelogodišnjih prebivališta, koja imaju tendenciju prema promjenjivom, protetičkom pristupu prostornom širenju kroz kronično nakupljanje izgrađenih dodataka, novi je ljetnikovac zamišljen kao oblik supstrakcije iz jednog volumena materijala koji sadrži kiparske praznine. U tom smislu, ideja odlaska na odmor manje se odnosi na susret sa svim materijalnim predmetim gradskog života, a više na metaforu odbacivanja odjeće kako biste uživali u spokojstvu doma daleko od kuće.
Vanjski zidovi daju izgled monolitnog volumena, prikrivajući postojanje velikog unutarnjeg dvorišta u središtu. Jedan uski prolaz vodi posjetitelje izravno iz prednjeg dvorišta u centralno dvorište, dok sporedni dvostruki prolaz vodi iz dvorišta do vrta uz bazen na suprotnom kraju parcele. Unutar središnjeg dvorišta, manje ostakljene prostorije smještene oko masline pružaju glavne životne prostore.
Obložene su kliznim staklenim vratima pune visine koja spajaju unutarnji i vanjski prostor istovremeno kontrolirajući cirkulaciju s jednog kraja dvorišta na drugi. Maksimalna fleksibilnost kretanja pruža se kada su otvorena sva klizna staklena vrata, uključujući prednja i stražnja vrata kuće, stvarajući jedinstveni, neprekinuti lanac vanjskih prostora koji se proteže cijelom dužinom mjesta, kao da kuću dijeli na dva dijela.
Sva "privatna" područja unutar programa (spavaće sobe, kupaonice i uslužni prostori) skrivena su unutar teških vanjskih zidova u nizu malih prostora poput špilje. Oni su upareni sa sekundarnim dvorištima koja pružaju svjetlost i poroznost gustom nizu obodnih prostora. Gostujuće krilo djeluje neovisno od ostatka kuće, a pristupa mu se kroz vlastito sekundarno dvorište, koje također sadrži stari zdenac.
