Teško je vjerovati da bi danas jedan jedini stolac mogao, u nadolazećim predsjedničkim izborima, odigrati ikakvu ulogu, a kamoli jednu od ključnih. No, u poslijeratno su se doba stvari odvijale drukčije. Dizajn je bio važan dio obnove, jedna od poznatijih ideoloških rasprava bila je takozvana kuhinjska debata između predsjednika Richarda Nixona i Nikite Hruščova, na izložbi u Moskvi 1959. godine; ostalo je zabilježeno kako dvojica vođa, dok su obilazila izložene kuhinje, nisu štedjela jedan drugoga u polemici o kvaliteti života koju mogu pružiti prosječnom građaninu. Hladni rat je dodirnuo svaki aspekt modernog života svakodnevice, pa i kućne proizvode.
Zemlje su se natjecale s najboljim dizajnerima. Mnogo kasnije, izložba “Hladni moderni rat” u londonskom muzeju Victoria&Albert u Londonu sva je ta zbivanja stavila u kontekst. Godinu dana nakon izložbe u Moskvi, kad su se kandidati za predsjednika SAD-a, demokrat John F. Kennedy i republikanac Richard Nixon susreli na prvoj televizijskoj debati, sjedili su na minimalističkom drvenom stolcu danskog dizajnera Hansa J. Wegnera. Riječ je o nimalo pretencioznom, no opet moćnom stolcu. Čini se da se, kada se sjedne na nj, omata oko čitavog tijela. Takav, naizgled jednostavan stolac, nije bilo teško predvidjeti, bolje je pristajao Kennedyu nego Nixonu, republikanskog kandidata lakše bi bilo zamisliti u kakvom nametljivom stilu francuskih vladara iz prošlosti.
Stolac, odabran zbog udobnosti i kvalitete, iz Danske je brodom stigao u Ameriku da bi igrao važnu ulogu u ovom povijesnom događaju. I danas aktualni američki predsjednik Barack Obama u mnogim prilikama koristi taj stolac. A taj se Wegnerov stolac odnedavno može pronaći i u Zagrebu, u dućanu Nord Klassik koji je projektirala, a i vodi ga, arhitektica Maja Tedeschi. Uređenje poštuje minimalistički koncept namještaja. Koncepcija dućana, uređenog poput showrooma, nazire se već iza golemih staklenih stijena u Gundulićevoj ulici. Na jednom su zidu uvećane crno-bijele fotografije nekih od najvećih imena dizajna i arhitekture.
U dućanu se mogu pronaći predmeti skandinavskog, ponajviše danskog dizajna i kuhinje Bulthaup. Svakom je komadu namještaja posvećena posebna pozornost u postavu, svaki od njih ima i ispisanu kratku priču koja ga prati. Spomenuti Wegnerov drveni stolac impresivne povijesti jedan je od najpoznatijih predmeta iz danske radionice namještaja. Smatra se, ujedno, da je to najvažniji rad Hansa J. Wegnera. Wegner ga je nazvao “Okrugli stolac”, a Amerikanci su ga zbog simbolike poslije prozvali “The Chair. “Želio bih oblikovati barem jedan savršen stolac u svojem životu. No, to je nemoguć zadatak”, govorio je, skromno, Wegner.
Ipak, mnogi će teoretičari dizajna smatrati da su se upravo Wegnerovi stolci najbliže približili savršenstvu u čitavoj povijesti dizajna. “Njegova djela pričaju toplu ljudsku priču, i to je razlog što je rad tog dizajnera dandanas tako privlačan”, smatra kustos Christian Holmsted Olesen. Naime, ove je godine stogodišnjica Wegnerova rođenja i u danskom Muzeju dizajna do kraja studenoga mogla se pogledati velika retrospektiva autora pod nazivom “Samo jedan dobar stolac”.
Udobnost za sanjarenje
O Wegnerovu pristupu i toploj ljudskoj priči govori i stolac “PP225, Flag Chair” iz 1950. godine čiji su sjedište i naslon fotelje napravljeni od 240 metara užeta. Naime, ideja je za taj stolac nastala u dokolici, dok je dizajner bio na plaži i igrao se sa sinom. Ukopavanjem u pijesak pronašao je najudobniju formu za odmaranje. Ovim je stolcem odao počast i Le Corbusieru i Mies Van De Roheu i Marcelu Breueru, klasicima dizajna. “Kad stvaramo, moramo se i igrati, a ozbiljnost dolazi kasnije”, rekao je veliki dizajner. Wegner je umro 2007., u 92. godini, i iza sebe je ostavio tri tisuće skica, polovica ih je u nekom trenutku realizirana, a čak ih je 160 još u proizvodnji: “Predmetima je želio šansu za život, nisu mu bili važni samo lijepi crteži”, tumači se uspjeh koji njegov dizajn ima dandanas.
