Novi dizajn hostel

Novo cool mjesto u Zagrebu: Hostel 63

U dvorištu u kojem se nalaze Mali bar, Karijola i Vintesa smjestio se i fora hostel
Profil
Naziv:
Hostel 63
Adresa:
Vlaška 63, Zagreb
Vlasnik:
Tomislav Zubčić
Arhitekt:
Pero Vuković sa suradnicama Ivom Pauzar, Dorom Jerbić i Jelenom Prokop

Donedavno napušteno i devastirano dvorište u Vlaškoj 63 ovih je dana potpuno oživjelo. Adresa preko puta Importanne Galerije za ljubitelje vrhunskih pizza popularna je još od proljeća 2012. godine, a samo nekoliko mjeseci kasnije, kat ispod pizzerije, smjestio se tu i restoran poznate kuharice s malih ekrana. No, to je bio tek početak: nakon lanjskog otvorenja vinoteke, nedavno je otvoren i novi hostel, jednostavnog i simpatičnog naziva prema kućnom broju adrese na kojoj se nalazi – Hostel 63. Iako u posljednje dvije, tri godine bilježimo impresivan porast hostelskog kapaciteta u cijeloj Hrvatskoj, a posebno u Zagrebu, koji trenutačno broji više od 40 hostela, ne mogu se svi pohvaliti dizajnom i vrhunskom kvalitetom koje pružaju. Da bi hostel danas bio privlačan, a opet cjenovno prihvatljiv gostima i financijski isplativ investitorima, mora pružiti nešto inovativno i drugačije, ali prije svega mora pružati uslugu na vrhunskoj razini, koja nadilazi dosadašnju ponudu klasičnih hostela s nekoliko višekrevetnih soba i zajedničkom kupaonicom.

Prepoznali su to i vlasnici Hostela 63, koji su godinama razmišljali o hostelu, ali na drugačiji način. Ideja obitelji Zubčić bila je, naime, maksimalno približiti hostelsku uslugu hotelskoj, a pritom minimalno odstupati od prosječnih cijena noćenja. – Ovaj je objekt nekadašnje skladište sanitarne opreme i ostalog materijala za kupaonice tvrtke Plasa za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bilo je u vlasništvu obitelji moje supruge, ali je 1947. godine nacionalizirano. Proglašenjem neovisnosti tražili smo povrat imovine i borili smo se punih 17 godina ne bismo li u tome uspjeli.

Odmah smo imali viziju što učiniti te smo, otkupivši od strica polovicu nekretnine, krenuli u avanturu s hostelom – prepričava nam vlasnik Tomislav Zubčić. Dodaje kako je zgrada sagrađena davne 1934. godine, građevinska dozvola izdana je isključivo za hostel, a dio je investicije pokriven kreditom dobivenim od Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Preuređenje je obuhvaćalo rušenje svega osim vanjskih zidova, postavljanje novih i dodatnih temelja, svih armorano-betonskih ploča, provlačenje cijele infrastrukture, pa čak i ugradnja sprinkler sustava za gašenje požara, te kvalitetna toplinska izolacija.

Cijeli taj građevinski dio trajao je deset mjeseci, da bi se u visokoj rohbau fazi u cijelu priču uključili arhitekti Pero Vuković sa suradnicama Ivom Pauzar, Dorom Jerbić i Jelenom Prokop, koji su zaslužni za konačan izgled hostela. Prije svega za privlačno obnovljeno pročelje sive boje sa žutom perforiranom balkonskom ogradom, izbušenom u obliku kreveta. Ono što prolaznici ne mogu primijetiti su krovni solarni paneli za grijanje i toplu vodu, ali se promatrajući fasadu odmah uočava “ono nešto” inovativno što ovaj hostel pruža.

Naime, isti motiv kreveta s balkonske ograde javlja se i na samoj fasadi kao infografika, otkrivajući potencijalnim gostima ležajeve u sobama: s lijeve strane to su obični kreveti na kat, a s desne bračni kreveti na kat! – To je zapravo bila ideja investitorice, gospođe Zubčić, koja je inzistirala na tome. Ne mogu reći da bi svi investitori, kad bi im dizajneri ili arhitekti to predložili, bili spremni na to, ali ovdje je uspješno realizirano – iskren je arhitekt Vuković.

