Ovdje vam je sve jako pitoreskno, mirno, opušteno… Prava idila. Sestra i ja smo još kao djeca zavoljeli Vis jer smo dobar dio djetinjstva proveli na njemu s obzirom na to da nam je otac rodom odavde.
A kada su se roditelji nakon mirovine odlučili preseliti iz Zagreba na Vis, svi smo nekako spontano zajedno, kao obitelj, odlučili investirati u ovu kuću i renovirati je,ali svakako zadržati njezin autohtoni šarm – priča nam Neven Borčić, 33-godišnji voditelj prodaje i operative u jednoj tvrtki u Svetoj Nedjelji i aktualni prvak Hrvatske u jiu jitsu dok stojimo ispred predivne kamene kuće koja vas jednostavno ne može ostaviti ravnodušnima.
Nema buke, stresa… To je jedna od onih kuća koja čim je ugledate podsjeti na ono najbolje od Dalmacije. Kamen, lavanda, ružmarin, more… Sve ono što toliko jako volimo.Veliki plus je i sam smještaj kuće. Naime, ne samo da se nalazi na predivnom Visu nego je i smještena na sjajnoj lokaciji, Žena Glavi, mjestašcu u unutrašnjosti koje ne poznaje stres, buku, gradsku šizu… S renoviranjem je obitelj Borčić krenula 2009. godine. Priznaju, tada ni približno nisu bili svjesni u kako se veliki posao upuštaju.
Namještaj je farban dva puta i brušen kako bi se dobio izgled ‘prolaznosti’
– Napravili smo potpuni makeover. Krov, podovi i stropovi napravljeni su nanovo, a ostali su samo kameni zidovi. S njih je iznutra, pak, trebalo skinuti staru fasadu kako bi se i u interijeru vidio kamen. Potom se kamen prao i ponovno su se radile fuge, kroz koje smo provukli električne instalacije, vodovod i sanitarni čvor. Tek prošle godine posao je priveden kraju – prisjeća se Neven Borčić i dodaje da je cijelo imanje na kojem se nalazi kuća dobilo naziv Vicetovi dvori, po njegovom pokojnom nonotu Vicetu.
Kuća je podijeljena na tri dijela. Neven je sa suprugom Evicom dobio potkrovlje koje su s puno ljubavi i pažnje preuredili u bajkoviti morski interijer koji sada iznajmljuju. – Dio namještaja koji vidite zatekli smo u kući, a bili su toliko neodoljivi da smo ih zadržali. Primjerice, psiha je nonin miraz, a stara je oko 150 godina. Bila je u lošem stanju, pa smo je rastavili do najmanjeg detalja, svaki obrusili do čistog drva, tretirali protiv crva, a zatim kitali oštećene dijelove.
Nakon toga smo je obojali. Htjeli smo da i dalje izgleda staro, pa smo je bojali shabby tehnikom (tzv. pohabani izgled, odnosno shabby chic je tehnika kojom postižemo starinski efekt bez laka za raspucavanje, iako je možemo kombinirati s dvokomponentnim lakom za nježnije pukotine, a najljepše se ostvaruje na starom namještaju koji smo odbacili ili pronašli negdje na buvljaku). Prvo sam nanijela tamnosmeđu podlogu, a onda sam voskala dijelove za koje sam željela da izgledaju “oguljeni”.
Najteže se bilo odlučiti za osnovnu boju, s obzirom na to da sam željela zadržati originalnu mramornu ploču. Plavo-bijelo nije dolazilo u obzir, pa sam sama miješala boju dok nisam dobila idealnu. Restauracija psihe trajala je dva mjeseca, ali mislim da se isplatilo – kaže Evica i dodaje da je ostali namještaj skupljala godinama, obilazila bi buvljake i aukcije i čim bi vidjela neki stari komad od zdravog drva, kupila bi ga, skinula staru boju, a suprug bi napravio popravke koji su bili potrebni. – Čim bi vidjela neki komad, imala sam viziju kako će izgledati u konačnici.
Ostavljeni su originalni kameni zidovi, a podovi, stropovi i krov su novi
Tako sam za prozorsko okno odmah znala da mora postati ogledalo u kupaonici – kaže Evica koja ističe da je osnovna vizija uređenja bila očuvati izvornost, ali dodati mu dašak svježine i morski ugođaj. – Na kraju sve djeluje kao neki mornarsko-shabby stil, no to mi se čini i logičnim jer se apartman nalazi na otoku.
U apartmanu su dominantne nijanse plave i bijela, a gotovo sav namještaj farban je dva puta i brušen kako bi se dobio izgled prolaska vremena, prefarbavanja i guljenja… Sve skupa to je bio ogroman posao koji je iziskivao puno truda i volje. Kada sada sve zbrojim, bilo bi jeftinije, jednostavnije i brže kupiti novi namještaj. Ipak, ne žalimo. Sve bismo ponovili.
Osjećam veliko poštovanje prema onim vremenima kada su ljudi sve radili sami od pravih materijala. Za mene su to i danas istinske vrijednosti i željela sam, čuvajući svaki taj ručno i mukotrpno izrađen komad, odati poštovanje onima koji su ga izradili i ostavili iza sebe idućoj generaciji, nama – objašnjava Evica, a njezin suprug Neven se nadovezuje: – Jako smo ponosni što ovo nije još samo jedna stara kuća u nizu, već je ona i spomenik kulture iz Drugog svjetskog rata.
U konobi kuće 1943. bio je smješten tiskarski stroj i tamo su bile redakcija i štamparija lista Slobodna Dalmacija, za što i postoji spomen-ploča na pročelju kuće. Ukratko, ova je kuća pravi dragulj koja svakim svojim centimetrom priča najljepše priče iz prošlosti, a mi smo sretni što pripada baš nama i što smo uspjeli tijekom preuređenja sačuvati brojne stare stvari.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