U prostoru se nalazi i Wegnerov stolac ‘The Chair’ koji koristi predsjednik Barack Obama
Za stolac “Wishborne”, primjerice, inspiraciju je pronašao u drevnim kineskim naslonjačima. Za kultni naslonjač “Teaddy Bear” potrebna su dva tjedna ručnog rada da bi se napravio; taj je stolac njegov životni predmet. A kako u katalogu Nord Klassika tvrdi Maroje Mrduljaš, teoretičar arhitekture i dizajna, Wegnerov je dizajn bio jedan od uzora za stolce našeg velikana Bernarda Bernardija. “Nord Klassik kako ga je osmislila Maja Tedeschi doprinos je promociji arhitektonske i dizajnerske kulture” tvrdi, dalje, Mrduljaš. Wegnerovim je dizajnom, inače, inspiriran i “Dream Chair” Tadaoa Anda, koji se također može pronaći u ovom dućanu.
Jedini stolac koji je napravio znameniti japanski arhitekt, dobitnik arhitektonske nagrade Pritzker, nastao je za tvrtku Carl Hansen&Son. Ando poetski opisuje stolac kao “predmet koji pruža ljudima udobnost potrebnu za sanjarenje”. Treba poslušati Mrduljaša koji tvrdi da je stolac spoj: “racionalne graditeljske tradicije Zapada i afiniteta ovog dijela svijeta prema geometriji te senzibiliteta za materijalnost i prirodu Istoka”, što se može primijeniti i na njegovu arhitekturu. Teško je povjerovati, kad se gleda taj stolac, da se Ando nije bavio namještajem. Ovaj japanski arhitekt, autor, među ostalim, i Pulitzerove zaklade za umjetnost u Missouriju kaže:“Slijedim isti princip kakav koristim u arhitekturi”.
Neka se pamti po obliku
Tvrtka Carl Hansen&Son, za koju je nastao dobar dio proizvoda, osnovana je 1908. godine, i proizvodi namještaj isključivo od prirodnih materijala. Zvijezde su ovog prostora još i Finn Juhl, Poul Kjaerholm i Alvar Aalto. Finn Juhl započeo je karijeru tridesetih godina, dizajnirao je težak, jak namještaj, na tragu skulptura Henryja Moora, Barbare Hepworth i Jean Arpa. Jedan od njegovih poznatijih stolaca koji se mogu pronaći je “Chieftains Chair”. Nastao je 1949. godine za izložbu Cabinet Markers Guild u Kopenhagenu, na kojem je, zatim, sjedio kralj Henrik IX.
Jedan ga je novinar, nakon tog događaja, nazvao kraljevim stolcem, a kako se dizajneru to nije svidjelo, prozvao ga je Chieftains. Nije želio da ga pamte po tome tko je sjedio na njemu, nego po obliku. Naime, skulpturalni je oblik naslonjača promijenio budućnost danskog dizajna. Mogu se pronaći i predmeti koje je Poul Kjaerholm radio za Fritza Hansena. Kjaerholm je autor čiji opus u novije vrijeme posebno štuje generacija mladih autora, “izvukli” su ga kao jedno od imena iz povijesti koje žele slijediti. Njegov “PK8, Daybed” temelji se na udobnom kauču iz razdoblja starog Rima, pomiješano s filozofijom škole Bauhaus.
Ostaci kožnih traka
MoMA u New Yorku je taj komad namještaja kupila za svoje galerijske prostore. “PK 21” za istog proizvođača, pak, nastao je 1965. godine, a inspiraciju crpi iz razdoblja rokokoa i francuskih ležajeva za odmor. Kjaerholm je tvrdio da čelik može biti jednako elegantan kao i drvo. A njegov “Easy chair” izravno se trebao izrađivati od ostataka kožnih traka u tvornici, upotrebljenih da se ne bi bacali u proizvodnji, međutim brzo je prerastao u komad izrađen od najboljih koža.
Foto: Damir Fabijanić, Domagoj Blažević, Korina Hrnčir
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