Rasvjeta na senzor

Ispred hostela je terasa s bambusima u kojima je skrivena LED rasvjeta za ugodan ambijent u večernjim satima, dok se ulaskom u hostel s lijeve strane nalazi recepcija te hodnik koji vodi prema kuhinji i stepenicama za kat na kojem su spavaće sobe, a s lijeve je lobi, odnosno mali dnevni boravak s muškom i ženskom kupaonicom, sjedećim garniturama, TV-om i internet kutkom te drugi hodnik koji vodi prema prizemnom kraku s dvokrevetnim spavaćim sobama. U svim prostorijama prevladava nekoliko nijansi sive boje, a cijeli interijer uređen je u industrijskom stilu.

Cilj je približiti hostelsku uslugu hotelskoj, ali pritom minimalno odstupati od prosječnih cijena

Posebnost su dekorativni zidovi kod recepcije i boravka, napravljeni od pronađenih sto godina starih cigla grofa Kulmera, od kojih je objekt i sagrađen. Na podu je epoksi smola sive i žute boje, a kao putokaz poslužila je zanimljiva signalizacija. – Riječ je o kosim žutim trakama na podu koje se inače koriste u prostorima za kretanje, primjerice skladištima i tvornicama, a s obzirom da je zgrada hostela nekada bila skladište, reinterpretirali smo signalizaciju na način da uvijek isprati gosta na pravi put – od recepcije do dnevnog boravka pa nadalje prema kuhinji, kraku sa spavaćim sobama ili pak terasi – pojašnjava Vuković i dodaje da se žuti akcent provlači kroz cijeli interijer, a najefektnije je stepenište s ugrađenom LED rasvjetom koja se pali na senzor.

Sobe s kupaonicom

Površina hostela je 330 kvadrata, a ukupno ima 36 ležaja u dvije dvokrevetne sobe, dvije sobe s bračnim krevetima na kat i šest četverokrevetnih. Svaka soba ima vlastitu kupaonicu, s tim da su u dvokrevetnim i četverokrevetnim sobama odvojeni WC s umivaonikom i kupaonica s tuš-kabinom i umivaonikom, kako bi komocija bila na što većoj razini. Dvokrevetne sobe specifične su po krevetima na kotačiće koji se mogu privući i razmaknuti, dok su četverokrevetne osmišljene kao spavaći vagoni. Tako svaki krevet ima svoju rasvjetu i zavjesu koja se može navući kako bi gost, primjerice, prije spavanja mogao čitati knjigu ne ometajući druge goste.

Na zavjesama su, pak, isprintani motivi i karta Zagreba. Bitan detalj su i niše osmišljene kod svakog kreveta za mobitele ili neke manje predmete važne gostima, a zanimljivo je spomenuti kako su prozorske klupice produžene i mogu poslužiti kao mali radni stol. Zidovi su, pak, obojeni perivim bojama kako bi održavanje bilo što lakše. – Ako dođe dvoje ili troje ljudi, mogu unajmiti cijelu četverokrevetnu sobu i tako praktički imaju apartman za sebe, isto kao i sobe s bračnim krevetima, koje su se već pokazale idealnima za obitelji – kaže Zubčić.

Namještaj po mjeri

Gotovo sav namještaj rađen je po mjeri, od kuhinje do svih kreveta, dok je dio kupljen u Ikei, poput sjedećih garnitura sive i žute boje u lobiju i manjih stolića i stolaca neutralnih boja u sobama. Pravo malo iznenađenje domaćini su nam ostavili za kraj – u ponudi je još jedan apartman površine 40 kvadrata s vlastitim dnevnim boravkom, kuhinjom i galerijom, smješten preko puta samog hostela! – I taj je objekt u našem vlasništvu.

To je praktički bila štala, sagrađena djelomično od slame, a s obzirom na to da je povezana s objektima s obje strane, nismo ga mogli srušiti već smo, žrtvujući površinu, napravili unutarnji kubus, kao kuću u kući – pojašnjava Tomislav Zubčić. U tom je apartmanu na podu keramika koja imitira drvo postavljena pod kutom od 45 stupnjeva, čime se vizualno povećava prostor, a bitni detalji za spomenuti su tuš-kabina u kupaonici izvedena kao špilja, što se postiglo različitim nijansama sivih keramičkih pločica, i zanimljiva niša projektirana isključivo za perilicu rublja.

Do galerije s bračnim krevetom vodi stubište napravljeno po mjeri od masivnog drva sa skrivenim policama, a kao ograda poslužila je isprepletena špaga. I tu je većina namještaja izrađena po mjeri, dok je ostatak kupljen u Ikei. Još kad bi se dva, tri prazna lokala stavila u funkciju, dvorište u Vlaškoj 63 moglo bi poslužiti kao pravi primjer oživljavanja stare gradske jezgre…

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. ožujak 2024 06:30